Niz nejasnoća
Roditelji uznemireni, traže sastanak sa ministricom: Ko će djecu upućivati psihijatru?
U školama ništa ne rade na zaustavljanju nasilja. Moraju se obučiti da znaju da je nasilniku potrebna pomoć isto kao i žrtvi. Oni to niječu od straha od odmazde moćnih roditelja i njihovih komentara. Škole ne preuzimaju svoju odgovornost nego pravo odatle šalju djecu na psihijatriju, kaže psihologinja i psihoterapeutkinja Vehabović Rudež
Roditelji u Kantonu Sarajevo uznemireni su nakon jučerašnje preporuke Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS koja je upućena svim školama, a u kojoj se navodi kad djecu treba slati na Kliniku za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
Elma Dizdarević, dopredsjednica Vijeća roditelja KS, kaže kako joj od jučer telefon neprestano zvoni, da su roditelji uznemireni te da će tražiti hitan sastanak sa ministricom Naidom Hota-Muminović, piše Faktor.
Da li odluka prevenira ili zaustavlja nasilje
-Želimo znati šta ovakva odluka donosi, da li ona prevenira ili zaustavlja nasilje u školama? U prethodnom periodu puno smo radili na tome da kod roditelja vratimo povjerenje u školu, smirimo situaciju u kojoj se nalaze učenici, ali nas je preporuka Ministarstva dodatno zabrinula – ističe Dizdarević.
Podsjetimo, nakon tragičnog događaja 3. maja u jednoj osnovnoj školi u Beogradu, Ministarstvo je 4. maja svim osnovnim i srednjim školama uputilo akt u kojem se navodi “da odmah po saznanju da učenik prijeti ili na neki način izvijesti da će učiniti neku radnju na vlastitu štetu kao i da će na neki način ugroziti druge osobe, potrebno je obavijestiti direktora koji će potom pozvati roditelje učenika i nadležnu policijsku upravu”.
-Učenik koji prijeti da će ugroziti svoj ili tuđi život na bilo koji način, odmah, bez odlaganja šalje se, u pratnji roditelja, na psihijatrijski pregled na Kliniku za psihijatriju, Odjeljenje za dječiju i adolescentnu psihijatriju KCUS-a – navodi se između ostalog u preporuci Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS.
Denisa Čordalija, pedagog-psiholog u Drugoj gimnaziji u Sarajevu, kaže “kako donošenje naglih odluka u panici, koja samo uzrokuju još veću paniku, nikako nije dobro”.
-Nije se sjelo i razgovaralo, nego je neko, na osnovu nekoliko mišljenja, donio odluku. Naša škola, osim mene, pojačana je sa još jednim psihologom. Jako dobro sarađujemo i sa roditeljima i sa centrima za mentalno zdravlje i ukoliko primijetimo dijete koje ima problem u ponašanju, sa stresom i emocijama, pokušavamo to riješiti na najbolji mogući način. U slučajevima kada se obratimo centrima za mentalno zdravlje, njihove stručne službe su te koje dalje procjenjuju da li je dijete za pregled kod psihijatra i o tome se obavještavaju roditelji – navodi Čordalija.
“Put pacijenta”
Iz Vijeća roditelja KS dodaju “kako će tražiti da se u sve uključi i Ministarstvo zdravstva KS, koje zna ‘put pacijenta’, odnosno zbrinjavanje osobe koja je izjavila da će sebi ili nekome drugom nauditi”.
-Tražit ćemo da se struka više uključi i da se poštuju procedure u zbrinjavanju djece kod kojih je prepoznato neprihvatljivo ponašanje. Mišljenja smo da treba poštovati struku, ali i struka treba poštovati djecu i roditelje. Želimo da nam se jasno obrazloži sve što piše u dopisu, da se roditeljima objasni da li je to za dobrobit njihove djece jer riječ psihijatar strašno zvuči – naglasila je Dizdarević.
No Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja, kaže “kako pregled kod psihijatra nikako ne znači da je osoba luda”.
-To je prvo što treba objasniti roditeljima. Drugo, kad se radi o odraslim osobama sa kojima radim u Centru za mentalno zdravlje, i neka od njih vam kaže kako ima namjeru sebe ili nekoga drugog ubiti, ja sam obavezna (jedino tad mogu prekršiti dogovor o povjerljivosti) odmah obavijestiti Hitnu pomoć i policiju te napraviti prijavu slučaja. Međutim, sad se sve spušta na nivo djeteta i mora se vidjeti u zakonu kako u takvim slučajevima postupati – navodi Vehabović-Rudež.
Niz nejasnoća
Kaže kako preporuka Ministarstva ima niz nejasnoća, poput – “ko je čuo da je dijete reklo da će sebi ili nekom drugom nauditi, gdje je to izgovorilo, ko prenosi informaciju, te ko će dati preporuku da dijete ide na psihijatrijski pregled”.
-To je posao obučenog psihologa ili pedagoga, ali ako ga nema, neće valjda direktor davati preporuku. To bi trebalo po proceduri uraditi ako je dijete već tako nešto izgovorilo, ali treba imati u vidu da to učenici mogu reći i iz “zafrkancije”. Hoće li se dijete i tada slati na kliniku? Sve stvari moraju biti kristalo jasne.
Dodaje da bi sada sve pedagoge, koji su stariji, trebalo obučiti kako bi mogli prepoznati – koje dijete poslati na kliniku za psihijatriju.
-To je nužno jer na studiju pedagogije ne uči se baš sve o mentalnom zdravlju. Spomene se, ali to nije to. Sad bi ih trebalo poslati na obuku, kao i sve mlade psihologe – kaže Vehabović-Rudež.
Osvrnula se i na dio preporuke u kojoj se navodi “ukoliko nije potrebno da dijete dobije podršku na Klinici, neophodno je osigurati stručnu podršku psihologa u školi te obavezno obavijestiti nadležne Centre za mentalno zdravlje”.
-Ja intenzivno radim s djecom, ali to očigledno nije slučaj sa kolegama u Sarajevu. Otkud Klinici za psihijatriju toliki profesionalci, oni će bukvalno biti zatrpani ako svi krenu slati djecu gore. Meni je najnormalnije da mi se pošalje dijete iz škole. Dakle, ja bih sve centre za mentalno zdravlje uključila u to jer mi radimo sve – prevenciju i ono što je najvažnije, puno radimo sa djecom. Pobogu, ne može sve završiti na psihijatriji i ne treba.
Dobar advokat sve može poništiti
Mišljenja je “kako bi se škole trebale više uključiti u preveniranje nasilja, a ne stvari prebacivati na druge”.
-U školama ništa ne rade na zaustavljanju nasilja. Moraju se obučiti da znaju da je nasilniku potrebna pomoć isto kao i žrtvi. Oni to niječu od straha od odmazde moćnih roditelja i njihovih komentara. Škole ne preuzimaju svoju odgovornost nego pravo odatle šalju djecu na psihijatriju. Šta će raditi, samo davati petice da bi takva djeca prolazila odličnim. Škola mora preuzeti svoju odgovornost i značajnu ulogu koju ima – naglasila je Vehabović-Rudež.
U preporuci je navedeno i da “ukoliko roditelj odbija saradnju na bilo koji način, direktor škole je u obavezi obavijestiti nadležnu službu socijalne zaštite”.
-Roditelju se u takvim slučajevima može prepisati neka novčana kazna, ali se obično to ne uradi. Ovdje se može postaviti i pitanje dječijih prava. Zaista je puno začkoljica i dobar advokat sve može poništiti. Roditelj koji se odluči na taj pravni put može učiniti da svi plate kaznu. Divna je ovo odluka Ministarstva, ali su nam ostali dužni odgovoriti na pitanja – ko, šta, gdje… Isto kao što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao kako će angažovati policajce. I šta je urađeno, zaštitio je sebe. Kao mi smo sve poduzeli, ma nismo ništa poduzeli. Ko će to raditi, gdje su vam obučeni ljudi…? U krajnjem slučaju treba napraviti hodogram, mi za nasilje imamo napravljen, ali se ne provodi kako treba – kazala je Vehabović-Rudež.