Salčin na suđenju “Novaliću i ostalima”: Sve se moglo hitno nabavljati i bez izuzeća od Zakona

Pred Sudom BiH danas je nastavljen glavni pretres u predmetu “Fadil Novalić i drugi” koji se odnosi na nabavku 100 respiratora plaćenih 10,5 miliona KM u aprilu prošle godine. Osim premijera Fadila Novalića, za spornu nabavku respiratora optuženi su i ministrica finansija FBiH Jelka Milićević, suspendovani direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak i vlasnik preduzeća “Srebrena malina” Fikret Hodžić, kao i sama ta firma u svojstvu pravnog lica.

Piše: S. DEGIRMENDŽIĆ

Danas je svjedočio prvi svjedok Tužilaštva BiH Đenan Salčin, bivši direktor Agencije za javne nabavke BiH.

Salčin je odgovarao na pitanja tužitelja Tužilaštva BiH Mirze Hukeljić, sutkinje Džemile Begović, kao i advokata optuženih na pitanja u vezi s njegovom ulogom na sjednici Vlade FBiH održanoj 16. marta prošle godine, kao i o svemu onom što je Agencija za javne nabavke u to vrijeme poduzimala da bi se budžetski novac u BiH trošio na transparentan način, odnosno u skladu sa Zakonom.

NA SJEDNICU DOŠAO DA POMOGNE

Salčin je prije svega pojasnio da je on sjednici Vlade FBiH insistirao sam, pa da je tek onda dobio poziv da prisustvuje zasjedanju. Ispričao je da je u to vrijeme s više nivoa vlasti u BiH zagovarano da se zbog pandemije korona virusa suspenduje Zakon o javnim nabavkama.

Salčin je pojasnio da je on na sjednicu Vlade FBiH 16. marta 2020. godine kojoj su prisustvovali i direktori kliničkih centara u BiH otišao prije svega da kaže da se i prema postojećem Zakonu može hitno nabaviti sve ono što je potrebno.

Ostao je pri svojim ranijim tvrdnjama da se niko ne može izuzeti iz Zakona o javnim nabavkama BiH, te je kazao da je to rekao i na sjednici Vlade FBiH 16. marta. Također, Salčin je konačno razjasnio dilemu prisutnu dugo u javnosti da je ta sjednica Vlade održana samo zbog nabavke respiratora. Naime, on je kazao da se na sjednici razmatrala općenito nabavka medicinske opreme i zaštitnih sredstava neophodnih za borbu protiv Covid 19, a da su među tom opremom direkktori kliničkih centara spominjali i respiratore.

– Ne postoji organ koji će vas izuzeti iz Zakona, nije to ni Agencija, ni Đenan, ni bilo ko. Ja sam rekao da se može nabaviti sutra ukoliko ima potrebe za tim stvarima i da zakon ne sprečava bilo koga da nabavi sutra, respiratore, zaštitne maske, opremu, alkohol i šta već, jer ja nisam stručno lice i to po osnovu koji je već propisan i da nema potrebe da se mijenja Zakon. To je član 21.i član 10. Znači član 10. koristite onda kada ne možete koristiti član 21. kada morate reagovati bukvalno u situaciji od par sati ili jednog dana – pojasnio je Salčin.

Na pitanje tužitelja Mirze Hukeljića, da li ga je na sjednici Vlade FBiH održane 16. marta, a kojoj je prisustvovao i on, iko pitao za respiratore konkretno ili je bio pitan općenito za nabavku medicinske opreme i sredstava u vrijeme pandemije, Salčin je odgovorio:

– Govorilo se generalno, s tim da su direktori kliničkih centara spominjali respiratore, ja tada nisam ni znao šta su respiratori. Ne mogu se sjetiti tačno, ali govorilo se uopšteno o nabavci medicinskih sredstava, sredstava za dezinfekciju, alkohola, zato sam rekao i da su oni generalno rekli da slabo stoje sa svim sredstvima, a koji bi se koristili za zaštitu protiv virusa – odgovorio je Salčin.

Također, Salčin je kazao da se na toj sjednici Vlade FBiH 16. marta prošle godine, faktički nije znalo “ni ko pije, ni ko plaća”, da su na zasjedanju više iznošena i razmjenjivana mišljenja, te da je on otišao prije njenog okončanja, odnosno prije nego što je Vlada FBiH donijela zaključke, ali da je on prije nego što je napustio zasjedanje naglasio da će Agencija donijeti instrukciju o tome kako da se vrše hitne nabavke.

Samo dan nakon sjednice Vlade FBiH 16. marta prošle godine, nastavio je Salčin, Agencija za javne nabavke je nakon sastanka s predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Zoranom Tegeltijom i odobrenja od Vijeća ministara BiH izdala saopštenje za javnost u kojem su decidno pojasnili kako se nabavke mogu nabaviti hitno i u skladu sa odredbama važećeg Zakona.

– Mi smo se u tom saopćenju fokusirali na situaciju koja je proglašena pandemijom i gdje smo se referirirali na nabavke, prvenstveno na nabavke medicinskih sredstava i opreme za zaštitu ljudskih života. Referirali smo se na ta dva člana, odnosno član 21. tačka d gdje se kaže kada se može pregovarački postupak bez objave obavještenja obaviti. Taj postupak se može realizovati u toku jednog dana. U situacijama kada se ne može ni on realizivati naveli smo da se izuzetno može koristiti član 10., odnosno izuzeće od primjene zakona, jer član 10. predviđa izuzeće i morate imati takve okolnosti da bi se primjenio član 10. kada se bukvalno može reagovati u par sati, kada nemate vremena da primjenite pregovarački postupak. Izdali smo generalne napomene kako bi ljudima šire postavili i pojasnili o čemu se u stvari radi. Saopštenje smo poslali kroz sistem javnih nabavki na preko 17.000 adresa, od kojih je oko 3.500 ugovornih organa i oko 13.000 ponuđača u BiH, tako da je šef IT-a ujutro u 9 sati rekao da su svi dobili to saopštenje kroz sistem, vidjeli su ga kao obavijest na kojoj je stajalo „vrlo hitno“ – kazao je Salčin, koji je potvrdno odgovorio na pitanje tužitelja da li je i FUCZ ugovorni organ.

Na zahtjev tužitelja Hukeljića, Salčin je pojasnio i kada se može primjeniti član 10. odnosno izuzeće od Zakona, a što su u tom saopštenju od 17. marta iz Agencije i naveli, a to je da se izuzeća od Zakona rade u slučajevima hitnosti „kada je potrebno reagovati u roku od jednog ili dva sata ili čak u roku od nekoliko minuta, odnosno kada objektivno nije moguće primijeniti ni pregovarački postupak bez objave obavještenja o nabavci“.

Naime, on je kazao da su Agenciju u vrijeme početka pandemije zvali i slali dopise ljudi koji su tvrdili da već imaju određenu robu za nabaviti i da mogu reagovati, međutim da ih zakon sprečava da to urade.

– Jer su nas i proizvođači zvali da kažu da imaju problem sa ugovornim organima jer ne žele da nabave, a da oni imaju određene robe kod sebe na lageru, znači neko je nešto već imao na lageru – kazao je Salčin.

Naglasio je i da ugovorni organi uglavnom imaju u internim aktima propisano kako se donosi odluka o izuzeću od primjene Zakoan o javnim nabavkama BiH, ali da Agencija vrši monitoring nad opravdanošću takvih odluka.

99 POSTO UGOVORNIH ORGANA NIJE KORISTILO IZUZEĆE

Pojašnjavajući kako se primjenjuje član 21. Zakoan o javnim nabavkama za koji je kazao da se s njim može izvršiti hitna procedura, Salčin je kazao:

– Ugovorni organ mora objaviti na svojoj stranici obavještenje da traži određene ponude. Obično se obraća poznatim ponuđačima, jer nema vremena da mu se javi neko drugi. Može se javiti više njih, poslati zahtjev za ponudu. Može se obavijestiti samo jedan ponuđač za kojeg on ima saznanja da ima određenu robu, šta je već predmet nabavke. Većina se dokumenata ne dostavlja zbog te brzine, osim osnovne, kao i izjavu da nieje u sukobu inetresa. A faktički ugovorni organ može pokrenuti postupak danas ujutru, poslati poziv i reći da je danas do 15 sati rok da se dostave ponude. Na osnovu monitoringa koji smo radili, mogu slobodno reći da je 99 posto organa koristilo pregovarački postupak bez objave, a ne izuzeće – kazao je Salčin.

Salčin je odgovarajući na pitanje tužitelja kako je Agencija došla do osnova da vrši monitoring FUCZ-a odnosno načina nabavke kazao da su postupili na osnovu upita portala Fokus i Trannsparency Internationala o toj nabavci.

– Kada smo krenuli nismo znali ko je provodio postupak, Vlada ili neko drugi. Obratili smo se i Vladi i FUCZ. Vlada je rekla da je nabavku provodio FUCZ. Mi smo od FUCZ dobili odgovor u kojem se definisalo ono što smo tražili. Jedan dio je dostavljen, drugi nije. Dostavljena je ponuda, odluka o izuzeću i ugovor sa firmom. Konstatirali smo da se nisu slagali ugovori koji su dostavljeni i oni koji su objavljnei u medijima. Nisu se slagali nazivi uređaja koji trebaju biti nabavljeni. Tad smo im se ponovo obratili, rekli su da je to tehnička greška i da je ugovor koji su nama poslali jedini pravi. Ne mogu se sad sjetiti naziva respiratora.

Salčin je govorio i o tome da je UNDP kontaktirao Agenciju i da je ponudio da za sve ugovorne organe u BiH nabavlja medicinsku opremu i sredstva za zaštitu s tim da bi UNDP preuzeo 20 posto troškova nabavke. Rekao je i da je dobio informaciju da je UNDP nudio usluge nabavke FUCZ, ali da je FUCZ to odbio kazavši da će nabavljati sami.

Salčin je odgovorio i na pitanje tužitelja, da li je u slučaju kada Vlada FBiH zaduži neki organ da izvrši određenu nabavku i za to izdvoji budžetski novac ona ugovorni organ ili je to organ koji vrši nabavku.

-Ugovorni organ je strana koja bez obzira što mu je Vlada prebacila novac, onaj ko troši ko pokreće nabavku – rekao je on.

I U VRIJEME RESTRIKCIJA UVEZENI RESPIRATORI ZA MAGLAJ

Salčin je odgovarao i na pitanja Vasvije Vidović, advokatice Fadila Novalića, premijera FBiH, koja je prezentirala više medijskih izvještaja o tome kako je početkom pandemija vladala restrikcija uvoza lijekova i medicinskih sredstava, kao da je i Svjetska zdravstvena organizacija preporućivala brze nabavke. Osvrćući se posebno na restrikcije pri uvozu, Vidović je od Salčina tražila potvrdu da su to značajne odluke.

No, on je pojasnio i kako je Agencija ipak uspjela pomoći nekima koji su joj se obratili za pomoć da roba u vrijeme zabrane izvoza iz nekih evropskih zemalja stigne u BiH.

– Jeste. Mi kao Agencija pa i ja smo bili otvoreni za ponuđače i jako puno ih je kontaktiralo nas i bio im je otežan prijevoz robe preko granice, naručenih respiratora i drugih narudžbi. Tako smo održali sastanak s gospodinom Amirom, vlasnikom firme iz Maglaja koja je imao naručene respiratore iz Švicarske koji su krenuli za BiH. Zatražio je da mu pomognemo preko kontakata s Ambasadom Švicarske i Delegacijom EU, nakon čega smo mi stupili u kontakt i s gospodinom Satlerom i njegovim kabinetom i s ambasadoricom Švicarske i na kraju je uspio uvesti te respiratore. Samo da kažem da smo bili involvirani u puno tih situacija – kazao je Salčin.

Advokatica Vidović je inače od svjedoka tražila da na njena pitanja odgovora s „da“ ili „ne“, jer ih je kako je kazala koncipirala tako da su mu omogućeni takvi odrečni ili potvrdni odgovori, no Salčin je ipak insistirao da neke odgovore obrazloži opširnije.

Sličan zahtjev imao je i advokat Kadrija Kolić, koji brani Fahrudina Solaka, no za većinu njegovih pitanja sutkinja Džemila Begović kazala je da je na njih svjedok već odgovorio, a neka je ocijenila irelevantnim.

Kolić je inače uz prezentirani tonski zapis sa sjednice Vlasde FBiH od 16. marta prošle godine tvrdio je da Salčin nije govorio o mogućnosti pregovora sa dobavljačima nego isključivo o izuzeću od Zakona. Salčin je rekao da je spominjao obje mogućnosti.

Prilikom Kolićevog ispitivanja Salčina, reagirao je i član Sudskog vijeća Branko Perić koji je Koliću između ostalog kazao da ne urušava svoju reputaciju.

– Nije dobar advokat onaj koji postavi 100 pitanja već onaj koji zna šta treba pitati. Pretjerujete sa obrtanjem pitanja. Ta pitanja nisu ni od kakvog značaja. Bojim se da to prelazi u vaš inat – kazao je između ostalog Perić.

Ostali advokati nisu imali pitanja za Salčina, izuzev Senke Nožice koja je pitala svjedoka je li on bio pozvan na sjendicu Vlade FBiH prošle godine, te joj je on ponovio pojašnjenje da je sam ponudio pomoć, a potom nakon toga dobio poziv od premijera Novalića.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. mart,a tada će Tužilaštvo BiH izvesti dva svjedoka koje danas nisu imenovali. Mediji su prenijeli da je jedan od njih Sebija Izetbegović, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a drugi Denis Đulalić.