Sirijci od BiH uče o suživotu i pomirenju

Ovo će vam možda zvučati kao vic ili neslana šala, ali tako je: sirijski novinari su došli u Mostar da uče o suživotu i pomirenju.

Naime, grupa sirijskih novinara, okupljena u neovisnoj medijskoj mreži ID iz Gaziantepa, osnovana 2012. godine u oslobođenom dijelu Sirije, koji izvješćuju o događajima u toj ratom pogođenoj zemlji došli su u BiH učiti o pomirenju, izgradnji mira i tolerantnog društva, piše Deutsche Welle.

Na pitanje kako BiH, u kojoj se i danas „zvecka oružjem” i u kojoj su i dalje česte međunacionalne tenzije može pomoći ratnoj Siriji, kažu da „rat u Siriji neće trajati vječno”.

Sirija i BiH – slični problemi

“Vi i danas, nakon toliko godina, obnavljate ruševine u svojoj zemlji i još uvijek izgrađujete međusobno povjerenje. Vaša situacija je vrlo slična našoj i to je možda ono s čime ćemo se i mi suočavati u budućnosti – i 20 godina nakon rata još uvijek niste ostvarili potpuni mir. Nažalost, sada je rat u Siriji, ali on će jednoga dana završiti, a mi smo došli učiti na vašem iskustvu”, uspoređuje svoju zemlju s BiH sirijski novinar Siruan Hadž Hosein, osnivač i direktor neovisne radio postaje ‘Arta FM’.

On je još kao 13-godišnjak 1990. godine sa svojom obitelji iz Sirije doselio se u Njemačku. Nakon školovanja vratio se u domovinu gdje ga je 2011. zatekla sirijska revolucija.

Siruan Hadž Hosein

Želeći doprinijeti medijskoj slobodi, osniva neovisnu radio postaju ‘Arta FM’, sa sjedištem u Amudi u regiji koja graniči s Turskom.

Program, koji prati više od milijun slušatelja, emitira se na kurdskom, arapskom i sirijskom jeziku.

‘Mi smo eksperiment, kao i vi’

I Siruan zna da je “u Mostaru komplicirana situacija” i nada se da će se i u njegovoj domovini uskoro pričati o suživotu, da će ratne trube utihnuti, a Sirijci probleme pokušati rješavati dijalogom.

U njegovoj zemlji prije izbijanja sukoba postojali su samo režimski mediji, slično kao i u BiH. Smatra kako je važno da se neovisni mediji pripreme za ono što će doći sutra.

“Umorni smo od rata.Rat i radikalizam nametnuti su nam izvana, a Siriju koju danas gledate, to nije naša Sirija. Mi smo neka vrsta eksperimenta i plaćamo cijenu kao što je to bio slučaj s BiH prije toliko godina. Rat zahtijeva puno energije, ali još više energije zahtijeva pomirenje i izgradnja mira. Želimo poručiti da ne postoji alternativa miru i da će mir na kraju ipak doći”, uvjeren je ovaj novinar.

No, dok napredak BiH i danas potresaju političke nesuglasice i međunacionalni prijepori, i u Siriji, kako kažu ovi novinari, postoje oni koji ne žele suživot.

“Ima nas i Kurda i Arapa i možemo se sami pobrinuti za suživot, ali postoje ljudi koji nam ne daju da živimo u miru”, zaključuje Siruan.

Promjene su još uvijek na čekanju

Hala Khair Alah, menadžerica radija Nasaem Syrian In, jedna je od samo tri žene-novinarke u razrušenom Alepu, upravo onakvom gradu kakav je nekada bio i Mostar.

No, iako Mostar i danas ‘vida svoje rane’, njen Alepo i dalje ruše.

“Danas je vrlo opasno biti novinar u gradu Alepu. Od početka revolucije u cijeloj Siriji ubijeno je 380 naših i inozemnih novinara. Posebno je težak položaj žena novinarki i aktivistica i tu se situacija nije puno promijenila u odnosu na vrijeme prije revolucije”, kaže Hala.

Dok njene kolegice u Mostaru i BiH ravnopravno uređuju novinarske priloge, ženama u Alepu i dalje je najčešće namijenjen – posao u kući.

“Prije žene nisu imale nikakvu ulogu u društvu, nakon školovanja nisu mogle raditi i morale su ostati kod kuće. Nadam se da će se to promijeniti”, smatra ona.

Smartphonei više nisu dovoljni, potrebno je više

Za razliku od nekada ratom pogođene BiH, kada je o ratnim zbivanjima bilo teže izvješćivati, dostupnost suvremenih tehnologija, smartphonea i društvenih mreža doprinijeli su da svijet čuje što se događa u Siriji.

Mazen Jasuf s neovisnog sirijskog radija Nasaensgria kaže da je upravo to bio ključan doprinos neovisnih sirijskih medija, ali da je sada ipak potrebno više.

“Siguran sam da će neovisni mediji i dalje imati ključnu ulogu u izgradnji pomirenja. O tome smo došli učiti od BiH, ipak je najbolji primjer”, zaključuje on.