Rezultati ruske ofanzive nakon godinu dana: Ogromni gubici za nikakav uspjeh

Kad bi ruska vojska u zadnjim danima marta osvojila i Bahmut i Vuhledar i Avdiivku, te još pokoje mjesto, velika ruska ofanziva ipak bi bila totalni promašaj.

Rezultati od Putina iznuđene velike ofanzive samo su gubici u ljudstvu i tehnici.

Gubici su ogromni

A gubici su ogromni. Ako uzmemo da ruska vojska u Ukrajini svaki dan prosječno ostane bez 700 ubijenih, ranjenih, zarobljenih i nestalih vojnika, onda su im gubici u zadnjih 30 dana veći od 20 hiljada. Ukrajinsko ministarstvo odbrane tvrdi da su ruski gubici puno veći.

Njihove procjene ne bave se ranjenim i zarobljenim, već samo poginulim. A te procjene nekih dana (7., 11., 12., 16., 24. marta) prelaze i hiljadu. Zbog toga ne čude neke procjene zapadnih obavještajnih službi da su ruske snage u zadnjih mjesec dana izgubile više od 30 hiljada vojnika.

Gubici i u opremi

Ruski gubici nisu samo veliki u ljudstvu. Ukrajinsko ministarstvo odbrane tvrdi da su Rusi od 1. do 28. marta izgubili 214 tenkova. Daleko najgori dan za Ruse bio je 19. marta, kad su izgubili čak 21 tenk. Mnogi su ti tenkovi napušteni zbog oštećenja ili kukavičluka posada.

Teoretski, može ih se staviti u drugi tenk i poslati natrag u juriš. U praksi to baš i nije tako. Posada koja je nekim čudom preživjela izravan pogodak i uništenje tenka, u velikoj većini nije sposobna sjesti u drugi. Naročito ako su ih i prvi put praktički na silu tamo ugurali. Te su posade sklone napustiti vozilo pri svakom i najmanjem povodu.

Zbog toga ukrajinske snage svakog dana malim borbenim bespilotnim letjelicama uništavaju takve napuštene tenkove. Iako u većini ispravni te bi ih zarobljavanjem bilo moguće iskoristiti u borbi, u pravilu se nalaze na ničijoj zemlji preblizu ruskim položajima. Pa ih je puno sigurnije uništiti nego pokušati zarobiti.

Stoga ruskim generalima ne ponestaje samo tenkova, već i posada za njih. Nada ruskih generala da će im Putin dozvoliti još jednu masovnu mobilizaciju kojom bi popunili gubitke izjalovila se. Umjesto velike i brze mobilizacije, Putin je odobrio složen plan s neizvjesnim ishodom o privlačenju čak 400 hiljada novih profesionalnih vojnika do kraja ove godine.

Oklijeva li Putin s mobilizacijom?

Bit će zanimljivo pratiti kako će to ići i gdje će rusko ministarstvo odbrane naći toliko neumnika. Daleko najveći mamac bit će za ruske uvjete ogromna plaća od 2500 dolara za vojnike raspoređene u Ukrajini, plus jednokratni bonus od 3800 dolara, koji će svaki novi profesionalni vojnik dobiti odmah nakon potpisa petogodišnjeg ugovora. Tu su i dodatni bonusi od 100 dolara sudjelovanja u ofanzivnim operacijama i 650 dolara ako se ostvari zadaća ili se napreduje barem jedan kilometar.

Neki zapadni politički analitičari tvrde da Putin oklijeva s novom mobilizacijom jer Rusiju naredne godine čekaju predsjednički izbori ili barem nešto što se u sadašnjoj Rusiji naziva izborima. Prije će biti da se Putin boji kako će nova masovna mobilizacija dovesti do otvorenih pobuna.

Ruski generali nemaju vremena čekati

Problem je što ruski generali u Ukrajini nemaju vremena čekati dolazak novih profesionalaca. Vođeno idejom što će im tenk ako za njega nemaju posadu, rusko ministarstvo odbrane počelo je na ukrajinsko bojište slati stručnu radnu snagu zaposlenu u tvornicama tenkova i oklopnih borbenih vozila.

Činjenica da su ti radnici poslani kako bi pomogli u održavanju vozila i popravcima nije odveć utješno. Jer samo je pitanje vremena kad će ih lokalni zapovjednici odlučiti smjestiti u tenkove i borbena vozila te poslati u prve redove. A onda ih poslati da poginu u pokušaju osvajanja nekog brdašca, svinjske farme ili industrijskog pogona. I ovako, ako do njih dopre ukrajinska ofenziva, imat će samo tri opcije: predati se, bježati ili boriti.

Jedan od glavnih razloga, ako ne i glavni, zbog kojeg su se mladi Rusi pohitali zaposliti u vojnoj industriji bila je nada da će ih taj posao spasiti od mobilizacije i slanja u Ukrajinu. Bilo je to vrlo logično vjerovanje jer ruski politički vrh inzistira na povećanju obima proizvodnje oružja i vojne opreme.

A proizvodnje nema bez stručne radne snage. Međutim, sa sve većim brojem radnika poslanih na bojište, interes za rad u vojnoj industriji naglo slabi pa rusko ministarstvo obrane taj problem rješava zapošljavanjem studenata, učenika u završnim razredima tehničkih škola i zatvorenika. Studente se privlači za ruske uvjete velikom plaćom od 700 hiljada rubalja (oko 900 dolara), a srednjoškolci se jednostavno pošalju “na praksu”.

Ruski zakoni dozvoljavaju upotrebu zatvorenika kao jeftine radne snage. Doduše, donositelji zakona su predvidjeli rad zatvorenika na poljoprivrednim farmama i u šumarstvu. No sada se ti zakoni malo rastežu pa se podobni zatvorenici šalju u tvornice tenkova i borbenih vozila pješaštva.

Tako ispada da je u Rusiji bolje završiti u zatvoru nego se zaposliti u tvornici oružja. Jer za sada nema izvještaja da je ijedan od tih zatvorenika radnika poslan na ratište, prenosi Index.