Salkić za Fokus.ba: RS pokazuje znakove ekonomskog kraha i zato se naoružava

Milorad Dodik posljednjih godina javno govori da želi i da će izvršiti odvajanje bh. entiteta RS. On to čini korak po korak. Svima je jasno da se takav korak ne može desiti bez velikih problema, incidenata, pa čak i eskalacije, izjavio je u intervjuu za Fokus.ba potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.

Posebno je naglasio da RS pokazuje više znakova ekonomskog kraha.

“Novi znak teškoga stanja je upravo radikalizacija, naoružavanje, najava secesije…”, kazao je Salkić.

Za naš portal Salkić je govorio o nedavnom otvorenom pismu koje je uputio visokom predstavniku u BiH Valentinu Inzku vezano za dešavanja u RS-u, zatim sukobu pozicije i opozicije u RS-u, te ekonomskoj i političkoj situaciji u ovom entitetu i BiH.

Nedavno ste uputili otvoreno pismo visokom predstavniku u BiH s napomenom o aktivnostima i dešavanjima u RS-u koje prijete narušavanju mira. Očekujete li reakciju međunarodne zajednice na ovom polju u narednim mjesecima?

Dejtonski mirovni sporazum precizno je definisao uloge, odgovornosti i prava svih aktera društvenih zbivanja u Bosni i Hercegovini, dajući upravljačke funkcije nad ključnim mehanizmima Upravnom odboru za implementaciju mira (PIC), odnosno Uredu visokog predstavnika (OHR), te svim nivoima vlasti. Prema Ustavu države Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i kantona, svi politički faktori dužni su graditi ustavno-pravni poredak zemlje, čuvati njen integritet i suverenitet.

Međutim, mi na sceni nikada nismo prestali imati jako djelovanje destruktivnih politika, koje su štaviše dobile najozbiljnije oblike secesionizma, a to znači izdaje države i njenoga Ustava. U trenutku kada kretanja u zemlji dobiju takav smjer, obavezu imaju PIC i OHR da zaustave loš razvoj događaja. Kako se to posljednjih godina ne dešava, već se Bosna i Hercegovina, a posebno društveno-politička scena u bh. entitetu RS, prepušta stihiji radikalnih ideja, pokreta i mogućem požaru, smatrao sam kao potpredsjednik bh. entiteta RS i predstavnih Bošnjaka iz ovoga entiteta, da obavezno moram zatražiti intervenciju od OHR-a.

Ova međunarodna institucija ima obavezu i pravo da tumači Dejtonski mirovni sporazum i da ga provodi, tako da njoj nije nužno, pa niti potrebno da mi to zahtijevamo, ali, smatrao sam za obavezu da ih informišem o brzom i nezaustavljivom procesu radikalizacije, naoružavanja i zaoštravanja odnosa u ovome entitetu. Svi ćemo imati odgovornost zbog nereagovanja.

Naravno, mi u ovom trenutku moramo na svim nivoima zahtijevati odgovornost političkih predstavnika, zvaničnih funkcionera i institucija zbog pogoršanja političkih i sigurnosnih prilika. Upravo na tom planu očekujem da će međunarodna zajednica reagovati, iako smatram da je mnogo važnije da reaguje domaće pravosuđe. Da su na vrijeme reagovali i stavili nekoliko osoba iza rešetaka, onih koje krše Ustav, danas bismo imali stabilnu situaciju.

Da li je MUP-u RS-a zaista trebalo 2.500 automatskih pušaka i šta stoji iza takvog poteza vladajuće koalicije?

Mi već duže vrijeme pratimo tendencije Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta RS, da Oružane snage BiH obesmisli, jer one su simbol državnosti i garant stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Zloupotrebu smo vidjeli prilikom obilježavanja neustavnog 9. januara prošle godine. Vidjeli smo i u mnogo drugih prilika. Kada razbijanje Oružanih snaga nije uspjelo, jer Oružane snage imaju liniju komandovanja i rukovođenja na koju Milorad Dodik nije mogao uticati direktno, vlasti RS-a su krenule u kreiranje paralelne naoružane formacije koja će biti pod potpunom kontrolom.

Čak i ako neko nije informisan, ako nije stručnjak, kada dobije informaciju da je u bh. entitetu Federacija BiH, zadnjih godina nabavljeno tek nekoliko pušaka, a u drugom entitetu odjednom 2.500 komada, postaje jasno da nešto nije uredu. Da je napravljen debalans. Zašto je to učinjeno? Milorad Dodik posljednjih godina javno govori da želi i da će izvršiti odvajanje bh. entiteta RS. On to čini korak po korak. Svima je jasno da se takav korak ne može desiti bez velikih problema, incidenata, pa čak i eskalacije.

Policijske formacije, sa novih 2.500 pušaka uz ranije naoružanje, mogu u svakom trenu preuzeti funkcije oružanih snaga. Iza cijelog projekta naoružavanja stoji upravo takva intencija. Zato smatram da je ovaj poduhvat vlasti u Banja Luci posebno opasan, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za cijeli region.

Kako gledate na sukob pozicije i opozicije u RS-u? Može li se očekivati još veće zaoštravanje odnosa s obzirom da se uskoro ulazi u izbornu godinu?

Politička borba unutar srpskih političkih partija u bh. entitetu RS se rasplamsala, ali ona u biti nije utemeljena na koncepcijskim različitostima, već na otvorenoj borbi za vlast, koja se vodi skoro pa na život i smrt. Na državnom nivou mi imamo koalicioni odnos sa Savezom za promjene i političko djelovanje uz uvažavanje minimuma zajedničkih interesa funkcioniše, ali u Narodnoj skupštini bh. entiteta RS imamo zajedničko djelovanje i pozicije i opozicije kada je u pitanju negiranje bosanskog jezika, negiranje genocida, izolaciju Bošnjaka itd.

Nama ustvari njihovo prepucavanje ne donosi nešto novo, jer faktički mi imamo gotovo jedinstven stav svih srpskih političkih faktora: da treba država Bosna i Hercegovina biti što slabija; da prisustvo Bošnjaka u bh. entitetu RS treba biti što manje; da ne treba priznati jezik i da treba negirati genocid. Nama su, kao narodu koji Bosnu i Hercegovinu smatra jedinim ishodištem, potrebni ozbiljni partneri sa kojima možemo politički djelovati i zajednički kreirati budućnost.

Generalno, očekujete li neke konstruktivne promjene u RS-u do izbora?

Približavanje izbora, nažalost, samo će dodatno produbiti ionako duboku podijeljenost toga društva, koje svim snagama i mehanizmima izoluje Bošnjake. Zvanična vlast ovoga entiteta zapala je u doboku krizu na svim poljima. Jedina je vlast u Evropi koja sistematski, kroz javne institucije, preduzeća, putem zvaničnih organa i fukcionera provodi diskriminaciju jednoga naroda.

Provodi se teška diskriminacija u oblasti zapošljavanja. Bošnjaci i Hrvati se tretiraju kao građani drugoga reda. Provodi se klasični aparthejd u školama. Djeca ne mogu pohađati nastavu na bosanskom jeziku. Dokle će to ići? Niko to ne zna. Dok su te snage sve jače pozitivni procesi su onemogućeni, slobodni intelektualci nedovoljno jaki i rijetki. Pravosuđe je pod kontrolom… TV servis je postao najbolji instrument radikalnog režima, koji gazi oštrim rubom sukoba, mržnje, netrpeljivosti…

Brojni zvaničnici i analitičari istakli su u proteklim godinama da BiH neće moći ući u EU sa problemima izbjeglica i povratnika. Šta su najveće kočnice u toj oblasti, a šta najveći problemi povratnika u RS danas?

Trebamo znati da nikada nisu u potpunosti ispunjeni uslovi da se proces povratka adekvatno provede. Sistem je u bh. entitetu RS djelovao tako da onemogući, da demotiviše i obeshrabri povratak. Pored toga, mi imamo dodatne probleme – migracije su nastavljene i one su danas možda najintenzivnije od 1992. godine. Nažalost, posljednjih godina ljudi usljed velikih pritisaka i diskriminacije nerijetko se odlučuju da napuste sve i odu sa ovog prostora. Ne samo Bošnjaci.

Politika koju vodi aktualna vlast ne daje sigurnost nikome, ali su ipak najugroženiji Bošnjaci. Vlast onemogućava ljude da se zaposle, da obrazuju svoju djecu, da normalno budu tretirani, kao ravnopravni i slobodni građani. Mislim da bismo više trebali posvetiti pažnje tim problemima. Posvetiti se otklanjanju diskriminacije. Moramo se posvetiti vladavini prava. Mi ne tražimo za sebe ništa ekskluzivno – želimo samo zemlju istih mogućnosti i podjednakih prava za sve. Danas proces povratka i ekonomskog osnaživanja povratničkih porodica jedino ozbiljno podržava Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica.

Ekonomski analitičari upozoravaju na veliku finansijsku dubiozu i kreditna zaduženja RS-a. Kupuje li na taj način vladajuća koalicija socijalni mir?

Posljednjih godina pratimo nezaustavljiv trend zaduživanja bh. entiteta RS, koje nije proporcionalno privrednom rastu, tako da se u tom procesu dešava intenzivno tonjenje. Stanovnik RS danas je tri puta zaduženiji od stanovnika FBiH a u isto vrijeme ekonomija u RS-u je višestruko slabija od ekonomije u FBiH. Prvi znak ekonomskog kraha bio je kolaps bankarskog sistema. Potom velikih kompanija. Sve gdje je bila uključena ova vlast dovedeno je do ruba propasti.

Novi znak teškoga stanja je upravo radikalizacija, naoružavanje, najava secesije… Ovaj režim ne nalazi druga rješenja. On nema ekonomske mehanizme, nema recepte za jačanje privrede, nema vremena da čeka oporavak. Ovdje se mora mobilisati glasačka mašinerija na bilo koji način, kako bi ova garnitura ostala na vlasti. Jer, svjesni su da nakon ovako loših rezultata, nakon svega što su napravili, moraju završiti ili u zatvoru ili na stubu srama. Ostanak na vlasti za njih u ovom trenu nema cijenu. Spremni su napraviti sve da to postignu.