Banja Luka
Regulacioni plan kompleksa “Čajavec” – saobraćajnice, trafostanice i zgrada ministrice Srebrenke Golić
Nacrt regulacionog plana “Centar zapad 1” koji obuhvata kompleks “Čajavec” nije usvojen ni na skupštinskom zasjedanju 13. marta ove godine iako se činilo da je to već gotova stvar. Gradonačelnik Banje Luke Igor Radojičić bez obrazloženja povukao je sa dnevnog reda ovu tačku.
Već godinama SNSD-ove gradske vlasti najavljuju kako će kompleks “Čajavec”, sada veliki tržni centar “Emporium”, dobiti konačno regulacioni plan. Navodno, “dobroj volji gradskih otaca”, uvijek se ispriječe saobraćajnice koje su prilikom stečaja prodate skupa s objektima, piše Impuls.
Međutim, činilo se da je pred ovu sjednicu sve dogovoreno. Gradonačelnik je izjavio: “Nema privatnih saobraćajnica i grad neće kupovati saobraćajnice koje su u doba Tita napravljene od nekoga ko je to privatizovao, a nije imao pravo na to”.
Načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje Slobodan Stanarević pred sjednicu od 13. marta izjavio da je grad potpisao ugovore s vlasnicima parcela unutar “Čajevca” na kojima se nalaze saobraćajnice, a za koje je zainteresovan grad i koje bi prešle u javnu infrastrukturu.
Ugovori su potpisani, ali ne o saobraćajnicama već o regulisanju međusobnih prava i obaveza u vezi s načinom obračuna naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta za planirane objekte u kompleksu “Čajavec”. Ukratko, vlasnici kompleksa “Čajevec” prepustiće saobraćajnice Gradu Banjaluci u posjed i vlasništvo, bez naknade, posebnim ugovorom, a grad se obavezuje da će za iznos vrijednosti saobraćajnica umanjiti troškove uređenja gradskog građevinskog zemljišta koje je investitor dužan platiti za izgradnju planiranih ili rekonstrukciju postojećih objekata. Tako je Radojičić kupio “Titove saobraćajnice” za budžetske novce koje još nije naplatio. Sve ovo biće moguće realizovati tek nakon što se usvoji novi regulacioni plan.
Zašto će se sve to naknadno utvrđivati kada se troškovi uređenja gradskog građevinskog zemljišta i jednokratna renta za prvu zonu znaju, a moguće je procijeniti i vrijednost 18 000 metara kvadratnih saobraćajnica, koliko ih prema procjenama ima. Samo što kompleks “Čajavec” ima više vlasnika saobraćajnica, a svi imaju neke svoje interese.
Ugovor o regulisanju međusobnih prava i obaveza
Navodno, problem baš i nije bio u saobraćajnicama koliko u neslaganju između nekoliko vlasnika “Čajevca”. “Komadajući” dijelove nekadašnjeg giganta na top-lokaciji u centru grada, neke su dopale ne baš vrijedni dijelovi, pa čak i ograde. Dragan Marjanović kupio je dvije od tri čajevčeve trafostanice, Čajevec 2 i Čajevec 3. Kako trafostanice ne donose nikakav profit, 2011. godine tadašnji ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Željko Kovačević rekao je da “Elektrokrajina” Banjaluka namjerava da kupi privatne trafostanice, jer one ne mogu biti ovlašćeni distributeri električne energije.
Kovačević je tada rekao da nezavisni procjenjitelj vrši procjenu vrijednosti trafostanice koja je u vlasništvu privatne kompanije i, kada završi posao, nadležni organi “Elektrokrajine” predložiće da bude kupljena trafostanica i stavljena na raspolaganje ovom preduzeću kao ovlašćenom distributeru električne energije na ovom prostoru. Kovačević je inače poznat kao “kralj nekretnina”.
Ali trafostanice Čajavec 2 i 3 nisu bile u vlasništvu privatne kompanije, već Dragana Marjanovića, a nezavisni procjenitelj je vrijednost trafostanice Čajavec 2 procijenio na 550.000 KM, taman koliko je Marjanoviću trebalo da zatvori hipotekarni kredit u Novoj banci.
To nije kraj unosnom poslu sa trafostanicama koji Marijanoviću očito ide od ruke. On “Elektroprenosu” BiH 2017. godine prodaje plac veličine 1152 metra kvadratna, na kome je predviđena izgradnja visokonaponske trafostanice. Marjanović je ovaj plac kupio za 320.000 KM, a prodao za 1.382.400 KM.
Planirana visokonaponska trafostanica nalazi se u samom centru kompleksa “Čajavec”, odnosno tržnog centra “Emporium” što znači da će se prekopavati kompletan tržni centar, a što se nekim suvlasnicima nikako ne dopada. Vjerovatno se adekvatan plac te veličine, a posebno za taj novac, mogao sigurno naći i na nekom od rubnih dijelova ovog kompleksa. No, možda “Elektrokrajina” i “Elektroprenos” BiH imaju neku posebnu vezu s Marjanovićem, uostalom kao i kreditni odjel Nove banke. Ili se više ne zna gdje su tačno rubni dijelovi ovog kompleksa.
Kompleks “Čajevca” prediviđen je kao poslovna zona i tako je trebalo da bude i riješen regulacionim planom. Uz sam kompleks nalazi se Ulica Ive Andrića. Na desnoj strani ulice, na samom početku, na raskrsnici ove i Ulice Jovana Dučića nalazi se Muzička škola, a potom privatne kuće s krasnim baštama i drvoredom, sve do tranzita. Ima i jedna zgrada, kao i jedna zgrada u pokušaju koja već godinama stoji, puna smeća, grafita i sl. U tom nizu je i roditeljska kuća ministrice Srebrenke Golić na kojoj je novim regulacionim planom predviđen objekat PO+P+5.
Tako je regulacioni plan “Centar zapad 1” kojim je trebalo da bude uređen nekadašnji kompleks fabrike “Čajavec” kao poslovna zona, najednom postao plan o kome odlučuje ministrica Golić i još neki likovi, kao u TV sapunicama.
U istoj Ulici Ive Andrića 2008. godine živio je Miladin Gaćanović, pomoćnik ministrice Golić za građevinarstvo. Te godine opljačkana mu je kuća.
Kako nam je rekla Snežana Mrđa Badža, iz “Urbis centra” cijelu priču o usvajanju regulacionog plana, kada je navodno postignut sporazum sa suvlasnicima kompleksa “Čajavec”, zaustavio je neko od vlasnika privatnih parcela obuhvaćenih planom, i to prigovorom još tokom javne rasprave, da Banjaluka nema urbanistički plan.
Činjenica je da Banjaluka nema urbanistički plan, ali u tom slučaju bi morala prestati svaka gradnja.
Zaista, teško je povjerovati da jedna osoba prigovorom može da zaustavi ovako važan projekat na kome se zarađuju milioni. Mada, nije to obična osoba, prva je to komšinica Golićkinoj porodičnoj kući, a i bivša žena njenog pomoćnika za građevinarstvo Miladina Gaćanovića koja nije zadovoljna rješenjima iz regulacionog plana.
Suvlasnicima kompleksa “Čajavec” mnogo se ne žuri. Iako je regulacionim planom predviđeno proširenje njihovih objekata, oni i ovako dobro posluju. Ne može se reći ni da im ne odgovara što su vlasnici saobraćajnica, uključujući i parking, pa njima mogu raspolagati u korist svojih klijenata kojima izdaju poslovne prostore.
Iako upravo ministarstvo Srebrenke Golić izdaje sve dozvole, osim upotrebne, za tržne centre ove veličine, gradska skupština usvaja regulacioni plan, a tu je očito došlo do nekog kratkog spoja.
Na kraju, kompleks “Čajevca” koji je davno određen kao poslovna zona, još nema regulacioni plan. I pored ugovora koji je grad sklopio sa suvlasnicima a koji će se sasvim sigurno pokazati kao štetan za grad, saobraćajnice su i dalje privatno vlasništvo, uostalom kao i cijela infrastruktura, vodovod, kanalizacija i sl. Sve je stalo zbog bahate i korumpirane vlasti i zgrade koju si je baš tu zamislila ministrica Srebrenka Golić.