Rodbina, kolege, prijatelji i sugrađani oprostili se od novinara Esada Hećimovića

Zenica se danas oprostila od Esada Hećimovića, novinara koji je preminuo u 54. godini. Hećimović je ukopan na gradskom groblju Prašnice, u prisustvu velikog broja svojih sugrađana i brojnih kolega koji su došli iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine.

Na komemorativnoj sjednici koja je održana u Sali Gradskog vijeća o liku i djelu Esada Hećimovića najprije je govorio Amarildo Gutić ističući vrijednosti njegove profesionalne ali nadasve i prijateljske veze sa Hećimovićem.

– Eso je novinarsku karijeru započeo kao dopisnik beogradskih Večernjih novina polovinom 80-tih godina, a potom radio kao novinar Ljiljana, a od 1998. godine pisao za magazin BH Dani. Nakon toga je obavljao uredničke poslove u Oslobođenju, a posljednjih nekoliko godina radio kao urednik programa na OBN televiziji. Bio je koautor publikacije “Tiše, ubijaju” koja govori o stradanju Bošnjaka prijedorskog kraja, specijalnog izdanja magazina BH Dani “Kako su prodali Srebrenicu i sačuvali vlast”, a 2006. godine iz štampe je izašlo prvo, a tri godine kasnije drugo izdanje knjige “Garibi” koja govori o boravku mudžahedina u BiH tokom ratnih godina, kazao je Gutić.

On je napomenuo da je Hećimović 2011. godine proglašen novinarom godine BiH. Dvije godine kasnije za istraživačko novinarstvo dobio je nagradu “Nikola Guzijan” koja se dodjeljuje najboljem novinaru za proteklu godinu. Posljednjih godina intenzivno je radio kao član Odbora Evropskog centra za štampu i slobodu medija sa sjedištem u njemačkom Leipzigu.

U svojoj saradnji ličnoj i prijateljskoj vezi sa Hećimovićem na komemoraciji je govorio Nedžad Latić, nekadašnji urednik Ljiljana.

U emotivnom obraćanju Vildana Selimbegović, glavna urednica najstarijeg bh. dnevnika Oslobođenja, posebno je podcrtala Hećimovićev rad u magazinu BH Dani napominjući da su u tim godinama rada imali puno posla ali i prilike za lično upoznavanje.

– U biti uredničkog posla je da (uglavnom) ima problema sa novinarima. Eso i ja to nikad nismo imali mada smo godinama radili skupa. Sjećam se jedne prilike kada smo pripremali Dosije o Srebrenici da smo četiri dana i četiri noći radili kod njega u stanu kada smo praktično osim kolega postali i bliski prijatelji jer je i njegova kompletna porodica pratila naš rad u to vrijeme. Bio je novinar na kojeg smo se uvijek mogli osloniti jer je nevjerovatno pažljivo i pedantno slagao podatke precizno komponujući svoj tekst, rekla je Vildana Selimbegović.

Za tešku bolest Hećimović je saznao na sistematskom pregledu koji mu je bio potreban za zaposlenje u Oslobođenju. Bez obzira na taj teški rezultat liječničkih nalaza naša kuća je, cijeneći njegove kvalitete kao novinara, zaposlila u stalni radni odnos ovo vrsno pero.
Rasim Pavica, novinar OBN televizije je govorio o Hećimoviću kao uredniku s kojim je imao izvanrednu saradnju i od kojeg je, kako kaže, mnogo naučio.

Gordana Ristović – Muslija, noviarka Federalne televizije se prisjetila vremena početka rata u BiH i svoga izbjeglištva uz Jajca.

Tada je, kazala je Ristović – Muslija, Esad Hećimović pružio ruku njenoj porodici pitajući da li su gladni i kako može pomoći, čime je ilustrovala njegovu ljudskost.