Schmidt: Želim biti posljednji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini

Od maršala Tita do Christiana Schmidta.

Jajce, grad u srednjoj Bosni i Hercegovini (BiH), prošlo je ovaj put za nešto više od osam decenija.

Prije 80 godina, lider jugoslovenskih komunista je na ratnom zasjedanju u ovom gradu dobio zvanje maršala, buduća socijalistička Jugoslavija obrise nove vlade i skupštine, kao i praznik državnosti, 29. novembar.

Danas, 2022. godine, Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH u ovom gradu bavi se pitanjem jedne škole za čiju su budućnost zabrinuti građani jer su lokalni političari spremni da je podijele po etničkim linijama nastavnih programa – iako djeca zajedno uče godinama poslije rata.

„Škola u Jajcu je simbol svih problema koje ova zemlja ima.

„Očekivao bih da su zaključci iz historije, ne samo iz one prije 80 godina, nego i prije 27 godina, više na liniji teze da se nikad ne ponovi – a toga nema”, kaže Christian Schmidt u razgovoru za BBC na srpskom, upravo u Jajcu.

Njemački političar iz konzervativne Hrišćansko-socijalne unije prije nešto više od godinu dana naslijedio je na mjestu Visokog predstavnika Valentina Inzka, austrijskog diplomatu koji je na tom mjestu proveo više od 12 godina.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH u ime Ujedinjenih nacija nadgleda i koordinira sprovođenje Dejtonskog sporazuma, kojim je 1995. okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Rusija je bila protiv odluke o imenovanju Christiana Schmidta.

Lekcije iz historije

Poslije više od godinu dana mandata u Bosni i Hercegovini, Christian Schmidt prvi put je u posjeti Jajcu, historijskom mjestu za temelje socijalističke Jugoslavije.

Svjestan je da se i danas sa većom nostalgijom gleda na vrijeme države koja se raspala u ratu, nego na ono što je uslijedilo posle krvavog sukoba.

Ipak, ukazuje da je „BiH oduvijek bila Jugoslavija u malom” i da problemi nisu novi.

„Bez obzira da li se gleda ekonomska ili društvena situacija u Titovom vremenu, stvari su bile zamrznute, osnovni izazovi nisu bili rješavani, pa se stvari 1992. u ratu u bivšoj Jugoslaviji nisu dešavale prvi put.

„To nam je poruka da se ne ponašamo kao da će sve biti kako treba – i nije kako treba, sve dok ne postoje ključne promjene, prije svega u zajedničkoj svijesti i obrazovanju.”

U Sarajevo je prvi put sletio 1992, kao njemački parlamentarac u posmatračkoj misiji u gradu koji će naredne četiri godine teškom mukom preživljavati pod opsadom snaga bosanskih Srba.

Na svako poređenje atmosfere sa današnjom, Christian Schmidt ima jasan odgovor.

„Nema nikakvih sličnosti jer su mogućnosti za rješavanje problema jasnije nego 1992, kada nije bilo jasno kuda se kreće zemlja ili privreda. Sada su stvari jasnije – pridruživanje Evropskoj uniji, strukturama evropskih integracija.”

BBC: „Ali to je bio slučaj i devedesetih, kada je Jugoslaviji nuđeno članstvo u tadašnjoj Evropskoj zajednici?”

Schmidt: „Ne baš, i to kažem kao svjedok, a pomalo i učesnik događaja – bilo je tada isuviše rano da se tako razmišlja.”

U nedjelju, 2. oktobra, birači u Bosni i Hercegovini glasat će na izborima za različite nivoe vlasti – od državnog, preko entitetskog (Federacija BiH i Republika Srpska), do kantonalnog (u Federaciji BiH).

Zemlja je preplavljena predizbornim plakatima, lica kandidata osmjehuju se sa velikih bilborda, posteri vise sa bandera, okačeni su i na granje drveća.

„Sa mojim iskustvom u domaćoj politici, izborima i kampanjama, moj pogled na politički marketing je malo drugačiji: vidim mnogo portreta i fotografija, ali ne i mnogo jasnih stavova i odluka”, kaže Schmidt.

Nekadašnji njemački parlamentarac u kampanji traži odgovore na tri ključna izazova za Bosnu i Hercegovinu.

„Prvo pitanje je kako se približiti evropskim integracijama i tako učiniti zemlju bezbjednim okruženjem, da ne može da bude dio nijednog sukoba.

„Drugo pitanje je šta možemo da uradimo da zaustavimo odliv mozgova, veliki broj mladih koji odlazi, a to nas dovodi do trećeg izazova – korupcije i nepotizma, koji su rak ovog društva koji ni međunarodne institucije ni lokalne vlasti nisu uspjele da zaustave.”

Primijetit će Schmidt da je centralna tema u finišu kampanje postala posjeta Milorada Dodika, jednog od tri člana Predsjedništva BiH, ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

„Ljudi u Republici Srpskoj ne žele da se bave pitanjem da li i koliko mogu da podrže Putina već žele bezbjedno okruženje, posao, obrazovanje po evropskim standardima.

„A nisam čuo mnogo prijedloga koji idu u tom pravcu.”

Umjesto toga Schmidt, sa ne malo rezignacije, tvrdi da vidi nešto sasvim drugo.

„Vidim mnogo razočaranja – političari bi zaista mogli da rade bolje.”

Christian Schmidt je 2016. bio u diplomatskoj misiji po nalogu tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel.

Dobio je zadatak da privoli Milorada Dodika da odustane od blokade Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa EU zbog straha od štete za poljoprivrednike Republike Srpske, što je Schmidt uspio.

Manje je uspješan bio dvije godine kasnije, kada je bio član delegacije koja je pregovarala o tretmanu i smještaju migranata koji kroz BiH prolaze kao dio takozvane Balkanske rute.

Poslije prve godine mandata na mjestu Visokog predstavnika, primjećuje da se stvari nisu promijenile na bolje.

„Umjesto napretka, vidim da je došlo do pada želje i inicijative.

„Očekuje se da međunarodna zajednica reaguje, napravi razliku i pruži odgovor na izazove, a ja sam očekivao da ljudi imaju spremne planove i da žele sami da djeluju.”

Gotovo istovremena magijska privlačnost i odbojnost takozvanih Bonskih ovlaštenja, na osnovu kojih Visoki predstavnik može da donosi amandmane na ustave u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, zakone i njihove izmjene i dopune, kao i da smjenjuje političke funkcionere i državne službenike, ponovo je postala važna tema u Bosni i Hercegovini.

„Vidim da postoji potreba za korištenjem Bonskih ovlaštenja da bi se ubrzao proces evropskih integracija, iako sam došao sa uvjerenjem da se ne možemo vratiti u vrijeme Paddyja Ashdowna (Visoki predstavnik koji je često koristio Bonska ovlaštenja).

„Ali ako učinim stvari suviše lakim i donesem odluke, to može biti kontraproduktivno za naša očekivanja da ljudi ovdje sami donose odluke”, ocjenjuje Schmidt.

Valentin Inzko napustio je funkciju Visokog predstavnika koristeći Bonska ovlaštenja da bi donio Zakon o sprječavanju negiranja genocida u Srebrenici, dok je Schmidt na početku sopstvenog mandata Bonskim ovlaštenjima uredio dio izbornih pravila u aktuelnoj kampanji.

Na pitanje da li je spreman da ovlaštenja koristi i u rješavanju političkih blokada, poput jednostranih odluka Republike Srpske ili činjenice da u Federaciji BiH od prethodnih izbora uopšte nije mogla da se formira vlast, Schmidt tvrdi da će biti odlučan.

„To više ne može da se dešava i svi treba da budu svjesni da je Visoki predstavnik spreman da preduzme oštrije poteze.”

Ipak, kao preduslov za oštrije poteze navodi i motivaciju onih koji ih traže.

„Moram da se uvjerim da li neka odluka rješava problem ili samo prati negativno raspoloženje prema nekome.

„Ako rješava problem, ne bih prezao ni od čega, ali za skoro svakoga u Bosni i Hercegovini imam i zahtjev političkog protivnika da pokrenem postupke”, kaže Schmidt dok napominje da su izbori najbolji način da se društvo odredi koga želi, a koga ne.

U svemu mu posao otežava činjenica da ga vlasti Republike Srpske ne prihvataju kao legitimno izabranog Visokog predstavnika, dok sa članom Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Schmidt povremeno vodi nimalo blage javne debate.

„Ne želim da govorim o odnosima sa Miloradom Dodikom, ali uvjeravam vas da postoje kontakti sa organima u Republici Srpskoj.”

BBC: „Zašto odbijate da govorite o tome, imali ste dobre odnose 2016, kada ste posredovali u rješavanju problema sa poljoprivredom?”

Schmidt: „Racionalnost njegovih poteza mora da se stavi pod znak pitanja, a u posljednjim sedmicama i mjesecima primjećujem da on pravi zamke u koje svako može da upadne i ne bih da mu pomognem da u tome uspije.”

Srbija na mnogo stolica ili – između njih

Pažljivo Christian Schmidt prati i regionalne odnose.

Dok se sa Dodikom zvanično nije sastajao, uveliko je posjećivao Beograd gdje ga je primio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a u porukama sa sastanka legitimitet izbora Schmidta nije dovođen u pitanje.

„Imam intenzivne kontakte sa predsjednikom Vučićem, patrijarhom Porfirijem i rekao bih im da ne treba da dozvole da se Srbija nađe u poziciji na klackalici – jedan dan na jednu stranu, drugi dan na drugu.

„To na duge staze nije dobar način jer ako želite da sjedite na mnogo stolica, možete pasti između stolica.”

Ni činjenica da Milorad Dodik često boravi u Beogradu za Schmidta nije suviše zabrinjavajuća.

„Postoji zabrinutost da Dodik igra igru direktno sa Moskvom, a ja imam utisak da Beograd u to nije uključen.”

S druge strane, Visoki predstavnik ima savjet i za hrvatske političare koji često borave u dijelovima Bosne i Hercegovine gdje živi hrvatski narod.

„Ako bi me pitali šta da kažu, ja bih im rekao da dodaju samo jednu rečenicu o pomirenju i o tome kako ratna vremena ne treba da se ponove.

„A to sada nije slučaj.”

‘Ne želim da ostanem na ovom mjestu koliko moj prethodnik’

Valentin Inzko, prethodnik Schmidta, na funkciji Visokog predstavnika u BiH proveo je 12 godina, dok su mandati prije njega trajali prosečno tri godine.

„Ne želim da ostanem na ovom mjestu koliko moj prethodnik i želim da radim na tome da budem posljednji Visoki predstavnik.

„To je izazov, čak i veći nego što je moj mandat, ali to mora da se završi dok ne počne intenzivan proces evropskih integracija.”

Uloga Visokog predstavnika postaje izlišna kada Dejtonski sporazum u potpunosti bude primijenjen, a na sve češće pozive da taj sporazum bude promijenjen ili nadograđen, Schmidt odgovara drugačijim modelom.

„Ako želimo da mijenjamo Ustav koji je nastao kao dio Dejtonskog sporazuma, to nije dio mog posla – morali bismo da imamo novu konferenciju.

„Ipak, Richard Holbrooke (američki posrednik u Dejtonskim pregovorima) je umro i ja ne bih preporučio odlazak u bilo kakvu vojnu bazu širom svijeta – to mora da dođe iz naroda.”

Upravo ga je narod u Bosni i Hercegovini nedavno vidio u potpuno drugačijem svjetlu.

U Goraždu, pred novinarima i kamerama, Christian Schmidt je odgovarajući na pitanje o tada aktuelnoj eventualnoj primjeni Bonskih ovlaštenja u promjeni izbornih zakona odjednom povisio ton, ljutito počeo da viče, gestikulira rukama i govori kako mu je dosta političara koji igraju političke igre.

U poređenju sa dotadašnjom slikom hladnokrvnog dugogodišnjeg njemačkog konzervativca, ovaj snimak mogao bi biti onaj po kome ga pamte stanovnici Bosne i Hercegovine – i Schmidt sa tim nema problema.

„Oni koji me znaju, znaju da je moj način komunikacije inače veoma diplomatski.

„Ipak, naučio sam da ljudi u BiH vole kad se stvari jasno kažu – neću tako nešto ponavljati svake sedmice, ali ako budem morao da ponavljam da stvari treba da se mijenjaju, to je dio mozaika mog posla kao jednog od, nadam se, posljednjih Visokih predstavnika”, zaključuje Schmidt.