Halilović za Fokus: Živimo tranzicijsko vrijeme bezdušnosti i pljačke

Lider BPS-a i penzionisani general Armije BiH Sefer Halilović izjavio je u intervjuu za Fokus.ba da BiH trenutno živi tranzicijsko vrijeme obilježeno nepotizmom, pljačkom, bezdušnošću, otimanjem i nepravdom.

Halilović je za naš portal govorio i o mogućnoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH na općim izborima naredne godine, a osvrnuo se i na brojne probleme na bh. političkoj sceni te u ekonomiji.

Oštro je osudio postupke i izjave Milorada Dodika i Kolinde Grabar-Kitarović u poteklom periodu, a komentarisao je i nezadovoljstvo boraca u BiH načinom na koji ih tretira država.

Kakva su Vaša očekivanja do izbora? Može li se uopće nešto konstruktivno napraviti usred sadašnjih tenzija na političkoj sceni?

Tenzije su kao dimna zavjesa – prave se da ljudi od buke, verbalnog nasilja, frustracija i klime linča, ne bi vidjeli suštinu. Kakva god da su moja očekivanja od izbora, mislim da je puno važnije šta mladi ljudi očekuju od izbora, odnosno od svoje zemlje. Žele li je prepustiti onima koji su je sveli na današnje, nažalost niske grane, ili će se boriti za nju kao za, zapamtite, jedini komad zemlje u kojem mogu biti ono što jesu. Mladost mora svoju zemlju uzeti na upravljanje, moraju povesti taj proces umjesto što su, trenutno, moneta za potkusurivanje vladajućih politika.

Kada je riječ o izborima hoćete li biti kandidat za člana Predsejdništva BiH?

Ako sam dobro primjetio, do sada se iz drugih stranaka najavilo 4-5 kandidata koji će ići u utrku za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Tako uranjene kandidature su, čini mi se, malo nezrele jer su zasnovane na pogrešnim postulatima traženja vlasti bez strategije “a šta poslije” kao i bez ikakvog šireg političkog dogovora bez kojeg je teško ići u jednu takvu utrku!? Također te uranjene kandidature pokazuju kako se, zapravo, godinu i po prije izbora, polako pravi inžinjering za one kandidate koji se tek trebaju pojaviti.

Ne znam hoću li se kandidovati za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. BPS je ozbiljna stranka i tom pitanju ćemo prići odgovorno jer se mi nikada ne igramo. Prošli put BPS je imao 10% glasova. Za pobjedu treba 25%, pa vidjet ćemo šta nosi vrijeme. Narod mora sebi odgovoriti na pitanje želi li, uopće, velike društvene promjene ili, pak, hoće isto stanje. Generalno bih volio da građani Bosne i Hercegovine promijene dosadašnje ustaljene navike glasanja jer se posljednih 20 godina pokazalo da im to nije dalo napredak.

Nakon svega, nama ovdje treba ozbiljna i duboka promjena, treba nam pobjeda nakon svih teških godina ove i one vlasti. Ali Bošnjaci kao da nemaju snage za jedinstvo koje bi im moglo donijeti promjene. S druge strane imaju snagu za međusobne, često, bjesomučne ratove iz kojih korist izvlače svi oni koji ruše državu, a takvih je puno u sva tri naroda i oba bh.entiteta.

Političke snage u RS-u predvođene Miloradom Dodikom rade na zaustavljanju BiH na putu ka NATO-u, o čemu otvoreno govore. Je li NATO zakasnio sa prijemom BiH, budući da je ranije postojao konsenzus u BiH po ovom pitanju?

NATO je prisutan u Bosni i Hercegovini a cijenim da će njihovo prisustvo biti još veće i ozbiljnije. Mislim da će NATO, posebno nakon iskustva sa Crnom Gorom, pa zamalo i Srbijom, itekako primiti BiH u svoj savez čime će se zaustaviti secesionistička i antibosanskohercegovačka politika koja teži ka rastakanju naše države.

Što se tiče Milorada Dodika, on je nanio veliku štetu putu BiH ka NATO i EU, unio je nemir među sve stanovnike, doveo državu na ivicu rata sa svojim referendumima, uvukao velike finansijske potencijale Rusije na naš teritorij, i cijenim da mu se to više neće tolerisati i da je u dubokoj silaznoj putanji iako se to tako mnogima ne čini. Mislim da je završio svoju karijeru, iako ga pokušavaju odbraniti neki predstavnici hrvatskih političkih partija, pa čak i neke bošnjačke stranke koji ga javno kritikuju, a suštinsku mu pomažu kada to treba.

Kako gledate na odnose BiH i Hrvatske, s obzirom na nedavno prisluškivanje kao i izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović o BiH kao leglu radikalizma?

Bosna i Hercegovina je zemlja normalnih, evropski orijentisanih ljudi. Ne može nas niko odgurnuti nigdje, ni na Bliski istok, niti u Aziju, jer mi smo autohtoni evropski narod. Tužno je kada tako neozbiljne optužbe dođu od osobe koja obavlja visoke političke funckije u Hrvatskoj, za čije obavljanje bi se trebalo podrazumijevati dobro znanje.

Kada su u pitanju naši odnosi sa Hrvatskom ne bih rekao da su oni iskreni i kvalitetni. Mislim da rukovodstvo Hrvatske nikada iskreno nije pružilo ruku Bosni i Hercegovini već imamo, kao i nekada u skoroj prošlosti, javnu i tajnu politiku Hrvatske od kojih je prva 50% a druga 100% na štetu naše Bosne i Hercegovine. Očito je Bosna i Hercegovina i dalje, u očima naših komšija i susjeda, shvaćena kao njihov mogući plijen i žao mi je da se ništa nije promijenilo za 27 godina. A zašto? Zato što se ni u Srbiji ni u Hrvatskoj nisu promijenile politike. Kao ni u Bosni i Hercegovini.

Česti su protesti i nezadvoljstvo boraca u BiH. Kada danas razgovarate sa njima šta je ono što ih najviše boli?

Pazite svi koji obnašaju neku javnu funkciju ili govore u javnom prostoru, slažu se u jednom: Bosna i Hercegovina je opstala zahvaljujući njenoj Armiji, dakle njenim borcima. Upravo zbog toga je paradoksalno kako se vlast, funkcioneri, potom javni i kulturni radnici, biznismeni, odnose prema tim ljudima kojima odaju priznanja za opstanak države. Ostavljanje veterana Armije na cjedilu, na vjetrometini, slika je, zapravo, ostavljanja države na toj istoj vjetrometini jer ko ruši temelje kuće, ne može imati ni kuću.

Veterani Armije svoja prava i pravdu, svoj status moraju tražiti sami, nikako preko većine organizacija koje su partneri vlasti koja ih je ponizila. To je borba teža nego ona tokom koje su odbranili zemlju i ja sam na tom putu, savjetujući ih, posjećujući ih, podržavajući ih, tražeći od drugih da učine sve što mogu u njihovoj moći, bio uz njih od Bihaća do Srebrenice, od Sarajeva, preko Zenice, Mostara, Tuzle, Gradačca, Gračanice, Tešnja… Moja poruka je uvijek bila jasna: oni moraju imati prava kao partizani Josipa Broza Tita. Kada to bude tako, to će biti jedan od znakova da u našoj zemlji ima dobra vlast, dobrih ljudi na vlasti ali i da pravo i pravda funkcionišu.

U BiH je i dalje dosta problema u državnoj upravi i ekonomiji, visok je nivo korupcije, što pokazuju brojni izvještaji stranih organizacija. Gdje i kako vidite zemlju u narednih pet do 10 godina?

Mi se već dugo nalazimo na raskrsnici, borimo se za opstanak države protiv istih snaga kao i prije 25 godina, sa razlikom što su sredstva borbe sada drugačija. Dok se naša država nalazi u jednom procijepu, lokalni oligarsi brutalno je pustoše jer oni nju, zapravo, ne vole jer je, uglavnom, nisu ni branili pa otud, da se nadovežem na Vaše prethodno pitanje, ne cijene ni veterane Armije već ih ponižavaju.

Naše temeljno pitanje jeste hoćemo li dobiti bitku za državu u punom kapacitetu ili nećemo. Ako hoćemo, država će urediti ekonomiju, pravosuđe, upravu, sistem generalno onako kako to treba i kako to imaju zemlje Evropske Unije kojima mi putujemo. Dok traje to “ili – ili” stanje, naša će zemlja živjeti “tranzicijsko vrijeme” koje je u svim zemljama, kroz koje je tranzicija prošla pa tako i kod nas, bilo obilježeno nepotizmom, pljačkom, bezdušnošću, otimanjem, nepravdom – mi upravo živimo ovo stanje.

Naredno stanje će biti takvo da će sve ovo tranzicijsko propasti – što će značiti da je država dobila bitku, ili će, ne daj nam Bože, sve tranzicijsko biti legalizovano – što će biti znak da je država postala igračka oligarha i praktično postoji samo na papiru. Zato da se vratim na Vaše prvo pitanje: narod mora sam sebi odgovoriti kakvu zemlju hoće, tako će znati za koga da glasa i šta može očekivati. Ne može se od stajaće vode očekivati talas promjena. Ljudi se moraju probuditi.