Sarajevski muvekit više od pola vijeka brine o najstarijem lunarnom satu na svijetu

Trideset metara iznad zemlje, skriven iza prozora sa kojih se pruža pogled na krovove sarajevske čaršije, nalazi se mehanizam koji pet vijekova određuje ritam života i islamskih molitvi.

Posljednjih pet decenija, o tom mehanizmu brine Mensur Zlatar.

On je muvekit – zadužen za ispravnost i tačnost lunarnog sata, jedinog takvog preostalog javnog časovnika, prema kome se ravna vrijeme molitvi vjernika koji gledaju ka Sarajevu.

„Muvekit u 16. vijeku, kad se ova kula pravila, nije imao satove.

Danas više ljudi ima avion nego što je tad imalo džepni sat.

On je bio osposobljen da ustanovi vrijeme – morao je da poznaje astronomiju, astrologiju, matematiku”, govori Zlatar za BBC na srpskom dok gleda u jedan od najkvalitetnijih pametnih satova na svojoj ruci.

Jednom sedmično, Zlatar podešava satni mehanizam koji se narednih sedam dana nepogrešivo oglašava u tačno vrijeme zalaska sunca, važnog za određivanje vremena molitvi.

Ko je muvekit

I sam Zlatar pomirljivo kaže – danas je muvekit više simbolična funkcija, tu da bi se održala tradicija.

„Moja sva dužnost je da preračunam vrijeme”, jednostavno opisuje svoju dužnost.

Nekada je muvekit za to koristio instrumente kojima je mjerena sjenka koju pravi sunce, njegova visina i položaj.

Od njegove računice zavisio je raspored molitvi vjernika okrenutoj tom satu i džamiji – lunarni sat otkucava 12 sati u vrijeme kada sunce zalazi, što je vrijeme za jednu od pet molitvi i početak novog dana po lunarnom kalendaru.

„Posebno je važno da je sat tačan za vrijeme mjeseca Ramazana – to je mjesec posta, kada se posti od prve pojave svjetlosti, do zalaska sunca.

Sat mora biti precizan da se ne bi upropastio post.”

Upravo zbog toga, kada Sahat-kula otkuca zalazak sunca, pale se kandilji na obližnjoj džamiji i dnevnom postu je kraj – što je u vrijeme Austrougarske i Kraljevine Jugoslavije označavao i top sa Vratnika, jednog od sarajevskih predgrađa.

„U socijalističkoj Jugoslaviji, dok nije bilo topa, ja sam morao biti jako precizan.”

Prije Zlatara, ovu funkciju obavljao je jedan od imama, ali ga je odlaskom u penziju Zlatar naslijedio i već 51 godinu stara se o sarajevskom vremenu.

Ulica Muvekita

Nedaleko od Sahat kule, nalazi se ulica koja danas nosi naziv Muvekita. Spaja dvije ključne ulice centra Sarajeva – pješačku zonu Ferhadiju i ulicu Zelenih beretki (u SFRJ poznatoj kao Ulica JNA).

Naziv je dobila po Salihu Hadžihuseinoviću Muvekitu, čiji nadimak dolazi od činjenice da je obavljao funkciju muvekita. Hadžihuseinović je bio erudita 19. vijeka, autor kapitalnog djela „Istorija Bosne”.

Engleski mehanizam u turskoj kuli

Begova džamija, čiji je sastavni dio Sahat kula, sagrađena je 1531. godine – ali se godina rođenja same kule ne zna.

Pretpostavlja se da je građena u 16. vijeku, a prvi put se o njoj piše jedno stoljeće kasnije.

Kada je u 17. vijeku preživjela paljenje Sarajeva u osvajanjima Eugena Savojskog, postala je jedan od simbola grada.

Stari, turski sat vrijeme je pokazivao na samo jednu stranu, pa je 1875. godine iz Engleske donijet novi satni mehanizam.

Identičan onom na mančesterskoj kuli, i danas pokazuje lunarno vreme – na sve četiri strane kule.

„U posljednjem ratu, kula je bila pogođena pod krovom sa dve strane, ali je ostala da stoji – i mehanizmu nije ništa bilo”, prisjeća se teških dana granatiranja i opsade Sarajeva tokom koje su snage bosanskih Srba i JNA držale grad u blokadi gotovo četiri godine.

Satni mehanizam omogućava Zlataru da ga podesi tako da se svakoga dana oglašava dva minuta ranije – kada se dan skraćuje – a da se ne penje na kulu cijele nedelje.

„Kažem ja Vama – znam tačno kad će da prestane da zvoni”, objašnjava on dok konstatuje da je dobro da nas je na vrh kule poveo u petak, na vrijeme za navijanje sata.

Dok navija glavne zupčanike, da sat ne bi prestao da radi, mehanizam pokreće rezervni, manji teg.

„Skontao Englez!”, sa neskrivenom radošću konstatuje sarajevski „gospodar vremena”.

Zlatar – porodično ime i zanat

Ukupno 76 strmih i uskih drvenih stepenica koje vode do vrha kule i dalje je manje od broja njegovih godina.

Ali i u osmoj deceniji života, Zlatar se uz njih popne vješto i spretno, da se ne zadiše.

Iako nas dijeli četiri decenije života, i u svoju radionicu u sarajevskoj čaršiji vratiće se brže od mene, veselo mi dobacujući savjet dok nestaje na stepenicama niz kulu.

„Prvi dio gledaj da ideš na rikverc!”

Kada siđe sa visina sata, Mensur Zlatar ponovo je – zlatar.

„Otac i deda su mi zlatari, odatle i prezime.

Ja se ne bavim trgovinom nego samo izradom i popravkom zlata.”

Kaže da to nije isključivo posao već i ljubav – ali i da se od te ljubavi može i mora živjeti.

„Imam unuke, ali oni idu u škole – umiru ti stari zanati.

Isplativije im je da idu na ove menadžmente”, sa šeretskim osmjehom naglašava tu njemu stranu riječ dok se vraća svojim komadićima zlata.

Nasljednika na mjestu muvekita odrediće Vakuf – nekoga ko će, poput Zlatara, mehanizam sata držati na oku i čija će dužnost biti da – „preračuna vrijeme”.