Roditelji djece s poteškoćama i invaliditetom: Ne želimo više gubiti vrijeme s Vladom KS

Predstavnici roditelja djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, koji žive na području Kantona Sarajevo, počeli su se razilaziti nakon današnjeg okupljanja pred Vladom KS, jer su ocijenili da bespotrebno gube vrijeme ispred Vlade.

Aida Hrnjić, majka dječaka iz autističnog spektra kazala je okupljenima da je danas uputila pismo međunarodnim institucijama u kojem su, kako je istakla, navedena sva kršenja njenih ljudskih prava zbog čega je zatražen azil.

Najavila je podnošenje tužbe protiv svih institucijama u BiH za koje smatra da su krišila prava njene porodice.

Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto kazao je medijima da razumije zahtjeve ove populacije i da je jedan od potpisnika pisma podrške, ali da treba vremena za rješavanje njihovih problema. Dodao je da je Vlada KS riješila dva od 20 zahtjeva.

Roditelji su apel uputili visokom predstavniku Valentinu Inzku, šefu delegacije EU u BIH Larsu Gunnar Wigemarku, direktoru Svijetske Banke BiH Emanuelu Salinasu, rezidentnoj koordinatorici UN BIH Sezin Sinanoglu i predstavnici UNICEF u BiH Rownak Khan.

U pismu roditelja djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom se navodi:

“Poštovane Ekselencije,

Mi roditelji djece sa poteškoćama u razvoju, te osobe sa invaliditetom iz Kantona Sarajevo, vam se obraćamo u nadi da nam možete i hoćete pomoći u insistiranju spram naše Vlade, a za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava kao što su pravo na život, pravo na liječenje, obrazovanje, pravo na rad, pravo na socijalnu zaštitu, pravo na inkluziju, i sva druga prava zagarantirana UN konvencijom o ljudskim pravima, i Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom, EU poveljom, Ženevskom deklaracijom, Ustavom i zakonima zemlje u kojoj živimo i koja se obavezala poštivati ljudska prava.

Naime, nakon desetina godina sistematskog nemara i obespravljivanja naše djece i osoba sa invaliditetom, spadamo u grupu koju naše vlasti zovu „marginalizirani“, te sve naše napore, molbe i vapaje za rješavanjem elementarnih životnih pitanja stalno i iznova ostavljaju po strani, obečavajući, a ne čineći, izvrgavajući nas, našu djecu i najmilije konstantnim poniženjima, bez ozbiljnog pristupa rješavanja svih navedenih pitanja.

Uprkos svim Konvencijama i naporima svjetskih organizacija i lidera, tendencija naše Vlade je stalno stavljati djecu u specijalizirane institucije gdje su izolirani od društva jer nisu obezbijedili potrebne i adekvatne resurse za razvijanje inkluzije, a prošlo je već toliko vremena. Uprkos činjenici da se nalazimo u srcu Europe, glavnom gradu države BiH, dio djece sa poteškoćama u razvoju u ranoj intervencij i vrtičkoj dobi su smještena u specijalnu instituciju gdje njih 120 ima jedan toalet i nema niti jedan obrok! Oduzeti su im elementarni uslovi za boravak, kamo li obrazovanje i učenje. To je samo jedan mali, vrlo eklatantan primjer, a takvih ili još gorih je na žalost nebrojeno. U jednoj od takvih institucija u Sarajevu također, vrtić za djecu sa poteškoćama je smješten na treći sprat zgrade, bez lifta ili pristupne rampe, pa roditeji nose djecu kako znaju i umiju. Ne postoje dnevni centri niti ikakav human pristup koji bi mogao olakšati život kako djeci/osobama, tako i porodicama.

Oni koji imaju sreću ipak ići u redovne škole tamo nemaju baš nikakvu podršku, sem dobre volje učitelja/učiteljice. Nedovoljan broj asistenata u nastavi, nepostojanje personalnih asistenata, nemogućnost fizičkog pristupa, nepostojanje prilagođenog toaleta i još nebrojeno elementarnih stvari koje nikada niti jedna vlada u Kantonu Sarajevo nije htjela obezbijediti pod izgovorima kako nedostaje novca u budžetu. O prilagođenim uđbenicima ili tehnologijama koje se koriste širom svijeta u obrazovnim sistemima, a u cilju poboljšanja kvalitete i obezbjeđivanja dostupnosti školskog sadržaja, svakom djetetu bez obzira na vid, tip ili stepen poteškoće da ne govorimo. To je našoj Vladi apsolutna nepoznanica, o tome se ne govori, niti se uopće planira.

Sve navedeno je samo kap u okeanu problema u kom su se našla naša djeca i gdje se nalaze naši najmiliji.

Zbog politizacije, loših politika, političkih podjela, osobe sa invaliditetom U cijeloj zemlji nemaju ista prava. Unatoč činjenici da je naša zemlja potpisala EU povelju o pravima osoba sa invaliditetom, kod nas su njihova prava značajno neujednačena, te je primjena njihovih prava podjeljena na ratne vojne invalide, te osobe sa invaliditetom. Selektivno, neujednačeno i kroz politizaciju svakog segmenta njihovog života. Vrlo je uobičajeno da RVI recimo od Vlade dobije prilagođeni automobil, dok „obična“ osoba sa invaliditetom ne može imati ni kolica. Da stvari budu još bizarnije u podjelama i „vrednovanju invaliditeta“, RVI dobivaju silikonske katetere za uriniranje recimo, čija je cijena na našem tržištu cca 7 KM, dok svi „ostali“ dobivaju obične plastične sa prosiječnom cijenom od 0.70 KM. Uključujući i djecu!

Sigurni smo da su ovo šokantni fakti za svakoga od vas koji dolazite iz demokratskih društava, primjera diskriminacije je bezbroj, no nećemo ih više nabrajati, osvrnučemo se na demokratičnost Kantona Sarajevo gdje smo mi roditelji djece sa poteškoćama i osobe sa invaliditetom tražili hitnu tematsku sjednicu vezano za ovu populaciju, pa uz peticiju građana kojom smo prikupili skoro 6.000 potpisa podrške, predatih u Skupštinu, ništa se nije desilo. Ne razumijemo da je moguće nazvati takvo šta demokratijom jer i Vlada i Skupština Kantona Sarajevo trebaju biti naš servis, nama svojim građanima, a ne ignorantski instrument politizacije.

Svjedoci smo koliko je međunarodna zajednica uložila napora u ovu zemlju, za dobrobit njenih građana. Svjedoci smo koliko novca su vaši sunarodnjaci, građani Europe i svijeta izdvojili za našu zemlju i koliko to još uvijek čine. Na koliko projekata samo u ovoj godini ćete dati vašeg novca?

Molimo vas da to ne činite dalje i da date uslov našoj Vladi da hitno mjenja ovako loše politike naspram djece sa poteškoćama u razvoju i osoba sa invaliditetom jer mi ovdje ne možemo živjeti. Doslovno nam je život onemogućen, a našim najmilijima ugrožen. Djeca nam ili umiru ili se za njihova lijećenja skuplja dobrotvornim akcijama, sms porukama, humanitarnim bazarima i sl. Zbog konstantnog pritiska, financijskog, emocionalnog, socijalnog i sbvakog drugog ljudi ostaju bez krovova nad glavom, raspadaju se brakovi, raste broj očajnih i odbačenih porodica koje žive ispod margine, obespravljeni i bez ikakve perspektive. Vlada koja nije u stanju obezbijediti najranjiviju kategoriju svog stanovništva, sigurni smo ne zavređuje novac vaših građana, poreskih obveznika vaših zemalja, a za „svoje“ projekte.

Molimo vas da zajedno sa nama insistirate na provođenju svih konvencija i zakona ili da nam dozvolite da imigriramo i tražimo azil u vašim zemljama, a zbog prijetnje po život, zdravlje i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava. Naša djeca i najmiliji su uskračeni za sve, a mi već godinama prisiljeni klečati i moliti za mrvice. Na koljenima i bez perspektive sa stalnom brigom „šta će biti sutra“, nerijetko tražiti svoja prava na ulici.

Sa poštovanjem,

Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom iz Kantona Sarajevo”.