RS nema novca za vraćanje duga, sada je plan – uništiti RiTE Ugljevik?

Skupština akcionara Rudnika i termoelektrane Ugljevik (RiTE) trebalo bi 8. oktobra da donese odluku o emisiji akcija ovog javnog preduzeća, kako bi prikupili 20 miliona konvertibilnih maraka da bi platili dio obaveza slovenačkoj firmi „Elektrogospodarstvo Slovenije razvoj in inženjering“ (EGS-RI).

Ko treba platiti dug?

Krajem januara ove godine pred Arbitražnim sudom u Beogradu okončan je arbitražni spor Slovenije protiv RiTE Ugljevik i donesena je presuda prema kojoj RiTE Ugljevik slovenačkoj firmi EGS-RI, u ratama, mora isplatiti odštetu od 67 miliona eura, plus kamate u iznosu od 58,2 miliona eura. Uz to, RiTE Ugljevik se obavezao da će Slovencima isporučivati i trećinu proizvedene električne energije sve dok termoelektrana bude radila, piše Žurnal.

Nalog za emisiju obveznica RiTE Ugljevik dala je Elektroprivreda Republike Srpske (ERS), uputivši menadžemntu te kompanije instrukcije, kojima traži da ovo zavisno preduzeće „u skladu sa svojim nadležnostima preduzme sve neophodne korake kako bi uspješno proveli navedene postupke i omogućili da RiTE isplati obaveze“.

Prije emisije, RiTE Ugljevik mora ispoštovati odredbe Zakona o privrednim društvima i, nakon godišnje Skupštine akcionara, sprovesti postupak smanjenja kapitala radi pokrića akumuliranog gubitka, koji je zaključno sa prošlom godinom bio 193,55 miliona maraka. Logično se nameće pitanje zašto je rukovodstvo RiTE Ugljevik prihvatilo da izmiruje finansijske obaveze po arbitražnoj presudi, kojom je okončan jedan od dva arbitražna spora koje je Slovenija pokrenula po osnovu prijeratnih ulaganja u ugljevičku termoelektranu?

Sagovornici Žurnala navode da će to biti pogubno za RiTE Ugljevik, koja grca u gubicima, ističući da, kada već to pitanje nije uvršteno u Sporazum o sukcesiji između bivših jugoslovenskih republika, onda je izmirenje duga prema Slovencima trebalo da preuzme Vlada RS ili Elektroprivreda RS, koje su većinski vlasnici ugljevičke termoelektrane. Prema riječima sagovornika, postoji opravdana sumnja da se na ovaj način na „mala vrata“ nastoji promijeniti vlasnička struktura RiTE Ugljevik, odnosno otvoriti put ka privatizaciji ovog javnog preduzeća.

Institucije ne odgovaraju na upite

Još krajem jula Žurnal je na ova pitanja zatražio odgovor od direktora RiTE Ugljevik Dike Cvjetinovića, ali od njega do danas, bez obzira što smo u međuvremenu uputili i Zahtjev za slobodan pristup informacijama, nismo dobili nikakav odgovor. Tek kratko obavještenje – osoba zadužena za Zahtjeve za slobodan pristup informacijama je na godišnjem odmoru.

Cvjetinović je dužan da radnicima RiTE Ugljevik, stanovnicima ugljevičkog kraja, čija je egzistencija vezana za termoelektranu, kao i cjelokupnoj javnosti u RS i BiH odgovori na pitanje: „Zašto je RiTE Ugljevik pristala da ona otplaćuje obaveze Slovencima, proistekle po osnovu presude Arbitražnog suda u Beogradu, i da li je na taj način ugroženo poslovanje RiTE u budućnosti?“

Umjesto što je, očito po naredbi određenih struktura „odozgo“, zanijemio, Cvjetinović treba da kaže – Da li će emisija akcija RiTE Ugljevik, da bi se prikupio novac za izmirenje duga prema slovenačkom EGS-RI, dovesti do promjene vlasničke strukure ovog javnog preduzeća?

Ubijeđeni da se osoba zadužena za Zahtjeve za slobodan pristup informacijama vratila s godišnjeg odmora, očekujemo da će konačno ispuniti zakonsku obavezu i odgovoriti na postavljena pitanja. Za razliku od RiTE Ugljevik, gdje su izbjegavanje slanja odgovora pravdali godišnjim odmorom, iz ERS se nisu udostojili javiti ni na jedan telefonski poziv niti su odgovorili na postavljena pitanja u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama.

Generalni direktor ERS Luka Petrović, isto kao i Cvjetinović, ima obavezu da javnosti obrazloži zašto je sav teret izmirenja obaveza prema Slovencima prebačen na teret RiTE Ugljevik, da li je na taj način dovedeno u pitanje buduće poslovanje ugljevičke termoelektrane i da li emitovanjem akcija može doći do promjene vlasničke strukture ove kompanije u korist pojedinaca zainteresovanih da preuzmu značajan udio u vlasništvu kompanije?

Je li ugrožena proizvodnja struje?

Uz to, Petrović treba da javnosti saopšti: Da li je na ovaj način ugrožena i proizvodnja električne energije u RS, s obzirom na to da RiTE Ugljevik i dalje proizvodi 60 posto ukupne električne energije u ovom bh. entitetu, pa bi, ako se dovede u pitanje rad RiTE Ugljevik, bilo ugroženo i poslovanje matične ERS?

„Šutnji administracije“ pridružilo se i Ministarstvo energetike i rudarstva RS, iz kojeg su Žurnalu odgovorili da se „za odgovore na pitanja obratimo direktno preduzeću RiTe Ugljevik”.

U cijelom slučaju oko arbitraže sporna je i firma EGS-RI, koja nije slovenački državni operater. Prema podacima portala Bizi (bizi.si), radi se o društvu sa ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u Mariboru i sa nula zaposlenih. Takvoj firmi RiTE Ugljevik treba da isplati 67 miliona eura duga na ime glavnice, plus 58,2 miliona eura po osnovu zatezne kamate!

Da li vlasti RS potpuno svjesno guraju RiTE u ambis, tjerajući kompaniju na emitovanje akcija, koje bi kupili zainteresovani pojedinci i tako, korak po korak, krenuli u preuzimanje vlasništva nad ugljevičkom kompanijom?

Iza plana stoji Duško Petrović

Prema pouzdanom izvoru Žurnala, iza ovog plana stoji Duško Perović, šef Predstavništva RS u Rusiji, osoba sa američke „crne liste“, i jedan od najbližih saradnika Milorada Dodika, predsjednika RS.

Perovićev cilj je da isposluje da Vlada RS od “Comsar Energy Republika Srpska“ Rašida Serdarova, otkupi koncesiju za „Istok 2“, u slučaju da ne bude izgradnje Termoelektrane “Ugljevik 3”, što je bila obaveza ove firme po koncesionom ugovoru iz 2013. godine. Ako taj plan ne uspije, a malo je vjerovatno da hoće, jer Vlada RS nema para ni za izmirenje tekućih obaveza, Perović namjerava da isposluje da „Comsar“ dobije dozvolu za eksploataciju kopa „Ugljevik Istok 2“, jedinstvenog ležištu uglja za snabdijevanje termoelektrane. Ako dobije tu dozvolu, Perović i njegovi pokrovitelji iz vrha vlasti će dobro profitirati, jer će ugljevički ugalj po visokim cijenama prodavati na tržištima van BiH.

Republika Srpska je ranije putem “Elektroprivrede RS” otkupila koncesije i propale projekte Rašida Serdarova, poput koncesije za hidrocentralu “Mrsovo” na rijeci Lim, hotel “Comsar” u Rudom, kao i koncesiju za gradnju i korištenje termoelektrane “Ugljevik 3”. Entitetska vlast, a ni ERS, nikada nisu javno saopštili koliko je novca potrošeno za otkup tih propalih projekata, ali se procjenjuje da je riječ o stotinama miliona maraka.