Sedam pozlaćenih križeva za obnovljenu Sabornu crkvu

U prisustvu velikog broja vjernika iz doline Neretve i dijaspore, donedavni vjerski lider pravoslavaca u Hercegovini, aktuelni vladika njemački, Grigorije i novi vladika zahumsko-hercegovački i primorski, Dimitrije, osvještali su u nedjelju ujutro sedam pozlaćenih križeva, koji će krasiti kupole Sabornog hrama Svete Trojice u Mostaru, čija obnova još traje.

U prigodnom obraćanju prisutnima, vladika Grigorije je rekao kako “smo došli do onoga momenta, koji smo svi sa zebnjom i sa nevjericom iščekivali, da podignemo zlatne krstove na ovu zlatnu crkvu”.

“Sjećam se dobro dana kad smo ispod razrušenog hrama i kamenja izvukli slomljeni krst sa vrha kupole ovoga hrama”, rekao je vladika Grigorije, dodajući kako je “slabo vjerovao da ćemo dočekati da vratimo taj sveti krst na to mjesto, gdje mu pripada i gdje treba da stoji i gdje je stajao”, rekao je vladika Grigorije.

“Kad sam vidio da među našom braćom Bošnjacima-muslimanima, katolicima-Hrvatima ima mnogo dobrih ljudi, koji su mi bezbroj puta ponovili ‘Treba da se obnovi crkva’, tako se u mom srcu i našim srcima obnavljala vjera da je to moguće”, dodao je Grigorije.

“Iako nas ovdje ima pet hiljada, iako nas po svijetu ima na stotine i desetine hiljada, ovaj hram je za sve nas koji bilo gdje na svijetu živimo, pravoslavne hrišćane, Hercegovce, saborni hram, on je naše saborno mjesto”, rekao je vladika Grigorije u svom obraćanju.

Jedan od čelnika srpske povratničke zajednice u Mostaru, Dušan Golo, izjavio je za Radio Slobodna Evropa kako je Saborna crkva “simbol grada Mostara, isto kao i Stari most”. On je kazao da se ne slaže da je povratak Srba u dolinu Neretve završen, te tvrdi kako postoje još “mnogi ljudi u inostranstvu i dijaspori, koji žele da se vrate”, ali da samo čekaju “nekakav signal, događaj”, u kojem bi oni vidjeli “neko svjetlo na kraju tunela”.

“Ja mislim, ako se završi ovaj Saborni hram, da će to biti svjetlo na kraju tunela i da će ti ljudi odlučiti se na povratak u Grad Mostar”, kazao je Golo za RSE.

Podsjećanja radi, do 1992. godine Srbi su u Mostaru činili nešto manje od trećine stanovništva u gradu od oko 100.000 ljudi. Povlačenjem JNA iz doline Neretve u ljeto 1992. godine, većina srpskog stanovništva napustila je to područje.

Saborna crkva u Mostaru prvobitno je izgrađena 1873. godine, pred kraj osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini i u to vrijeme je bila jedan od najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu. Potpuno je srušena miniranjem u junu 1992. godine. 2008. godine je u manastiru Žitomislići između Mostara i Čapljine održana velika donatorska konferencija, na kojoj su brojne institucije, organizacije i pojedinci obećali donirati novac za obnovu Saborne crkve.

Sama obnova crkve počela je 2010. godine. Iz Srpske pravoslavne crkve u Mostaru ovih dana je saopćeno kako je zidanje vanjskog dijela Sabornog hrama završeno 18. septembra ove godine, kada je ugrađen posljednji kamen u centralnu kupolu. Sada slijedi postavljanje krova, otvora i ukrašavanje enterijera i eksterijera crkve.

Mostarski paroh, Radivoje Krulj, ranije je za Radio Slobodna Evropa izjavio kako samo fizička rekonstrukcija Saborne crkve košta preko četiri miliona eura, dok se ukupna obnova sa unutrašnjosti procjenjuje na oko sedam i po miliona eura. Iz SPC Mostar su takođe ranije izrazili želju da Saborna crkva u Mostaru bude obnovljena i stavljena na raspolaganje vjernicima do 2019. godine, kada će se obilježavati 800 godina postojanja eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Inače, svečanosti u nedjelju u mostarskoj Sabornoj crkvi prisustvovao je i bivši gvardijan Franjevačkog samostana Svetih Petra i Pavla u Mostaru, fra Iko Skoko. On je za RSE izjavio da je od samog početka podržavao obnovu crkve.

“Drago mi je isto da sam sad prisustvovao, kada su blagoslovili sedam križeva, koji će postaviti kao simbol, kako je vladika Grigorije i rekao, nade, vjere i ljubavi. A i lijepo je zahvalio svima koji su podržavali, u cijelom gradu, i svima koji žive u ovom gradu, obnovu ovoga hrama. Ove njegove riječi koje je uputio, mislim da izgrađuju jedno zajedništvo, što je bitno u ovom gradu”, dodao je fra Iko Skoko.