Ratni veterani Spasoje, Mirko i Asim: U ratu od nas niko ništa nije dobio

Spasoje Kulaga iz Dervente osjeća posljedice rata u Bosni i Hercegovini, iako je od njegovog završetka prošlo više od dvije i po decenije.

Kao 23-trogodišnji mladić je nagazio na protupješadijsku minu zbog čega mu je amputirana jedna potkoljenica. Za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže kako planove iz mladosti nije mogao ispuniti.

“Za mnoge stvari sam uskraćen”, kaže Spasoja koji je bio pripadnik Vojske Republike Srpske.

Ovaj Dervenćanin je član Udruženja “Pravipožar” koje okuplja ratne veterane iz nekadašnje tri vojske u Bosni i Hercegovini – Armija BiH, Vojska Republike Srpske i Hrvatsko vijeće obrane.

Njihov cilj je podrška veteranima, porodicama i žrtvama rata u Bosni i Hercegovini.

Peticija za zaustavljanje poziva na rat u BiH

Udruženje “Pravipožar” pokrenulo je online peticiju u kojoj poziva sve ljude, kako navode, “koji su svjesni kakve užase nosi rat da se suprotstave govoru mržnje i pozivima na rat”.

Sjedište udruženja je u Derventi, gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine koji je pretrpio velika razaranja početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Spasoje Kulaga, koji živi u Derventi, kaže kako je zbog te činjenice bitno da inicijativa upravo dolazi iz ovog grada.

“Mi razumijemo šta je rat, doživjeli smo ga na svojoj koži i svakodnevno se susrećemo sa podsjetnicima rata”, ističe Spasoje.

Spasoje Kulaga

Sa njim se slaže i Mirko Zečević Tadić. On živi u Brčkom, gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine.

Tokom devedesetih godina prošlog vijeka je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane. Na početku rata, 1992. godine, tek je postao punoljetan. I on je, poput Spasoja, u ratu izgubio desni dio noge ispod koljena.

“Rat mi je prvo oduzeo dio tijela, a onda četiri godine života. Kada sam trebao da uživam, kao mladić, da krenem na fakultet kao normalan mladić, krenuo sam u rat”, kaže Mirko i dodaje da više nikada neće biti isti.

“Nikada više neću biti miran u svom životu, kakav bi trebao da budem sa 47 godina, da je sve bilo kako treba. Svi smo u ratu jako mnogo izgubili, prijatelje, rođake. Niko od nas nije ništa dobio, bez obzira u kojoj je vojsci bio. Mnogo je ljudi protjerano. Jednostavno, svima nama je mnogo toga oduzeto da bi sad razmišljali, a kamoli da pričamo o nekom novom ratu”, kaže Mirko.

U Bosni i Hercegovini je od 1992.-1995.godine kao posljedica rata život izgubilo oko 105.000 osoba. Prema podacima Demografske službe Haškog tužilaštva o demografskim kretanjima i procjeni ljudskih žrtava po nacionalnoj strukturi najviše je stradalo Bošnjaka, više od 68.000, potom Srba skoro 23.000, Hrvata oko 9.000 i oko 5.000 ostalih.

Mirko ističe da zbog ovih podataka, ali i izjava u javnosti u kojima se pominje rat kao mogućnost, je pokrenuta peticija ratnih veterana.

Mirko Zečević Tadić

“Želimo da skrenemo pažnju da mi koji smo bili u tom ratu devedesetih godina i koji smo iskusili najveće nevolje, da bismo ukazali da je potrebno razgovarati i ići ka boljem životu. Nama nije potrebno da govorimo o novom ratu ili novom sukobu. Ovaj prošli je odnio stotinjak tisuća života”, navodi Mirko Zečević Tadić.

Dijalozi sa mladim ljudima širom BiH

Jedna od kativnosti Udruženja “Pravipožar” su i dijalozi koje svakodnevno sa mladim ljudima vode ratni veterani. Cilj je da im ispričaju svoja ratna iskustva.

O svojim iskustvima sa mladima razgovara i Asim Parlić iz Zavidovića, mjesta u srednjoj Bosni i Hercegovini. On je bio pripadnik Armije BiH.

“Kada mogu političari pričati, što ne bismo mogli i mi. Smatram da smo mi najprozvaniji da o tome govorimo. Rat nije rješenje za rješavanje nekih pitanja unutar Bosne i Hercegovine i šire. Mi želimo mladim ljudima da ukažemo koje strahote rat nosi, užase i gubitke. Samo dijalog i mir, za nas nema druge alternative”, poručuje Asim, koji je imao 27 godina kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini.

I on se prisjeća da je devedesetih godina izgubio rođake i prijatelje, ali i da je godinama nakon završetka imao posljedice.

Zbog toga, kako kaže za RSE, sve priče političara o nekom novom sukobu, kod njega i građana izazivaju strah i uznemirenje.

“Jedino u miru ova zemlja može krenuti naprijed. Ako cijela Evropa nema granice i brane zašto mi u Bosni i Hercegovini ne bi to napravili”, poručuje Asim.

Šta je prethodilo priči o novom ratu?

Priča o novom ratu u Bosni i Hercegovini pokrenuta je nakon što su predstavnici vlasti iz Republike Srpske najavili neustavan prenos nadležnosti sa države Bosne i Hercegovine na entitet Republiku Srpsku. Kako su naveli, radi se o prenosu nadležnosti u oblasti indirektnog oporezivanja, pravosudnih institucija BiH, te u oblasti odbrane i sigurnosti.

Prema Ustavu BiH entiteti Republika Srpska i Federacija BiH ne mogu samostalno vraćati nadležnosti koje su u proteklom periodu prenesene na državu.

Spasoje, Mirko i Asim kažu kako im nisu jasne političke prepirke, jer među njima, nema nikakvih nesporazuma.

“Može se desiti da se oko nečega ne slažemo, ali se uvažavamo i poštujemo. smatram da se te politike trebaju dogovoriti. Neka sjednu i razgovaraju”, poručuje Asim.

Asim Parlić

“Ja kada razgovaram sa ratnim veteranima, bez obzira u kojoj su vojsci bili, niko ne razmišlja da bi ponovo ratovali. Ovi koji vode našu državu i pominju rat, koji ‘zveckaju oružjem’, da li su oni spremni da uzmu oružje u ruke?! Ja mislim da nisu”, kaže Mirko.

“Teško se suočiti sa vlastitom prošlošću, ali dokle god to mnogi ne urade, kvalitet njihovog života će biti loš. Svaki novi poziv na rat na nas djeluje teško. Zato smo i pozvali sve one koji mogu, da nam se pridruže, da podrže našu inicijativu. Pozivamo i one koji donose odluke na dijalog, jer smo mi na svojoj koži najviše osjetili rat i 26 godina poslije živimo sa posljedicama, i živjećemo do kraja života”, kaže Spasoje.

U online peticiji se podsjeća i da je posljednji rat u Bosni i Hercegovini prouzrokovao oko 100.000 poginulih, stotine hiljada raseljenih osoba i više hiljada nestalih.

Naglašava se i da prijetnje novim sukobima stvaraju ambijent koji tjera ljude iz zemlje, razara ekonomiju, guši izgradnju demokratskog društva i prosperitet.