Seksualna ucjena u BiH: “Treba vama muškarac da pokaže šta je moć”

– Nakon prve sedmice rada kolegica ide sa direktorom na poslovni put. Potom nestaje, promijeni broj, mail, sve. Nama direktor govori da ona, ipak, ne želi da radi, da je otišla vani. Tada već nas pojedinačno ispituje o našim privatnim životima. S kim živimo, da li imamo momka, koliko ih volimo.

Na svaki naš odgovor bi rekao “kakvi ti mladi, treba vama muškarac da pokaže šta je moć”.

Dan nakon toga obavještava me da idemo u Neum na biznis forum. Na putu za Neum prvo kreće s pitanjem “jesi li nevina?”, ja u šoku ne odgovorim. Potom kaže “sigurno si dobra”, “je l’ voliš da maziš”.

Ne odgovorim ni na jedno pitanje. Kroz glavu mi prolazi kolegica koja je nestala. Osjećam se prestravljeno, bespomoćno, srce mi od straha preskače. Razmišljam kako da pobjegnem kad stignem i da se vratim nazad. Kada smo stigli u Neum, pri izlasku iz auta, uzima moju torbu iz ruke i kaže “ja ću unijeti stvari”.

Te me uhvati za vrat i silom prisloni svoje usne na moje. Ja se koprcam da me pusti. Kaže “ma, gdje ti misliš” – jedno je od mnogih sličnih svjedočanstava podijeljenih na Facebook grupi “Nisam tražila” koju su osnovale četiri kolegice i bivše studentice Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.

Takvih ispovijesti je bezbroj. Za dvije i po godine u grupi su hiljade žena iz BiH i regiona podijelile svoja iskustva seksualnog uznemiravanja, seksualnog zlostavljanja i seksualne iznude.

Grupa, koja je za cilj imala da osnaži žene iz BiH i regiona da progovore o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju koje su proživjele, tako je prerasla u pravi pokret. Postalo je jasno da su žene masovno šutjele o uznemiravanju i zlostavljanju.

Nepisano pravilo bilo je da se o tome uglavnom ne priča, pogotovo ne javno. Još rjeđe, skoro nikako, žene svoje zlostavljače prijavljuju policiji ili pravosuđu. Što zbog straha od stigmatizacije, što zbog nepovjerenja u sistem koji ih treba zaštiti.

Kako prepoznati seksualnu iznudu?

“Seksualna iznuda je ukoliko jedna osoba koja je na poziciji moći nad drugom osobom iskorištava tu poziciju moći i vrši ucjenu seksualne prirode, a sve kako bi ostvarila određenu dobit”, pojašnjava Vedrana Frašto, feministička aktivistica i menadžerica kancelarije i programa Fondacije CURE.

U posljednje vrijeme u fokusu pojedinih organizacija je osvještavanje seksualne iznude ili sextortiona.

Halsinški parlament građana Banja Luka je s partnerskim organizacijama u brojnim bh. gradovima organizovao ulične akcije kojim su željeli skrenuti pažnju na seksualnu ucjenu, koja je spoj seksualnog uznemiravanja i zloupotrebe moći (korupcije), radi dobijanja seksualne koristi.

S tim u vezi Helsinški parlament građana Banja Luka je objavio i istraživanje na temu “Rasprostranjenost seksualnog iznuđivanja (sextortion) u društvu“. Ohrabrujuće je što je istraživanje pokazalo da je najveći broj ispitanika, preko 90%, upoznato sa pojmom seksualnog iznuđivanja, dok samo do 5% ispitanika nije upoznato sa ovom pojavom.

Na pitanje da li je seksualno iznuđivanje prisutno u bh. društvu, 34,2 posto ispitanika je odgovorilo da je prisutno veoma često, 38,9 posto je odgovorilo da je često prisutno, a da je povremeno prisutno smatra 20 posto ispitanika.

– Interesantno je da ni jedan ispitanik nije zauzeo stav da se ova pojava nikada ne ispoljava u našem društvu – navode autori istraživanja prof. dr. Mile Šikman i Gorica Ivić.

Takođe, kako se navodi u istraživanju, ovo je globalni fenomen koji ima razoran uticaj na žene i druge ranjive grupe. Autori upozoravaju da je sextortion rodno određeni oblik korupcije i seksualnog nasilja, koji kao takav nije formalno pravno prepoznat u zakonima u BiH.

Seksualna ucjena ne postoji u krivičnim zakonima u BiH

Krivični zakoni u Bosni i Hercegovini, naime, ne prepoznaju seksualnu ucjenu kao specifičnu pojavu. Međutim, prepoznaju pojmove obljuba zloupotrebom položaja (Krivični zakon FBiH) i spolni odnos zloupotrebom položaja i prinudu na spolni odnos (Krivični zakon RS).

Ipak, iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH za Fokus.ba kažu da, iako pojam seksualnog iznuđivanja ne postoji u Zakonu o ravnopravnosti polova u BiH, može se reći da važeći zakoni u Bosni i Hercegovini prepoznaju i sadržavaju opise krivičnih djela koji se mogu dovesti u vezu sa ovim pojmom.

Naime, kako pojašnjavaju iz Agencije, Krivični zakon FBiH prepoznaje pojam obljuba zloupotrebom položaja za šta je predviđena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine, dok Krivični zakon RS prepoznaje spolnu ucjenu i obljubu zloupotrebom položaja sa predviđenom zatvorskom kaznom od jedne do osam godina, odnosno dvije do pet godina.

– Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH prepoznaje seksualno uznemiravanje kao svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja polne prirode kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe naročito kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, s predviđenom kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina – kažu za Fokus.ba iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Ipak, rijetko ko se odluči prijaviti ovakve slučajeve. I dalje su tabu tema u bh. društvu, žrtve su izložene stigmatizaciji, čak se nerijetko na njih prebacuje odgovornost. Tome u prilog idu podaci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH.

– Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća u BiH, sudovi u BiH godišnje bilježe tek jednu do dvije prijave za ove vrste krivičnih djela i isto toliko istraga – kažu za Fokus iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH.

Kako se navodi u istraživanju Transparency Internationala BiH (TIBiH) “Sextortion – prikrivena korupcija” iz 2021. godine, primjetan je mali broj slučajeva kojima su se bavili sudovi i tužilaštva u BiH, a koji se mogu dovesti u vezu sa seksualnom iznudom.

Naime, od 2015. do 2020. u Republici Srpskoj je podneseno ukupno devet prijava za krivično djelo obljuba zloupotrebom položaja, s tim da je posljednja podnesena 2018. godine, dok su izrečene tri osuđujuće presude, od čega je jedna uslovna a dvije zatvorske kazne.

U FBiH je od 2014. do 2020. godine, prema istraživanju TIBiH, podneseno deset prijava/izvještaja za krivično djelo spolni odnos zloupotrebom položaja, izdato je šest naredbi o sprovođenju istrage, te su podignute tri optužnice i jedna optužnica s krivičnim nalogom. U istom periodu donesene su dvije osuđujuće presude s uslovnom kaznom i četiri zatvorske kazne.

Za krivično djelo prinuda na spolni odnos podneseno je 12 prijava, izdato 12 naredbi o sprovođenju istrage, te su podignute četiri optužnice. Sudovi su u posmatranom periodu za ovo krivično djelo donijeli četiri osuđujuće presude s uslovnom kaznom i samo jednu presudu sa zatvorskom kaznom.

Istovremeno, sigurni prostor Facebook grupe “Nisam tražila” pokazuje da puno veći broj žena u BiH ima iskustvo sa seksualnom ucjenom – od osnovne i srednje škole, preko fakulteta, do radnog mjesta. Međutim, sve dok se ne promijeni svijest i prekine zavjet šutnje, počinitelji neće odgovarati za svoja (ne)djela.

Nekolicina žalbi Ombudsmenu

I iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Fokus.ba kažu da su zaprimili tek nekolicinu žalbi vezanih za seksualno uznemiravanje:

-Nije riječ o značajanom broju, a odnosile su se na seksualno i/ili spolno uznemiravanje te s tim u vezi i mobing na radnom mjestu.

Ombudsmen je, u skladu sa Pravilima postupka Institucije ombudsmena, zatim pokretao postupak istraživanja, tražio izjašnjenje odgovorne strane, koje se zatim dostavlja žaliteljima/icama na uvid koji imaju mogućnost da na iste dostave komentare. Institucija ombudsmena nakon toga donosi odluku o zatvaranju ili preporuku ukoliko se utvrde povrede prava i u dijelu u kojem se utvrde.

– U nekim od slučajeva Institucija ombudsmena je izdala preporuke i monitorirala disciplinske postupke za koje su stranke tvrdile da su u vezi sa prijavama radnji koje su prethodile disciplinskom postupku a koje su imale elemente seksualnog uznemiravanja – dodaju iz Institucije ombudsmena BiH.

Napominju da u većini slučajeva radnje koje stranka navodi da su imale elemente seksualnog uznemiravanja nisu bile u prisutvu svjedoka, a da Institucija ombudsmena nema mandat da sprovodi postupak utvrđivanja činjenica kroz saslušavanje i suočavanje žalitelja/ice i lica za koje se tvrdi da je činio seksualno uznemiravanje, kako to ima sud ili disciplinska komisija.

Institucija ombudsmena je u preporukama najčešće ukazivala da po prijavama unutar radne organizacije nije sprovedena efikasna istraga vezano za seksualno uznemiravanje i preporučivala da se unutar radne organizacije preduzmu neophodne mjere zaštite uposlenika/ica od seksualnog uznemiravanja i mobinga, koje mogu obuhvatati edukaciju rukovodilaca ili predstavnika kadrovske službe, te preporučivala uspostavljanje internog mehanizma za zaštitu od diskriminacije, mobinga ili prijavljivanje uznemiravanja.

-Zapažanja kroz dosadažnji rad u ovim predmetima su da se češće obraćaju žene mlađe ili srednje dobi sa prijavama na muške osobe, u nekim slučajevim kolege ali češće hijerarhijski nadređene, da su se prijave evidentirane u Instituciji ombudsmena uglavnom odnosile na javni sektor i da je bilo prijava iz oba entiteta – kažu za Fokus.ba iz Institucije ombudsmena.

Istraživanje Helsinškog parlamenta građana Banja Luka takođe je pokazalo da se najveći broj ispitanika u potpunosti slaže (49,8 %) ili se slaže (43,2 %) sa stavom da seksualno iznuđivanje u većini slučajeva pogađa žene i djevojčice.

-Visok udio odgovora sa pomenutim stavom potvrđuje od ranije poznat stav da su žrtve seksualnih delikata uopšte, a samim tim i seksualnog iznuđivanja, uglavnom žene i djevojčice – navodi se u istraživanju.

Obaveza inspektorata da obavijesti tužilaštvo

Iz Federalnog inspektorata rada za Fokus.ba kažu da do sada ovaj inspektorat nije zaprimio prijave koje bi se direktno odnosile na seksualnu iznudu ili nešto slično, ne isključujući mogućnost da su pojedini kantonalni inspektorati rada imali ovakvu ili sličnu prijavu, odnosno podnesak, koji bi se eventualno mogao tretirati kao seksualna iznuda ili obljuba zloupotrebom položaja, spolni odnos zloupotrebom položaja i prinuda na spolni odnos.

Iz Federalnog inspektorata rada podsjećaju da je seksualno uznemiravanje tretirano radnim zakonodavstvom Federacije BiH na način da je u Zakon o radu ugrađena odredba Uznemiravanje i nasilje na radu, koja poslodavcima i drugim licima zaposlenim kod poslodavca zabranjuje uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistemsko uznemiravanje na radu ili u vezi sa radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod poslodavca.

-Za povredu navedene odredbe nije predviđena kazna za prekršaj u dijelu kaznenih odredbi ovog zakona, vjerovatno iz razloga što bi se u slučajevima da se po jednoj ovakvoj prijavi eventualno i pokrene inspekcijski nadzor, kod utvrđivanja povrede morao provesti dokazni postupak, koji nije moguće provesti putem upravnih inspekcijskih organa, nego isključivo u sudskom parničnom postupku od strane nadležnog suda – kaže za Fokus.ba glavni federalni inspektor rada Željko Koštro.

Dakle, navodi Koštro, ukoliko bi se pokrenuo i vodio usmjereni inspekcijski nadzor po nekoj od prijava s elementima koji ukazuju na seksualno uznemiravanje definisano Zakonom o radu, te u toku postupka utvrdilo da uočene povrede kod subjekta nadzora imaju obilježja određenog krivičnog djela, postoji mogućnost i obaveza inspektora rada za oblast radnih odnosa da o tom saznanju izvještajem obavijeste nadležno tužilaštvo, koje u svojoj istrazi može utvrđivati da li u konkretnom slučaju ima elemenata „obljube zloupotrebom položaja“, koji pojam prepoznaje Krivični zakon Federacije BiH.

Mehanizmi zaštite

Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH kažu da ukoliko se seksualna ucjena i iznuda dešava na radnom mjestu, žrtve se prvo trebaju obratiti poslodavcu, čija je obaveza, prema Zakonu o ravnopravnosti spolova u BiH, da preduzme efikasne mjere u cilju sprječavanja uznemiravanja, seksualnog uznemiravanja i diskriminacije po osnovu spola u radu i radnim odnosima.

-Zakon propisuje da će se novčanom kaznom od 1.000 KM do 30.000 KM kazniti za prekršaj pravna osoba ako ne preduzme odgovarajuće mjere i uspostavi efikasne mehanizme zaštite protiv diskriminacije po osnovu spola, uznemiravanja i seksualnog uznemiravanja – podsjećaju iz Agencije, napominjući da, osim na radnom mjestu, prema dostupnim istraživanjima (Istraživanje Helsinškog parlamenta građana, istupi u okviru pokreta “Nisam tražila”), seksualna iznuda se može dešavati i u sektoru obrazovanja.

-Zbog toga je važno da se uspostave/ili ojačaju mehanizmi kako bi bili funkcionalni, efikasni i, najvažnije, povjerljivi za žrtve seksualnog uznemiravanja – poručuju iz Agencije.

Dodaju da se žrtve u slučajevima seksualne ucjene ili iznude žrtve mogu obratiti i tražiti zaštitu policije i pravosuđa.

-Zbog toga su važne obuke u ovim sektorima o zaštiti žrtava kako ne bi došlo do dalje i ponovne viktimizacije žrtve. Naravno, žrtve mogu potražiti pomoć od centara za pravnu pomoć, nevladinih organizacija, kako bi dobile neophodnu zaštitu i/ili podršku, kao i savjet na koji način dalje postupiti – kažu iz Agencije.

Takođe, Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Gender centar FBiH i Gender centar RS prate i ispituju povrede odredbi Zakona o ravnopravnosti spolova u BiH učinjene aktom, radnjom ili nepostupanjem organa ili pravnog lica i preduzimaju aktivnosti za njihovo otklanjanje u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u BIH i Jedinstvenim pravilima za primanje i obrađivanje zahtjeva za ispitivanje povreda ovog zakona. U tom smislu, Agencija i gender centri mogu konstatovati da li je došlo do povrede Zakona, i upoznati podnositelja o mogućim pravnim lijekovima koji su dostupni.

Zašto žrtve ne prijavljuju seksualnu iznudu?

Kao i žrtve drugih oblika nasilja i uznemiravanja na osnovu spola, žrtve seksualne ucjene najčešće ne prijavljuju slučajeve nadležnim institucijama, tj. organima gonjenja jer nemaju povjerenja da će se efikasno postupiti.

Najveći broj ispitanika u anketi Helsinškog parlamenta građana Banja Luka, preko 50 posto, odgovorilo je da nema povjerenja da će organi gonjenja u slučaju prijave za seksualno iznuđivanje postupiti efikasno, dok njih samo 18 posto smatra suprotno.

-Zato je neophodno raditi na podizanju svijesti o postojanju i raspostranjenosti seksualnog iznuđivanja kao društveno neprihvatljivog ponašanja, kao i putem javnih kampanja, motivisati građane da prijavljuju seksualnu iznudu i ucjenu i traže zaštitu od institucija. Neophodno je osigurati da su usluge za žrtve svih oblika seksualnog nasilja dostupne i pristupačne ženama, te je u tom smislu važno osigurati referalne centre kako bi se osigurala dugoročna podrška i koordinirani odgovor (usluge ljekarskog i forenzičkog pregleda, podršku u slučaju traume i savjetovanje) za sve slučajeve i vrste seksualnog nasilja, što je i obaveza prema Istanbulskoj konvenciji koju je BiH ratifikovala 2013. godine – kažu za Fokus.ba iz Agencije za ravnopravnost spolova.

Čini se da će u Bosni i Hercegovini najveći izazov biti vratiti žrtvama povjerenje u institucije, policiju i pravosuđe, kako bi slučajeve seksualne ucjene počele prijavljivati. Nažalost, dosadašnja praksa je pokazala da je odgovor sistema često neadekvatan, te da se odgovornost nerijetko prebacuje na žrtvu, zbog čega i izbjegavaju prijavljivanje. Ove stvari će se morati promijeniti, kako bi društvo u BiH postalo zdravije i kako bi se svi građani, bez obzira na spol, osjećali sigurno i zaštićeno u svom poslovnom i privatnom okruženju.

Ova aktivnost je realizovana u sklopu projekta “Građani/ke u borbi protiv tihe korupcije“ koji je dio šireg programa “Podrška građanima u borbi protiv korupcije” implementiranog od strane CCI uz finansijsku podršku USAID”. Sadržaj je isključiva odgovornost Helsinškog parlamenta građana Banja Luka i ne mora nužno održavati stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.