Reakcije na smrt zločinca Brđanina u Republici Srpskoj bez empatije za žrtve

Nekoliko zvaničnika iz Republike Srpske oglasilo se nakon smrti haškog osuđenika Radoslava Brđanina izjavama kojima se veliča njegovo djelo ili umanjuje značaj presude Haškog tribunala, kojom je osuđen na 30 godina zbog ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, što nije iznenadilo žrtve koje izražavaju potrebu za katarzom društva i pokajanjem.

Nakon što je početkom mjeseca Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) pustio na prijevremenu slobodu Radoslava Brđanina, bivšeg političkog vođu Autonomne regije Krajina (ARK), kojeg je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, on je prošle sedmice preminuo u banjalučkom kliničkom centru, nakon čega su uslijedile rekacije javnosti, prije svega zvaničnika iz RS-a.

Član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Milorad Dodik, na svom Twitter profilu je veličao je Brđaninove zasluge i izrazio saučešće zbog smrti.

“Duboko me potresla vijest o smrti Radoslava Brđanina, velikog patriote koji je veći dio svog života žrtvovao za slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima“, napisao je Dodik na svom Twitter profilu.

Dodikov savjetnik i portparol SNSD-a nije odgovorio na zahtjev za komentar Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Milorad Kojić, direktor Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS-a, prilikom gostovanja u jutarnjem programu Radio televizije Republike Srpske (RTRS) umanjivao je težinu presude kojom je Haški tribunal osudio Brđanina, navodeći da je osuđen zbog verbalnog delikta, a ne za zločine protiv čovječnosti.

Kojić je kazao i da su mu u kontinuitetu narušavana ljudska prava zbog nemogućnosti prijevremenog izlaska iz zatvora i pružanja adekvatne zdravstvene zaštite.

“On je osuđen zbog verbalnog delikta, što je ponovo opet apsurd i nonses, ali eto Haškom tribunalu je dozvoljeno sve i onda kod njih su pravila takva“, kazao je on u programu.

Kojić nije odgovorio na pozive BIRN-a BiH.

Telegram saučešća uputio je porodici Brđanina predsjednik Vlade RS-a, Radovan Višković, koji je veličao njegove zasluge u izgradnji institucija RS-a, poručivši, kako se navodi u saopćenju, da će ga pamtiti kao velikog patriotu i rodoljuba.

“Svojim djelovanjem u tadašnjoj Vladi Republike Srpske i kroz kasniji, politički rad, Radoslav Brđanin dao je veliki, lični doprinos izgradnji institucija Republike Srpske”, navodi se u telegramu.

Višković je naveo kako je Brđanin podnio ogromnu ličnu žrtvu u jednom od najturbulentnijih perioda novije srpske historije.

“Slava mu!”, poručio je Višković.

Predsjednica RS-a Željka Cvijanović je, kako pišu mediji, također uputila telegram saučešća Brđaninovoj porodici, poručivši da će ga pamtiti kao velikog patriotu i rodoljuba.

“Iskreno sam ožalošćena viješću o smrti Radoslava Brđanina. Pamtićemo ga kao velikog patriotu i rodoljuba, koji je u najtežim trenucima branio pravo na slobodu i opstanak srpskog naroda na ovim prostorima”, napisala je Cvijanović, koja je u videu, koji je objavio RTRS, govorila o njegovom zapuštenom zdravstvenom stanju.

Stavovi koji ne iznenađuju žrtve

Sadmir Alibegović proveo je skoro 200 dana u logorima u Sanskom Mostu, Lušci-Palanci i na Manjači, gdje je bio zlostavljan, a tokom rata su mu ubijeni otac, brat, te brojni članovi uže porodice. Za BIRN BiH kaže da ga ne iznenađuju ovakve izjave, s obzirom na to da su se dešavali slučajevi skrivanja ratnih zločinaca i lokacija masovnih grobnica.

“Njihov stav je da je on bio heroj za njih, a za nas… mi znamo šta je bio. Nama je jako teško, voljeli bismo da je situacija drugačija – da se doživi ta katarza jednom, da se pokajanje izrazi“, kaže Alibegović, predsjednik Saveza udruženja logoraša Unsko-sanskog kantona „Dr. Irfan Ljubijankić“.

Predsjednica Udruženja Prijedorčanki “Izvor“, Seida Karabašić, smatra kako ovakve izjave nisu dobre za žrtve i preživjele, te da se političari ne bi trebali oglašavati o tim stvarima, “pogotovo da negiraju ono što su već Haški tribunal i drugi sudovi utvrdili“.

“Za nas je to samo vraćanje unazad i ono što smo mi već, kao porodice ubijenih i nestalih, prevazišli davno. Da li uopšte razmišljaju o tome šta govore kada takve izjave daju?“, kaže ona.

Brđanin je samo jedan u nizu presuđenih ratnih zločinaca koji se veličaju, smatra predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović.

“Mi smo još uvijek u tim ratnim godinama i, nažalost, ostali zarobljeni u periodu 92-95., gdje su počinioci ratnog zločina na neki način nagrađivani, bili pohvaljivani za zločine koje su činili. Niko ih tada nije sprečavao, štaviše, kao što sam rekao – bili su nagrađivani. I to je ostalo tako dan-danas“, kaže on.

Tahirović i Alibegović osvrnuli su se na Kojićev komentar da je Brđanin osuđen za verbalni delikt, ukazavši, između ostalog, i na međunarodno humanitarno pravo.

Alibegović pojašnjava da je verbalni delikt postojao u komunističkom sistemu i “da ga kasnije nema“.

“Opšte je poznata činjenica šta je on [Brđanin] radio po Banjoj Luci, a i šire. Haški tribunal sve što je sudio, sudio je na čvrstim materijalnim dokazima, ništa se nije moglo lažnim iskazima ili nešto. Kakav verbalni delikt, to su prazne priče“, ističe on.

Tahirović naglašava kako su na prostoru Bosanske krajine počinjena takva zlodjela da neko ko je obnašao određenu funkciju u okviru tog sistema “nema nikave teoretske šanse da nije znao za takva djela“.

“Međunardono humanitarno pravo je vrlo jasno reklo šta se smatra ratnim zločinom i koji će pojedinci, odnosno grupe, odgovarati, biti privedene licu pravde, ukoliko se utvrdi da su odgovorne upravo za te zločine, pa preporučujem svima onima koji su tako reagirali da se posavjetuju sa ljudima koji poznaju međunarodno pravo“, kaže on.

Advokatica Sabina Mehić pojašnjava da je Brđanin u Haškom tribunalu osuđen za zločin protiv čovječnosti, a da verbalni delikt, kao krivično djelo, nije propisan ni aktima ovog tribunala, ni zakonom BiH.

“U principu se radi o jednom kolokvijalnom nazivu djela koje je postojalo u socijalističkom sistemu u bivšoj Jugoslaviji. Tada se radilo o djelu koje bi, u današnjem smislu, predstavljalo krivično djelo koje se, eventualno, odnosi na neki govor mržnje ili nešto slično tome. (…) To danas apsolutno ne postoji. Nije propisano nijednim zakonom, niti Ženevskim konvencijama, a naravno ni aktima Tribunala na osnovu kojih je Brđanin osuđen“, navodi ona.

Brđanina, bivšeg političkog vođu Autonomne regije Krajina (ARK), koja je bila pod srpskom kontrolom, MKSJ je 2007. pravosnažno proglasio krivim za zločine koji uključuju progone, mučenje, deportacije i prisilno premještanje počinjene nad nesrpskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, a naročito u ARK-u tokom 1992. godine. On je 1999. uhapšen u BiH.

Prema izmjenama Krivičnog zakona – koje je nametnuo bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko – ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom Haškog tribunala ili sudova u BiH, a usmjereno je protiv grupe lica ili člana grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve grupe lica ili člana takve grupe, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ovim izmjenama zabranjeno je bilo koje veličanje osobe osuđene za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.

Iako je ovaj zakon nametnut prije više od godinu dana, Tužilaštvo BiH nije još nikad podiglo nijednu optužnicu za negiranje zločina ili veličanje zločinaca.

Izjave koje kod mladih ljudi afirmišu stavove o ratnim zločincima kao herojima

Predstavnici udruženja žrtava osvrnuli su se na moguću pozadinu ovakvih izjava, ali i na razmišljanja novih generacija.

Karabašić smatra da su ovakve izjave odvraćanje pažnje od stvarnih tema i problema s kojima društvo treba da se suoči.

“Da se kaže jasno ono što se dogodilo – da je izvršen genocid u BiH i ratni zločini i da su mnogi zločini protiv čovječnosti dokazani na različitim sudovima, a pogotovo u Haškom tribunalu, mislim onda stvarno da je besmisleno to sve što oni govore“, kaže ona.

Za povratnike u Prijedor, kako navodi, ovakve izjave političara su, “nažalost, postale normalne“.

“To kad čujemo od političara, pogotovo ovdje u RS-u, da oni negiraju ono što mi znamo da se dogodilo, ali bez obzira na to, mi ovdje živmo, vratili smo se na svoje i želimo tu da ostanemo. Mislim da ima normalnih ljudi i građana u BiH, pa tako i u Prijedoru. Vjerujem ne misle tako, ali jednostavno možda iz nekog straha ili nečeg drugog ne govore javno o tome“, dodaje ona.

Alibegović ističe kako je na društvenim mrežama uočio komentare osoba iz Banje Luke koje su osudile veličanje osuđenih ratnih zločinaca i ovakve izjave.

Smatra kako određeni broj političara vjerovatno i ne misli to što govori, “ali mu je popularistički da u vrijeme izbora, pogotovo sada pred same izbore, govori ono što donosi pobjedu, poene na izborima, odnosno glasove glasača, tako da to ne iznenađuje nimalo“.

“Vjerovatno će doći vrijeme kada će se pojaviti neki političari koji će sve to drugačije zamišljati, sporovoditi, osuđivati te zločine i onda će nam svima biti lakše i ljepše u ovoj našoj prelijepoj državi“, zaključuje on.

Za Tahirovića problem predstavlja činjenica da mlade generacije srastaju sa osuđenim ratnim zločincima i da i oni prihvataju taj narativ.

“Na neki način i oni su zaluđeni tom idejom da su, primjera radi, lica kao Karadžić, Mladić i Brđanin – narodni heroji, bez obzira što postoji niz činjenica i dokaza koji je utvrdio međunarodni sud. (…) Tako da je to zaista jedan veliki problem koji će, bojim se, dugoročno biti teško na ovim prostorima suzbiti, odnosno riješiti u cijelosti“, zaključuje on.