Romi zahvalni za svaki pomak, ali nećemo biti predmet podrugivanja

Mehmed Suljić (1948.) član je Vijeća nacionalnih manjina FBiH, predsjedavajući Općinskog vijeća Lukavac, a gotovo cijeli radni vijek proveo je u realnom sektoru kao diplomirani mašinski inženjer, u direktnoj proizvodnji. Nagrađivan je za angažman u oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda, naročito romske nacionalne manjine.

Za sebe kaže da pripada ‘manjinskom narodu koji živi bez doma i groba, narodu koji je stalni gost a dolazi niotkuda, te usprkos tome ostaje vjeran životu i temeljnim ljudskim vrijednostima’.

Suljić smatra da se, na osnovu svega što se s romskom zajednicom zbiva na ovim prostorima, Romi nalaze na balkanskoj vjetrometini, razapeti između farse i zbilje.

Uvijek kad se pomisli da ide ka rješenju i da problemi zapravo postaju proces ili uspjeh, Romi se, kako kaže, kao nacionalna manjina nađu na novom početku.

– Zabrinuta Evropa u kojoj je po neformalnim podacima, skoncentrirano najviše Roma, nađe novi model i baci ‘kost’ tzv. državama u tranziciji u kojima je, opet po neformalnim procjenama, najviše Roma i eto materijala za rad. Izrada nacionalnih programa, planova, mjera podsjeća na ‘stampedo’ oko rješavanja svih pitanja romske nacionalne zajednice, a stanje zapravo ostaje isto. Mi, obrazovani Romi znamo odgovor, ali nas se plaše jer razapeti šator u kojem su Romi glavni akteri morao bi biti demontiran, a romska zajednica orijentirana prema onome što se zove pozitivno kretanje – ističe Suljić u razgovoru za Fenu.

Naglašava da svi ti programi imaju cilj integrirati Rome u društvu za koje kaže da su ‘htjeli mi to priznati ili ne, u većini država, itekako integrirani u društvo samo se to teško prihvata’.

– Najviše je onih posebno u ‘razvijenoj Evropi’ koji bi da su Romi integrirani, ali ne u njihovoj državi. Romi nose karakteristike nomadskog života, ali najmanje 50 godina nisu nomadi, pogotovo ne na prostorima Evrope. Godinama Rome pokušavaju integrirati u društvo. A oni jesu integrirani, jer su neodvojivi dio društva u kojem žive – poručio je.

Kaže da se godinama ponavljaju ista obećanja, izdvaja i novac što se potom prezentira kao dostignuće. Istovremeno se, ističe, većina novca dodijeljenog programima namijenjenim Romima troši na prazne priče, a tek mali dio u konačnici nađe put do Roma.

– Pitanje Roma vrlo je profitabilno, za neke ljude. Baviti se problemima Roma donosi prihode nekima, ali ne i Romima. Istina, nađe se i pokoji podoban Rom koji potom služi kao alibi. Prava istina je da se novac namijenjen Romima, iznad svega, troši na lični interes – poručio je.

Misli da je odnos i dinamika koja je pratila, za Rome u BiH, životno važne projekte ‘blago rečeno neprimjerena i neodgovorna’.

– Akcioni plan za obrazovne potrebe Roma nešto je uspješniji, za razliku od drugih programa, ali krajnji cilj se ne postiže – smatra on.

Podsjeća da bi svrha svakog obrazovanja trebalo da bude zapošljavanje obrazovanih ljudi. Međutim, kako ističe, u posljednjih deset godina ‘samo jedan Rom magistar društvenih nauka dobio je posao i zahvaljujući naporima OSCE-a, jedna profesorica biologije i hemije dobila je privremeni potom i stalni posao u Centru za kulturu u općini Lukavac’.

– Dakle, tu nema jednakosti. Rom se ne smije zapošljavati zato što je Rom. Mora se zaposliti zato što je ravnopravan sa drugima, ako je stekao zvanje. Našem razočarenju nema kraja. Na zid nerazumijevanja nailaze obrazovani Romi, što se sve ne događa ostalima – naglašava.

Suljić kaže da romski nevladin sektor ne može prihvatiti činjenicu ‘da bude predmet ismijavanja, mi smo za konkretan rad, koji će u duhu suživota i tolerancije načiniti korisne pomake za ovaj etnos’.

– Umijeća imamo, te pozivamo prijatelje da nas prihvate kao partnere, ne kao drugorazredne ljude. Usprkos balkanskoj vjetrometini, pokušat ćemo, na civilizacijski način, skrenuti pažnju kako aktualnoj vlasti tako i međunarodnim institucijama da, koristeći intuiciju koju prirodnu posjedujemo, razlikujemo dobru i lošu namjeru. Upućujemo riječi hvale za svaki pomak, ali nipošto nećemo biti predmet podrugivanja – naglasio je.

Vjeruje da Rome, kao hendikep, prati nedovoljna obrazovanost, a ‘neobrazovan čovjek nije ništa drugo osim pogodnog materijala za razna oblikovanja’.

– Samo uspješni Romi mogu uspješno zastupati interese Roma. Ovdje je obrazovanje potrebno, ali i ne i dovoljno za uspjeh, potrebno je i jedno i drugo. Na sceni je vječita nezainteresiranost društva u kojem žive Romi, da im pruži osnovne i elementarne odgovore na mnoga pitanja koji bi trebali biti argument u dijalogu s tom istom vlašću – ističe.

Na pitanje šta to Romi smatraju elementarnim, Suljić kaže da ‘je za Rome osnovno da znaju koliki je korpus građana romskog porijekla u BiH, da konačno znamo gdje smo nastanjeni, čime se bavimo, koji nam je stepen obrazovanja, kako smo zbrinuti, kako od vlasti tretirani, kakva nam je socijalna, zdravstvena i stambena potreba’.

– Vjerodostojno stanje i odgovore na sva ta pitanja mogu dati intelektualci tog naroda, obrazovani Romi. Svi dosadašnji popisi i evidencije spomenutog korpusa nije ništa drugo osim režije društveno-političke obojenosti danog vremenskog perioda. Nažalost svi ciljevi Dekade Roma, uključujući i Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma, nije dao očekivane rezultate – naglasio je.

Po mišljenju Suljića, Romi u BiH su na dnu ljestvice ljudskog dostojanstva. Njihova istraživanja pokazuju, kaže, da je razlog za to što brigu o romskoj nacionalnoj manjini na ovim prostorima (više od 600 godina) vode ne Romi’.

– U BiH ne postoj nacionalna strategija-nacionalni program za Rome, iz kojeg bi proizišli potrebni akcijski i planovi uključivanja Roma. Sadašnji akcioni planovi BiH za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite urađeni su bez odgovornosti, s aspekta provedivosti. Odgovornost za kvalitetu i efikasnost tih akcionih planova najbolje se ocjenjuje kroz prijevod na romskom jeziku. Prevođeno je na nama nerazumljiv jezik, ne znamo čiji – navodi, između ostalog, Suljić.

Za efikasniji rad Vijeća nacionalnih manjina FBiH preporuča pokretanje inicijative kod ovlaštenih predlagača (svaki član Parlamenta) da u poslovnike domova Parlamenta, ugrade istovjetne odredbe koje će propisati odnose domova parlamenta s Vijećem nacionalnih manjina, tehničku i drugu asistenciju. To je, kako kaže, uobičajeno za komisije/odbore domova Parlamenta.

– Takve su odredbe obvezujuće i za parlamentarne službe i za ministre. Savjetodavna uloga nikoga ne obavezuje – naglasio je.

Suljić kaže i to da ‘usprkos svim nastojanjima predstavnika međunarodnih institucija u ovoj državi model za razbijanje mraka, kad su u pitanju nacionalne manjine, nije pronađen. Konstitutivni narodi su u blagoj prednosti, ali unutar svog korpusa, gdje su većina’.

– Stanje u regiji, kad govorimo o političkom, ekonomskom, socijalnom, životnom standardu i globalno o položaju Roma, slika je u ogledalu. Svugdje su Romi dobrodošli, ali ne u moju sredinu, državu, grad, ulicu – ističe.

S pozicije člana Općinskog vijeća Lukavac u tri mandata Suljić ističe da je budžet te lokalne zajednice najbolji pokazatelj odnosa aktualne vlasti prema pripadnicima nacionalnih manjina koji egzistiraju u toj lokalnoj zajednici i šire.

– Novac namijenjen za potrebe nacionalnih manjina je simboličan, u odnosu na usvojeni budžet. Nakon 40 godina rada u realnom sektoru i trećeg mandate u zakonodavnoj vlasti Općine konstatiram da je, u urušenom sistemu vrijednosti, teško naći pravo rješenje za bilo koji problem – ocijenio je.

Suljić podsjeća da se bogatstvo jedne države ne mjeri kvadratnim kilometrima, niti rudnim bogatstvom, nego brojem stručnih i poštenih ljudi, dobrih radnika.

– Za sad smo u deficitu, u svim sferama civilizacijske nadgradnje. I napokon, ne iscrpljujem se ideološkim temama niti ideološkom borbom. Ja se bavim konkretnim radom, konkretnim problemima. Oslobođen svih predrasuda želim pomoći svojoj općini, gradu, državi, svojoj porodici. To je moj interes u radu Općinskog vijeća u Lukavcu – poručio je.