San o Bosni: Imam koji katolike vozi na misu vraća nadu u bolje sutra!

Amir ef. Drežnjak imam je u selu Lizoperci u jablaničkoj općini. Već tri godine, svake nedjelje, vjernike katolike iz susjednog sela Slatina vozi na misu u selo Gračac u općinu Prozor-Rama.

„Uvijek su se ljudi pomagali, bili su zajedno, družili se, u radosti, u žalosti, jedni su bili uz druge. Rat i taj vihor rata je poljuljao te temelje, narušio je to sve, ali su, ipak, ostale zidine svega toga i danas je to vrlo lahko opet, hvala Bogu, izgraditi kod ljudi. Naravno, ima i onih koji to možda ne gledaju kao što gledamo mi vjernici, ali sa vjerske strane, i muslimani i katolici, ovdje polahko grade taj stub zajedničkog života, jer mi ne živimo jedni pored drugih, mi živimo jedni sa drugima“, kaže ef. Drežnjak.

Cvitan i Anica Drinovac bračni su par iz Slatine, koje hodža Drežnjak vozi na mise.

„To je veliko prijateljstvo. Nakon teškog belaja, na ove stvari sad došlo, to je odlično. O dobroj ljubavi treba razgovarati, a ne širiti mržnju“, kaže Cvitan.

Amir ef. Drežnjak

Njegova supruga Anica također ima samo riječi hvale za hodžu Drežnjaka.

„Meni je ovo super. On ne treba klanjati kad nas vozi u crkvu. To je samo velika usluga nama, i za njega. I njemu Bog daje, ako mi molimo. Uvijek kaže – šta nam je god potrebno, ja ću doći po vas. Pa da mi je rođeni brat, ja ne znam da bi mi bolji bio“, priča nam Anica.

O dobroti efendije Drežnjaka, govori i Jela Vukoja:

„Cvitan se upoznao sa njim i evo, kaže, možemo sa njim u crkvu. I kad smo mi sjeli s njim, mi mu pokušavamo platiti. Ne bi, ne daj Bože, kaže nam, samo molite Boga za mene. Pa molimo, za dobročinitelje, koji god ljudi dobro čine, za njih se treba moliti Bogu. Ovo je za ljubav veliku“, priča Jela.

„Tako dan po dan i tako smo se udružili. Kad god zatreba, on nas zove telefonom, ja ću sutra u Gračac, ko će u bogomolju neka ide. Život je kratak, brzo prolazi, nemaš se vremena ni ljutiti, ni ne trebaš zlo nanositi. Nego budi kakav jesi, budi dobar i ne čini drugome što tebi nije drago da se učini“, kaže Marica Drinovac.

Amir ef. Drežnjak kaže da je to vodilja negovog života i sve dok ovi ljudi budu živi i dok budu išli nedjeljom na misu u Gračac, da će ih on voziti.

„Ne samo usput, kada ja budem išao, nego i onda kada ja ne budem išao, a bude potreba da se oni pomole Bogu, ja ću ih voziti“, kaže ef. Drežnjak.

O suživotu na ovim prostorima govori i fra Mato Topić, župnik župe Gračac.

Rahima Ćosić i Anica Drinovac

„Ja mislim – to dobro, njega ima još jako puno i vi koliko god hodali, njega ne možete otkriti, koliko njega ima. Naravno, ovdje ima onih i kojima smeta dobro ovakve vrste, jer ljudi ima, pogotovo u politici, koji žive od konflikata. Kad bi u ovoj zemlji sve bilo dobro, ja mislim da bi oni imali manje šanse da pokažu svoju veličinu u bezdušnosti. Zato, neka ovih malih, sitnih, dobrih djela, neka velikih ljudi, ne sitnih duša, nego velikih ljudi, koji u malim sitnim stvarima, pokažu svoju veličinu”, kaže fra Mato Topić.

Selo Slatina za vrijeme proteklog rata bilo je linija razgraničenja između HVO-a i ARBiH-e, a danas je primjer komšijske ljubavi, koju nam predstavljaju Rahima Ćosić i Anica Drinovac.

„Za deset je ona. Ona je meni sad preča, već da imam sestru ne znam gdje“, priča Rahima, dok njena komšinica Anica dodaje:

„Eto, nemam ovdje sestre, a bolja mi je nego sestra. Pijemo kavu, to nije kava, naša je to ljubav, naš je to komšiluk.“

Fra Mato Topić bio je pokretač i jedne humane akcije, za bolesnu djevojčicu iz sela Gračac, koja je pobrisala sve granice i predrasude u ovom kraju.

„Dobro nema granica. Mislim, ako ova priča može bilo koga osloboditi da se ne boji činiti dobro, onda jedino u tom smislu ima razloga što je otišla u javnost.“, kaže fra Topić.

Efendija Drežnjak, govoreći o svom životnom opredjeljenju, kaže:

„Ukoliko svaki čovjek bude radio iskreno svoj posao, ukoliko čovjek bude na ovom svijetu znao vrednovati život svakog čovjeka, jer je život svakog čovjeka svetinja, onda će suživot na ovim prostorima biti uistinu onakav kakav je bio prije rata, jer smo znali cijeniti komšije, znali smo cijeniti prijatelje, ljude oko sebe.“

BiH ima perspektivu, upravo u ovakvim humanim djelima, ističe fra Mato Topić:

„Ova zemlja ima šanse preživjeti, ali samo u ovakvim malim sitnim znakovima ljubavi, koje možemo pokazivati jedni prema drugima.“