Ratna kampanja SDA: Mirnodopska ofanziva na četnike, petokolonaše i dezertere

Četvrt vijeka nakon rata, SDA Kantona Sarajevo svoju kampanju gradi na ratnoj psihozi. Njihovi najistaknutiji kandidati su ratni komandanti – Fikret Prevljak i Nedžad Ajnadžić koji posljednjih mjeseci, dok civili strahuju od pandemije, po Sarajevu ganjaju snajperiste, petokolonaše i dezertere. Sudeći po njihovim saopštenjima i govorima na predizbornim skupovima, čini se da na općinskim izborima učestvuje Prvi korpus Armije BiH, a ne politička stranka, piše Žurnal.

Na najžešćem udaru njihove ofanzive našli su se kandidati Naše stranke, za koju su komandanti procijenili da je “najmekši” dio neprijateljske četvorke koja ozbiljno prijeti da im uzme vlast u najbogatijem području Bosne i Hercegovine.

SRBI DOLAZE

Jedna od omiljenih meta im je predsjednik Naše stranke Predrag Kojović. Nakon izvršenog osmatranja i izviđanja, obračun s njim poveo je komandant Fikret Prevljak:

“Mi za protivnike znate da imamo tu neku famoznu “četvorku”, njihovu, koju oni pokušavaju da nam nature na ovim prostorima. I oni se razlikuju, i oni imaju, kako bi reko, podijeljeni su u neka dva tabora. U jednome, koji vodi Peđa Kojović, koji pokušava cijelo vrijeme iz Srbije da nam dovede borce, govoreći kako su i oni ginuli, kako i u njiha ima poginulih. Ama ima brate, ali mi nismo išli u Srbiju, oni su nama dolazili u Bosnu i Hercegovinu. On je taj koji zagovara građansku Bosnu i Hercegovinu, ili kaže, neće biti. Ama, Boga mi, nisi je ti niti stvar’o, a bit će je dok je god ovoga naroda, dobrog Bošnja, sa svojim dobrim komšijama, bit će Bosne i Hercegovine, ali tebe neće biti, siguran budi”, rekao je komandant.

Govor je bio starješinski odrješit i vatren, u njemu je Prevljak uspio iznijeti nekoliko teških optužbi na račun neprijatelja. Ipak, one su dovoljno mutne da ih može negirati tokom povlačenja ako bude morao, ali i dovoljno jasne da ih razumiju njegovi vojnici. On pominje da Kojović “pokušava cijelo vrijeme iz Srbije da nam dovede nekakve borce”. Nije objasnio o kakvim borcima se radi, ali nema ni potrebe, poruka je poslata. Također, Prevljak optužuje Kojovića da zagovara građansku Bosnu i Hercegovinu, što je prvi put da neki SDA prvak priznaje da su odustali od tog koncepta. Naravno, znali smo odavno da je tako, ali Prevljaku očito niko nije rekao da to ne smije javno reći.

Na kraju, preciznom rafalnom paljbom uputio je otvorenu prijetnju, odlučno, komandantski:

“Bit će Bosne i Hercegovine, ali tebe neće biti, siguran budi!”

Prijetnju je ispratio aplauz ostalih kandidata, prisutnih građana, boraca i starješina. Nakon ovako uspješno izvedenog vojničkog napada SDA je postavila nove linije odbrane na osvojenoj teritoriji, pa napisala saopštenje u kojem kažu da Prevljak nije ofanzivno djelovao u zloj namjeri.

“Niti u jednom trenutku nisam namjeravao ugroziti Kojovićevu ličnu sigurnost, niti sam ciljao na njega, niti mu prijetio na bilo koji način. Ono što sam htio dati do znanja svojom porukom jeste da je Bosna i Hercegovina vječna i da će nas sve nadživjeti, i mene i njega i sve nas političare.”

Na kraju saopštenja, uključuje se ostatak vojnika i starješina:

“Mi smo se kao vojnici i oficiri Armije RBiH borili da BiH opstane i da se svako u njoj osjeća siguran i slobodan, i dokazali to djelima, a ne samo riječima. Tako ćemo nastaviti i kao političari.”

KOORDINACIJA SA OFICIRIMA JNA

Kojović nije dugo uživao u obećanoj “sigurnosti i slobodi”. Samo par dana kasnije, meta mu je ponovo stavljena na čelo. Komandanti su pregrupisali snage i materijalno-tehnička sredstva pa u saopštenju za javnost optužili Kojovića za, ni manje ni više, nego “pripremu agresije”!

Komandanti pišu „da su u javnosti iznesena ozbiljna svjedočenja o tome da je Kojović 1991. godine pravio prilog na televiziji Yutel u kojem je, u koordinaciji sa oficirima JNA, širio tezu da JNA raspoređuje artiljeriju oko Sarajeva da bi ga ‘branila u slučaju napada’, što je, kako je vrijeme pokazalo, bila priprema agresije“. Prvi korpus zaključuje da neprijatelj zbog svog snimateljskog rada nema moralni kredibilitet da obavlja bilo kakvu funkciju u Sarajevu.

Nakon optužbi da “dovodi srpske vojnike” i da je radio “u koordinaciji sa oficirima JNA”, ne treba se iznenaditi da neki od borbeno motivisanih vojnika ili samostalnih jedinica odluči da Kojoviću nikako nije mjesto u Sarajevu. Ali, komandanti za to ne snose nikakvu odgovornost jer na kraju saopštenja naglašavaju da se oni ne obaziru na nečiju nacionalnost. Taman posla, kao da su oni krivi što se Kojović zove Predrag.

“SDA ukazuje puno poštovanje svim građanima Bosne i Hercegovine, ne obazirući se na njihovu nacionalnost, koji su kao istinske patriote učestvovale u odbrani ove države od agresije.”

DEZERTER HAVERIĆ

Dakle, kako nam je rečeno, oni koji tokom rata nisu bili pod komandom Ajnadžića i Prevljaka nikako ne mogu računati na njihovo poštovanje, “ne obazirući se na njihovu nacionalnost”. Ova rečenica bila je artiljerijska priprema za planirani napad na još jednog člana neprijateljske stranke – Tarika Haverića.

“Kantonalni odbor Stranke demokratske akcije (SDA) Sarajevo smatra da dugogodišnji visoki dužnosnik Naše stranke i kandidat za Općinsko vijeće Stari Grad Tarik Haverić treba povući kandidaturu, nakon što su mediji objavili njegov skandalozni članak iz 1993. godine, objavljen u Parizu, u kojem optužuje Armiju RBiH za etničko čišćenje.”

“Skandalozni članak iz 1993. godine” navodno sadrži ovu rečenicu, koja je uznemirila komandante, nakon što su je pročitali u medijima kojima su proslijedili tu rečenicu:

“Umjesto da eliminiraju HVO kao vojni faktor i učine sve da zaštite hrvatske civile, neke bosanske jedinice i same provode operacije etničkog čišćenja u srednjoj Bosni”.

(U ovom tekstu nemamo dovoljno mjesta da analiziramo “spornu rečenicu”, digresija bi bila prevelika. Ako je neko od čitalaca zainteresiran za to, sve odgovore može lako pronaći na stranicama Haškog tribunala, da ne zamaramo ostale koji su do sada pazili na časovima. Ili, neka pitaju svoje komandante.)

Iako Haverić piše o ratnim zločinima u Srednjoj Bosni, Prvi korpus odlučno smatra da zbog ove rečenice treba da bude uvrijeđena sarajevska Općina Stari Grad “koja je jedna od prvih u kojoj se organizovao otpor agresiji”.

Komandanti primjer dezertera Haverića koriste da ostalim vojnicima drže moralno-političku lekciju o liku i djelu borca Armije BiH:

“Pobjeći od patriotske obaveze da se brani vlastiti grad i država predstavlja primjer kukavičluka, ali pobjeći, pa onda napadati one koji su ostali predstavlja primjer istinskog beščašća. Takvi ljudi, koji su pokazali svoj slabi karakter u kriznim trenucima, nemaju pravo tražiti mjesto u vlasti.”

GUJA U NJEDRIMA

Ali, šta ako neki kandidat nije bio snimatelj Yutela i nije napustio Sarajevo tokom rata, poput Srđana Mandića? Njemu će se pripisati najveći grijeh, vrijeđanje oca nacije…

Za to se u septembru pobrinuo još jedan medij koji finansira SDA. Oni su analizirali Mandićev intervju dat portalima “susjednih država” u kojem je izjavio da je “ostao pomalo prevareni Jugoslaven”.

To i ne bi bilo sporno da Mandić glavne krivce za raspad jugoutopije te početak rata ne vidi u “anonimusima, ljudima koji su netom izašli iz zatvora, bilo zbog nekih političkih procesa, bilo zbog privrednog kriminala”, a koji su “iznenada postali gospodari naših sudbina i života” – razmišlja anonimni analitičar pa zaključuje da je Mandić uporedio Aliju Izetbegovića i Radovana Karadžića.

Na taj način, smatra anonimus, Srđan Mandić je najbolje pokazao “svoja istinska politička gledišta”. Bez obzira što je pomenuti vojnik tokom rata bio pod njihovom komandom, Ajnadžić i Prevljak su, u sadejstvu sa snagama anonimnih komentatora sa društvenih mreža, četvrt vijeka poslije zaključili da su cijelo vrijeme, kadjebilonajteže, gajili “guju u njedrima”, istinskog Karadžićevog sljedbenika.

Uočavate, članovi neprijateljske stranke u predizbornoj kampanji SDA Kantona Sarajevo nisu optuženi za korupciju, nepotizam ili nesposobnost. Obavještajci Prvog korpusa očigledno nisu uspjeli da im pronađu podatke o rezultatima iz tih omiljenih SDA disciplina. Kad već nisu uspjeli pronaći takve optužbe, šta da se radi, optužili su ih za kolaboraciju, petokolonaštvo, saboterstvo, kukavičluk i na taj način ih, smatraju, trajno diskvalificirali iz učešća u komunalnim izborima.

DO ZADNJE KAPI NAŠE KRVI

Ovakvom kampanjom SDA ponovo dokazuje da se radi o interesnoj skupini bez ikakve političke vizije i sposobnosti da organizira život i najmanje zajednice.

Svu energiju troše na unutarstranačke sukobe, raspodjele institucija i kontrolu javnog novca. Umjesto da ponude kandidate, eksperte koji će riješiti nagomilane probleme u Sarajevu – zagađenje, javni prevoz, bezbjednost, zdravstveni sistem, grijanje, vodovod ili divlju gradnju, oni građanima nude komandante koji šire ratnu psihozu. Gazimo kroz najteže dane pandemije, tokom koje su njihovi kadrovi umiješani u jednu od najsramnijih afera poslijeratne Bosne i Hercegovine, krizni štabovi daju ostavke, ministri bježe sa funkcija, zdravstvene institucije ne sarađuju, ne postoji put pacijenta, ali oni ne preuzimaju odgovornost i ništa ne čine da smire paniku kod građana. Naprotiv, SDA stratezi smatraju da je takvo stanje psihoze idealno vrijeme da se okrenu onome što najbolje znaju – manipulacijom, kompromitiranjem i širenjem atmosfere nesigurnosti i straha za sve koji misle drugačije.

Svega smo se nagledali tokom ove predizborne kampanje, stranke su bez obzira na pandemiju pozivale na stranačke skupove, bilo je karikaturalnih kandidata, urnebesnih izjava, dijelile su se čokolade i osvježivači vazduha, bacani leci iz aviona, pričali vicevi, sipale uvrede…dovoljno da čovjeku ogadi demokratsko pravo za tri života. Ali, kampanja u Kantonu Sarajevo sigurno je najprljavija. U panici od gubitka najbogatije općine, SDA nije prezala da direktno ugrozi bezbjednost drugih kandidata. Još jednom su pokazali da rat za njih nikada nije stao i da će ga voditi do zadnje kapi naše krvi, u rovovskoj odbrani poslovnih prostora u Sarajevu.