Sa suđenja za zločine u Konjicu: Batine i silovanja u Musali

Na suđenju za zločine počinjene na području Konjica, prvi svjedok Tužilaštva potvrdio je da ga je optuženi Edhem Žilić udarao, te psihički i fizički maltretirao dok je bio u zatočeničkom objektu Musala u Konjicu.

Svjedok, koji je iskaz dao pod pseudonimom S-2, ispričao je da je 3. jula 1993. godine, s još pet pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zarobljen na liniji u selu Dusina (općina Konjic), odakle je odveden u seosku školu, gdje ostaje četiri dana. Nakon toga ga prebacuju u sportsku dvoranu Musala u Konjicu, gdje je bio zatočen do 19. oktobra 1993. godine.

– Na samom ulazu dočekuje nas Edhem Žilić koji nam se predstavio kao upravnik zatvora. Bio je u uniformi i crnim čizmama koje dobro pamtim, jer sam već prvo veče od njega dobio batine od kojih i danas imam masnicu u prijedelu rebara – kazao je S-2.

On je naveo da je Žilić pozivao zatvorenike u njegovu kancelariju, gdje ih je lično tukao, ali i dozvoljavao drugim stražarima da ih maltretiraju.

– U upravnikovoj sobi bio je Ibro Macić, njegov vojnik, ali i vojnik Osman koji su nas tukli pred Žilićem. Nije bilo dana, ni večeri, da nismo dobili batine. Žilić je sve to gledao, smijao se i govorio: ‘Ustaše, tako vam i treba – rekao je svjedok.

Objasnio je da je Žilić od njega tražio da prizna da je silovao žene u selu Dusina, te da napravi izvještaj o tome.

– Mislim da je nas petoro bilo optuženo za to silovanje. To nije bilo tačno i ja nikada nisam htio da potpišem takvu izjavu. Sjećam se te male crne olovke, sa kojom sam nakon par dana, pod silom batina, bukvalno izmislio priču i napisao je – objasnio je S-2.

Prema optužnici, Edhem Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.

Pred Sudom BiH Ibro Macić je pravosnažno osuđen na deset godina zatvora za zločine počinjene na području Konjica.

S-2 se prisjetio i najvećeg maltretiranja u Musali, rekavši da mu je to bio najgori dan u životu.

– Bio je 13. juli, petak. U kasnim večernjim satima, nas petoricu su izveli iz svlačionice i odveli preko puta sportske dvorane, u zgradu škole. Tu nas odvode u prostoriju u kojoj je bila naložena velika vatra, kada su nam Ibro Macić i Osman naredili da se skidamo goli – kazao je svjedok.

Dodao je da su u prostoriji bili i drugi vojnici, koji su ih prebili na „mrtvo ime“.

– Tako krvavi i goli stajali smo ispred svih njih. Tada dolazi ono najgore…tjeraju nas da jedni drugima stavljamo polni organ u usta…morali smo to uraditi. Tjerali su nas i na međusobna silovanja, ali to nije moglo – objasnio je svjedok.

Kazao je da su ih nakon toga, jedno po jedno, bacili na pod, držali glavu, ruke i noge, te da je jedan od vojnika sa naložene vatre uzeo užareno drvo, te ih pržio po polnim organima.

– Od bolova ja sam se totalno izgubio. Znam da smo toliko jaukali, da su nas svi zatvorenici iz sportske sale, koja se nalazi u susjednoj zgradi – čuli. Ne znam koliko je to trajalo, ali za mene je to bila vječnost – kazao je S-2.

Svjedok S-2 je u nastavku dodao da te večeri nije vidio Edhema Žilića, ali da ga je optuženi sutradan vidio na hodniku, kada je puzao do toaleta.

– Nisam mogao da hodam, a jedva sam i puzao. Žilić me je tada vidio da sam modar, ali me nikada nije pitao šta je bilo, ili ko mi je to uradio – objasnio je svjedok, te potvrdio da u sudnici prepoznaje optuženog Žilića kao upravnika zatvora Musala.

Nastavak suđenja, kada će Tužilaštvo ispitati još dva svjedoka, zakazan je za 13. maj.