Širenje istine ili panike: Korona virus kao alibi za policijsku represiju u RS-u

Vlada Republike Srpske je 19. marta, na prijedlog MUP RS, donijela odluku o kažnjavanju „objavljivanja lažnih vijesti i izazivanja panike“.

“Za vrijeme trajanja vanredne situacije zabranjuje se iznošenje lažnih vijesti i tvrdnje kojima se izaziva panika i teže narušava javni red i mir ili onemogućava provođenje mjera institucija koje vrše javne ovlasti”, izjavio je ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač.

On je rekao da se to se odnosi na prenošenje lažnih vijesti putem sredstava javnog informisanja i društvenih mreža, jer „takve lažne informacije mogu izazvati ozbiljne posljedice“.

“Oni koji šire lažne vijesti preko društvenih mreža ne mogu se sakriti, organi MUP-a će ih otkriti”, kazao je Lukač.

Sasvim je u redu da se u vrijeme vanredne situacije kažnjava objavljivanje lažnih informacija i širenje panike, kako bi se spriječila kolektivna histerija i stanovništvo održalo racionalnim i prisebnim u teškom vremenu.

Međutim, problem je kada vlast vanrednu situaciju pokušava iskoristiti da uguši svaku vrstu javne kritike, koja se tiče njenih postupaka, kako u sadašnjosti, tako i onih iz prošlosti, koji su u ogromno mjeri doveli zdravstveni sektor na samu ivicu propasti. Tu činjenicu neće, niti mogu sakriti posezanje za dodatnim mjerama represije, piše Žurnal.

Srpska demokratska stranka saopštila je da je doktorica Maja Dragojević-Stojić, koja je i član Predsjedništva te stranke, pozvana u policijsku stanicu na razgovor, nakon čega joj je izrečena kazna za navodno dizanje panike za vrijeme vanredne situacije. Njen grijeh je to što je na konferenciji za novinare iznijela svoj stav o situaciji koja trenutno vlada u većini zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj.

ZBOG KRITIKE NA SASLUŠANJE

Doktorica Dragojević-Stojić je, između ostalog, navela da je epidemija korona virusa pokazala manjkavosti zdravstvenog sistema u RS.

„U svijetu postoje protokoli, preporuke za terapiju i tretman… Ali u Republici Srpskoj određeni broj zdravstvenih ustanova uopšte nema ni infektologa, epidemiologa…“, upozorilaje ona.

Navela je da RS nema timove, organizovane službe, dovoljan broj respiratora…

„Imamo manjak intenzivne njege, na šta je trebalo mnogo ranije misliti. Nama ne znače kreveti bez adekvatne opreme, edukovanog kadra, neophodne terapije, treba nam adekvatna intenzivna nega! Nepripremljeni čekamo na ono što će nam stići“, istakla je Dragojević-Stojić.

Ona je ukazala na nedostatak potebnih testova na korona virus. Notorno je da je zdravstveni sistem u RS i prije pojave epidemije korona virusa bio „na aparatima“, te da su oni koji su trebali da vode računa o njemu, godinama ranije činili sve drugo, namještajući razne tendere, manipulišući sa javnim nabavkama, izvlačeći na taj način u privatne džepove milione i milione maraka.

Sada smo tu gdje jesmo, a od aktuelnih vlasti od početka krize i proglašenja vanrednog stanja nismo čuli precizne podatke – koji su to kapaciteti kojima trenutno raspolaže RS, koliko ima testova za korona virus, koliko u zdravstvenim ustanovama ima kliničkih i ostalih respiratora.

Izjave zvaničnika su neprecizne i, uglavnom, se kreću u smjeru – nabavićemo, opremićemo, dobićemo pomoć od Srbije….

Osim toga, loša stvar je što je uspostavljen paralelni sistem komunikacije, pa dok ministar zdravlja Alen Šeranić zvaničnim kanalima saopštava informacije, ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač, svako malo iskoči na jednoj privatnoj banjalučkoj televiziji da saopšti nove mjere.

Tako je i prije nego što je Vlada RS/Krizni štab za vanredne situacije saopštila mjere o uvođenju policijskog sata, Lukač o tome obavijestio javnost putem privatne televizije. Dva dana kasnije, ponovo je izdao naredbu kako svi koji izlaze iz kuće moraju obavezno imati zaštitne maske, kojih, pak, nema kupiti ni u jednoj apoteci u Banjaluci.

Pozivanje na informativni razgovor doktorice Dragojević-Stojić nije ništa drugo već represivna mjera, pokazna vježba svima onima koji se odluče da progovore o teškom stanju u Republici Srpskoj, koja je posledica višegodišnje bahatosti, javašluka i sistematskog urušavanja svih segmenata društva, a posebno zdravstvenog sektora.

PUNI AUTOBUSI RADNIKA

Na društvenim mrežama pojavio se snimak o tome kako stotine radnika banjalučke fabrike „Bema“ ulazi u autobuse, bez da se poštuju osnovne mjere prevencije – potreban razmak medju ljudima, poštivanje propisanih higijenskih mjera…

Vlasnik „Beme“ je Marinko Umićević, član vladajućeg SNSD-a.

Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač nije poslao policiju da provjeri da li uprava „Beme“ na taj način krši propisana pravila i dovodi u opasnost, ne samo svoje radnike, već i njihove porodice, komšije i ukupno stanovništvo Banjaluke.

Tokom policijskog časa pustom Banjalukom kruže policijska vozila, mile i crni džipovi Žandarmerije RS. Pripadnici Žandarmerije i Specijalne policije krstare po gradu sa dugim cijevima. Sasvim je u redu da MUP RS drži situaciju pod kontrolom, kažnjava neodgovorne koji krše zabranu kretanja, kako bi se spriječilo širenje korona virusa.

Nije i ne može biti u redu ako se vanredna situacija, proglašena zbog epidemije korona virusa, koristi za dodatno širenje represije, utjerivanje straha narodu i obračun sa svima onima koji misle drugačije i ukažu na propuste vlasti. Protekle dvije godine u Banjaluci policija je nemilosrdno progonila sve one koji su podigi glas zbog nekažnjavanja ubica mladića Davida Dragičevića, nastojeći svakog dana da uguši otpor i bunt prema vlasti koja se pokazala spremnom da zataška i ubistvo.