Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Dotakao se brojnih tema

Schmidt: Neće doprinijeti stabilnosti regije ako se BiH posljednja pridruži EU

christian schmidt
Foto: Hazim Aljović/FENA

Schmidt je naveo da etničke grupe u BiH trenutno igraju vrlo dominantnu ulogu, te izrazio mišljenje da je potrebno “pronaći ravnotežu između građanske države i etničkih grupa”.

Govoreći za austrijski list Die Presse o situaciji u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik Christian Schmidt je istakao da u zemlji etničke grupe igraju dominantnu ulogu, te da bi se trebala pronaći “ravnoteža između građanske države i etničkih grupa”. On smatra da su strukturalni problemi oni koji koče BiH, te da bi u Ustav zemlje trebalo unijeti stavku koja bi učvrstila odluku zemlje da pristupi EU. Također je govorio o svom odnosu s Miloradom Dodikom, uticaju Srbije i potrebom za “smjenom generacija” u BiH.

Schmidt je za Die Presse istakao da je čvrsto odlučan da ne nadmaši mandat svog prethodnika, Valentina Inzka, koji je trajao dvanaest godina.

“Osim toga, istina je da će doći trenutak kada izvršne ovlasti koje imam prema Daytonu više neće biti potrebne. Taj trenutak će biti kada zemlja postane članica EU”, naveo je, te objasnio da je opis njegovog posla, zapravo, ukidanje njegove vlastite uloge u zemlji.

“Nažalost, uvjeren sam da uvjeti za to još nisu ispunjeni. Istovremeno, znam da ne trebamo raditi samo na mojim izvršnim mjerama, već moramo poboljšati funkcionalnost zemlje kako bi bila spremna za Evropu. Potrebna nam je europeizacija Daytonskog ustava”, naveo je Schmidt.

Istakao je da sadašnji ustav ne odgovara Kopenhagenskim kriterijima za članstvo u EU, navodeći da je trenutno problem “što je konceptualno država multinacionalna, definisana prema narodima, a sistem provjera i ravnoteža je toliko složen da zapravo više blokira nego potiče zajedničke odluke građana”.

“Potrebno pronaći ravnotežu”

Schmidt je naveo da etničke grupe u BiH trenutno igraju vrlo dominantnu ulogu, te izrazio mišljenje da je potrebno “pronaći ravnotežu između građanske države i etničkih grupa”.

“Na primjer, kada EU hvali pet od šest zemalja zapadnog Balkana zbog njihovih razvojnih planova, a samo Bosnu i Hercegovinu ne: Je li to zbog nemara bosanske politike ili strukturalni problem? Ja kažem da je to strukturalni problem”, smatra Schmidt.

“U Bosni i Hercegovini se ukorijenilo razmišljanje o statusu quo, koje vlastiti regionalni, etnički i ekonomski profit stavlja iznad cjelokupnog interesa. Moramo to preokrenuti. Kako to učiniti, a da se ne iscrpimo u lijepim evropskim deklaracijama? To se postiže tako što se proces donošenja odluka strukturira tako da lakše dovodi do konsenzusa. Na primjer, jačanjem Ustavnog suda”, objasnio je.

Zatim je dodao da ima još jednu ideju, ali da je ona na granici njegovih nadležnosti – ažuriranje ustava s evropskom klauzulom.

“To znači, grubo rečeno, jer ja nisam ustavotvorac Bosne i Hercegovine: unijeti programski stavak u ustav kojim bi se odluka da ova država postane članica EU učvrstila”, naveo je.

Pojasnio je da bi to, u suštini, postao državni cilj, te da bi se trebale precizirati obaveze i posljedice:
“Na primjer, eliminacija diskriminatornih pravila, kako je presuđeno u presudama Evropskog suda za ljudska prava. Također bi se trebalo dogovoriti o prijelaznoj klauzuli koja kaže: Ako se ne možemo dogovoriti, evropsko pravo će direktno važiti. Time bi se mogao stvoriti pravni okvir i reći: To možete zajednički mijenjati u okviru Evrope, ali mora se nešto postaviti“.

“Nešto se pokreće”

Schmidt je opisao svoj radni odnos s predsjednikom bh. entiteta Republike Srpske, Miloradom Dodikom, kao “napet”.

“Jer on ne priznaje moju izbornu legitimnost. To je ruski stav. Ali generalno bih rekao da trenutno nije potpuno nemoguće komunicirati različitim kanalima. Nemam namjeru rušiti mostove ili zatvarati vrata ako je on spreman za razgovor. Evropska unija ne odobrava razvojni plan uglavnom zato što Dodik ne priznaje nadležnost Ustavnog suda”, naveo je.

Novinar zatim ističe da to šteti i građanima RS-a, te postavlja pitanje: Zašto ne postoji veći otpor?
“Pa, posljednjih sedmica vidimo određene promjene. Na primjer, u Banjoj Luci se održavaju protesti protiv Dodikove vlasti. Također su se u Bijeljini, drugom gradu Republike Srpske s više od 100.000 stanovnika, održani protesti. Sami protesti još ne znače mnogo, ali osjeti se da se nešto pokreće”, odgovorio je visoki predstavnik.

Uloga Beograda

Na posljednjem sastanku Evropske narodne stranke u Briselu bio je prisutan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Novinar je istakao da on ima značajan utjecaj na sudbinu Bosne i Hercegovine i približavanju zemalja regije EU, te je upitao Schmidta za komentar.

“Dozvolite da to formulišem neutralno: Postojao je pokušaj gospodina Dodika da Bosnu i Hercegovinu podijeli na granici njenih entiteta. Ko god je doprinio da se to ne dogodi, ta agenda o podjeli nije usvojena. Primijetio sam da Beograd nije intervenisao u tom smjeru”, odgovorio je on.

“Naravno, politički je povoljno za navedene političare da situaciju ne eskaliraju, ali da je stalno drže “na tihoj vatri”, jer iz toga mogu izvući unutrašnje političke koristi. To treba pažljivo posmatrati, ali ne smije se dozvoliti da sve prođe bez reakcije. Uvijek postoji potreba za razgovorima”, dodao je.

“Potrebno brzo rješenje”

Schmidt je rekao da je smjena generacija “neophodan, ali ne i dovoljan uslov” kako bi se ostvario napredak. Objasnio je da to podrazumijeva “da će mlada generacija imati drugačiji pogled na stvari”.
Međutim, naveo je da “nije siguran” da se to sada dešava:

“Nisam primijetio da mladi postavljaju dovoljno pitanja u smislu: “Šta ste zapravo radili tokom rata?” To nije samo stvar historijskog suočavanja, niti bih rekao da nam je potrebna neka vrsta pokreta iz 1968. godine, ali način na koji je mlada generacija odgajana još uvijek je u velikoj mjeri etnonacionalistički. Zato sam skeptičan. Moramo se posvetiti obrazovnom i odgojnom sistemu”.

Istakao je da to svakako ponovno postavlja ograničenja i pred EU, te objasnio:

“Uobičajeni vremenski okvir za pridruživanje EU, ako slijedimo postupak sa 35 poglavlja, koja se otvaraju postepeno – u zemlji gdje pristupni pregovori još nisu ni započeti – bio bi deset ili osam godina. Hoće li u tom vremenskom okviru još uvijek biti dovoljno mladih ljudi u samoj zemlji koji su spremni preokrenuti dinamiku društva u drugom smjeru? Ili će već biti toliko etablirani u Evropi da će Tuzla, Banja Luka i Mostar biti samo destinacije za pokazivanje djece djedovima i bakama? To znači da je potrebno brzo rješenje”.

Prema Schmidtu, “to se mora politički dogoditi u narednih pet godina”, do kraja mandata ove Evropske komisije.

“Potrebno je poslati poruku: “Vi ste dio nas i vama će, korak po korak, biti bolje”. Taj novi zamah za zemlju mora postati očigledan. To trenutno nedostaje”, smatra Schmidt.

Ističe da je tu ključno osigurati vladavinu prava, ali da još ima mnogo posla.

“Osim toga, potrebno je razbijanje ovog ukorijenjenog razmišljanja. Mladi ljudi koje pitam: “Zašto odlazite?” odgovaraju: “Ne pripadam nijednoj stranci, nemam šanse za posao”. Evropa tu može puno pomoći jačanjem privatnog sektora i suzbijanjem ove nevjerovatne birokratizacije Bosne i Hercegovine. Ovo je zemlja koja se administrativno sama dovela u stanje nemogućnosti donošenja odluka. Potrebno nam je više preduzeća u kojima se mora raditi na osnovu sposobnosti: tada će biti mjesta i za mlade”, smatra on.

Na pitanje da li bi svih šest država regije trebalo pristupati EU pojedinačno, u skladu sa svojim napretkom, Schmidt je odgovorio:

“Najbolje bi bilo da nađemo zajednički put za svih šest država. Jer ako Bosna i Hercegovina bude posljednja zemlja koja se pridruži, to neće doprinijeti stabilnosti regije. U idealnom svijetu, trebali bismo imati veliki iskorak i prihvatiti cijeli zapadni Balkan. Naravno, tada bismo imali sve probleme na stolu odjednom, poput neriješene situacije između Kosova i Srbije. Ali pitanje je možemo li u Briselu postići taj nivo političke apstrakcije da kažemo: “Vi pripadate nama, i ne trebate se brinuti za Moskvu”. Takve poruke mogu se formulirati samo politički. One se ne mogu izvesti iz rutine pristupnih pregovora”.