Sanja kroz izradu nakita spaja tradiciju Zmijanjskog veza sa novim dobom
Sanja Bajić, izradom nakita koji nosi naziv “Tragovi” pokušava da spoji tradiciju i novo doba. Naime, ona veze ornamente Zmijanjskog veza i od toga pravi medaljone, naušnice, narukvice, broševe, manžetne i prstenje.
Sanja Bajić
“Prije više od dvije godine sam došla na ideju da plavi vez apliciram na medaljone i tako je nastao nakit “Tragovi”. To sam uradila prosto iz radoznalosti i iz želje da nešto tradicionalno naše bude nosivo, da se nešto što ima tradiciju nosi u savremenom dobu. Plavi vez mi je bio jako interesantan zato što je uvijek isključivo u plavoj boji, zato što ima specifičnu ornamentiku i trudim se da uvijek prenesem te specifične ornamente na nakit koji izrađujem”, navela je Sanja Bajić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Kaže da je proces izrade komplikovan i zahtjevan, pošto su minijature u pitanju, ali smatra da je baš u tome draž da nakon višečasovnog veza, apliciranja u medaljone i krajnje faze zaštite, stvori “nešto što je zaista svima dopadljivo”.
Na pitanje da li je Zmijanjski vez lakši na manjim ili većim površinama odgovara je mnogo lakše vesti krupnije motive. Ona se orijentiše prema medaljonu na osnovu kojeg bira koji će motiv vesti. Kaže da zato uglavnom bira male, sitnije motive, da su interesantniji, što usporava izradu nakita.
Inače, Zmijanjski vez, poznat i kao plavi vez, koji je specifična tehnika koju su praktikovale žene u Zmijanju, selu kod Banje Luke, od prošle godine se nalazi na reprezentativnoj listi nematerijalne svjetske baštine UNESCO-a. Sanja Bajić je istakla da je čar ovog veza u tome što je svih ovih godina ostala ista ornamentika i tehnika izrade, to je pokrstica ili krstačka tehnika.
“Ornamenti su geometrijski, stilizovani, ima ih različitih, motiv romba, jabuke, stilizovani krst i prepliću se”, navela je Bajić.
Sve motive “posuđuje” iz Muzeja Republike Srpske s kojim ima “odličnu saradnju naročito sa etnolozima koji su uradili pripremu za nominaciju Zmijanjskog veza na UNESCO-vu listu, to su Danijela i Vladimir Đukanović”.
“Iz njihovih publikacija, muzejske zbirke dobijem te originalne motive i naravno svaki detalj onda sama iscrtavam na šemu i prenosim na platno”, kaže Bajić.
Kao krunu te saradnje ona je istakla da će njen nakit biti izložen u suvenirnici Muzeja RS-a koja će biti otvorena početkom oktobra. Na pitanje da li je s uvrštavanjem Zmijanjskog veza porasla potražnja za njenim nakitom, odgovorila je potvrdno.
“Svakako jeste interesovanje veće od kako je Zmijanjski vez uvršen na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, naročito su zainteresovani ljudi koji putuju u inostranstvo i imaju želju da neki komad mog nakita ponesu kao poklon”, priča Sanja Bajić.
Objašnjava da nakon što izveze određeni motiv, prvo ga mora isjeći i uklopiti u medaljon, a zatim i nanijeti zaštitni lak koji čuva vez od prljanja i habanja.
“Ovo je definitivno samo hobi i nije nešto od čega se može živjeti, zahtjevno je, troši mnogo vremena, potrebno je mnogo repromaterijala do kojeg je jako teško doći kod nas i definitivno nije nakit za svaku priliku i za svaku osobu”, navela je Sanja.
Istakla je da nakit “Tragovi” uglavnom kupuju i nose ljudi srednje životne dobi, mada se dešava i da se čak i djeca odluče za poneki manji komad nakita.
Sanja je članica Udruženja kreativnih žena “Draganasgarden”, a zahvaljujući tome će u oktobru otputovati u Švedsku gdje će predstaviti svoj rad kao i rad ostalih članica udruženja.
Osim toga, Sanja već deset godina izrađuje i nakit od drveta “Krug”, za šta koristi orah, šljivu, bagrem, tisu… Komadiće drveta, zaštiti ili ih u zavisnosti od vrste drveta i oboji, te naniže na ogrlicu ili medaljone.
“Baš kroz taj rad sa drvetom sam sasvim slučajno došla do medaljončića. Prvenstveno sam imala želju da u medaljone uklopim komade drveta, međutim sinula mi je ova druga ideja sa Zmijanjskim vezom tako da sam se preorjentisala, iako ne mora da znači da ću odustati od prve ideje”, kazala je Sanja Bajić.
