reakcije
Sabina Ćudić o Sebiji Izetbegović: Prezaju li ovi ljudi i od čega?
“Pitam se ima li išta smisla nakon što nam se sinoć najdirektnije zaprijetilo masovnim grobnicama? Ponavljam u krug i krug, poput derviša, u svim nastupima, koliko volim ovaj posao, kakva je privilegija biti izabran, o tvrdoglavom optimizmu i rezultatima”
Sebija Izetbegović, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu i supruga lidera SDA ove godine je na Općim izborima u Bosni i Hercegovini kandidat za Skupštinu Kantona Sarajevo, poručila je na skupu svoje stranke kako su u opoziciji “luzeri zakrvavljenih očiju”.
Također je izjavila da su to “gubitnici i otpadnici koji su krenuli nekim groznim putem”.
“Ako oni koji su otpali od nas pobjede, odvešće nas to u Tomašice, logore, stratišta i masovne grobnice”, poručila je Sebija Izetbegović.
Na to je danas reagovala i Sabina Ćudić, predsjednica Glavnog odbora Naše stranke.
Njenu reakciju prenosimo u cjelosti.
“Selam alejkum i dobro veče. Selamim vas, a selamim i te luzere zakrvavljenih očiju, nesretnike i gubitnike koji su otpali od nas i krenuli nekim groznim putevima koji će ponovo kako reče naš Amor, ako uspiju, voditi u Tomašice, logore, stratišta i masovne grobnice”, poručila je sinoć Sebija Izetbegović na SDA skupu.
Pripremam se za večerašnju debatu. Podvlačim brojeve i podatke koji su važni, prije toga ću sa mladim ljudima koji su izražili želju da se vide sa mnom govoriti o budućnosti, a prije toga, također danas, u jednoj emisiji govoriti o energetskoj krizi i načinima na koje ćemo olakšati tešku zimu ispred nas.
Pitam se ima li išta smisla nakon što nam se sinoć najdirektnije zaprijetilo masovnim grobnicama? Ponavljam u krug i krug, poput derviša, u svim nastupima, koliko volim ovaj posao, kakva je privilegija biti izabran, o tvrdoglavom optimizmu i rezultatima. Ponavljam da ne postoje veći licemjeri od pesimističnih političara. Ponavljam jer vjerujem u to.
Ali, kada vam oponenti pripisuju masovne grobnice, iz kojih još ni svoje niste identifikovali – postavlja se pitanje, prezaju li ovi ljudi i od ičega?”, poručuje Ćudić.