Sa 102 godine baku Maru muči samo sluh
Baka Mara Franjušić iz sela Ripci proslavila je 102. godinu i tako postala najstarija Ramkinja i jedna od najstarijih živućih osoba na području BiH.
Unatoč tome što je prešla jedno cijelo stoljeće, na licu bake Mare se ne mogu vidjeti tragovi burnog i mukotrpnog života. Još uvijek je bistrog uma, ima dobru memoriju, te je prilično vitalna. Kaže kako je najviše muči to što je “malo gluha”.
Uz osmjeh od uha do uha baka je cijeli dan primala čestitke od svojih najmilijih, bliže i dalje rodbine, prijatelja, susjeda…
Udovica 74 godine
Baka Mara nikada nije išla doktoru, samo kad je skidala mrenu s očiju. Ne zna što su sirup i tablete, pa je i za kašalj uzimala prokuhanu rakiju sa šećerom. To je puno bolji lijek i preporučujem svima, tvrdi baka.
Udovica je već 74 godine. S mužem je živjela 6 godina, imala je još jednog sina koji je umro kao dijete. Poslije muževe pogibije ostaje sama sa sinom koji je tad imao samo 24 dana. Od tada se bori sa životnim nedaćama.
Prisjetila se baka kako je često znala i prositi kako bi prehranila sebe i svoje dijete u čiji je odgoj uložila sve svoje snage.
“Jedno mi je dijete umrlo u dobi od samo 3 godine, a sin Ante sa kojim sada živim imao je samo 25 dana kada su mu oca, a mog pokojnog muža odveli u domobrane. Nikad se nije vratio”, priča baka Mara koja je gradila brane, kopala, krečila tuđe kuće, a sve kako bi prehranila sebe i svoje dijete.
“Znala sam po cijele dane žeti pšenicu za dva kilograma brašna, da mogu svom ditetu napravit ručak“, prisjetila se te doda: “Ma mogla sam se udat za šefa bogatuna, ali nisam tila dite ostavit“.
Udovica u ondašnje vrijeme bila je prava patnja, ističe ova baka.
“Sad su udovice grofice, imaju para i hrane, novčanik, mobitel u ruci, gledaju televizor. A ja nisam imala ništa”, kazala je.
Uvijek pomagala
Baka Mara ima 10 praunučadi, 4 unučadi i jednog sina. Za vrijeme Jugoslavije vlasti joj nisu pomogle ništa, jer joj je muž bio u hrvatskoj vojsci.
Njezini ukućani kažu kako se ova vesela baka cijeli život hranila mliječnim proizvodima i od onog što je žela.
“Jednom su unučad baki htjela dati salamu. A neće baba, nego počela vikati – šta će mi to, to je spužva”, ispričali su te dodali na kraju:
“Uvijek nam je pomagala, a danas pomaže svima sa svojom krunicom u ruci. Dok je babe i krunice u ruci, ne bojimo se ničega, imamo Božji blagoslov. Ne gleda baba televiziju ni mobitel, nema odatle blagoslova, samo joj krunica u ruci. Kažem vam – baba je nama blagoslov u kući”.
