Rajner: BiH ima tu nesreću da na važnim ispitima pada

Dejtonski mirovni sporazum donio je prestanak rata u Bosni i Hercegovini i toga moramo biti svjesni, jer to je, u doba kada je donošen, bila vijest koju smo jedva čekali, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Igor Rajner, zastupnik u Skupštini RBiH u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine.

“I on je to stvarno donio. Da li je on donio loših stvari – jeste. Međutim, kao što je predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović lijepo rekao kada se vratio iz Daytona – evo vam tekst sporazuma, evo vam i aneksi, nemojte me pitati da li mi se sviđaju – ne sviđaju mi se, ali oni su ono što smo zatekli i ono oko čega smo se uspjeli dogovoriti, možete promijeniti sve, ali znajte da se morate usaglasiti sa onima sa druge strane. Pa, eto vam sada”, prisjeća se Rajner tog zasjedanja državnog parlamenta.

To je bilo, kaže Rajner, popodne jednoga dana, recimo četvrtak, i Izetbegović im je dao do petka do ujutro do 10 sati prostora za razmišljanje, kada se trebala nastaviti sjednica Skupštine RBiH.

“Tokom tog vremena trebali smo da ga (Dejtonski sporazum) iščitamo i da stavimo svoje pametne primjedbe. Naravno, niko od nas nije imao pametnih primjedbi. Nikome se od nas on nije dopao, ali smo svjesni bili da je to u tom momentu bilo i jedino moguće i dogovoreno rješenje. I tako je on prošao. I to je to”, kaže Rajner, uz zahvalnost AA što je omogućila da o tome govore “stari svjedoci”.

– Pali smo na Aprilskom paketu –

O tome da li je nakon 22 od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma vrijeme za njegovu nadogradnju, Rajner daje kategoričan odgovor.

“Ne da je vrijeme, nego je vrijeme odavno isteklo. Ali, BiH ima tu nesreću da na važnim ispitima pada. Mi smo pali kod Aprilskog paketa amandmana na Ustav BiH. To je bilo pravo vrijeme (april 2006.) da se, prvo, mnoge stvari riješe, a drugo, da se postave temelji za buduće prilagođavanje Daytona. I tu smo pali. I sami smo sebe zatvorili u krug. To je tako”, stava je Rajner.

Govorio je i o tome kako izaći iz ovakve političke situacije u kojoj više niko ne želi da otvara način ustavnih promjena u tom kapacitetu kakav je bio Aprilski paket, odnosno kako doći do funkcionalnije BiH, te šta predstavlja najveću smetnju.

“Najveća smetnja je neriješeno ključno pitanje zbog kojeg je rat i počeo a, to je pitanje odnosa nacionalnosti Bosne i Hercegovine. Dayton je pošteno zapisao, da u BiH žive tri konstitutivna naroda i da nikakav dogovor nije moguć bez sva tri naroda. Mi to nikako da shvatimo. Niko od nas, i zbog toga jednostavno ne možemo izaći iz tog začaranog kruga”, kaže Rajner.

S obzirom na to da se izjašnjava kao Bosanac i dolazi iz reda “ostalih”, interesiralo nas je kako donijeti rješenja da svi budu zadovoljni u BiH.

“Ja sam onaj četvrti. Ne moraju svi biti zadovoljni, nego da je zadovoljna ubjedljiva većina. A, ubjedljive većine nema bez sva tri konstitutivna naroda. Mi ostali, prvo nas ima statistički beznačajno malo, drugo ako nam je do Bosne, a valjda nam je do Bosne, ako se zovemo Bosancima, onda nešto treba žrtvovati svoje u interesu te Bosne. Dakle, ne računajte na ove ostale, po mom mišljenju. Ovi moji koji spadaju u istu grupu nikada se neće složiti sa mnom, ali ja mislim tako. De, da se ova tri dogovore, a lako ćemo za četvrte”, smatra Rajner.

Međutim, kaže, da se često zaboravlja da je Ustav osnovni papir jedne zemlje, za ključne stvari.

“U tom Ustavu jasno piše, bez obzira na broj, postoje tri i nema dogovora bez tri. Ova dva velika nikako da shvate ozbiljno ovog trećeg i tu nema izlaza”, kaže Rajner.

Kao zastupnici Skupštine RBiH, kaže Igor Rajner, nisu baš tako mnogo putovali, ali je ispričao jednu zanimljivost tokom posjete delegacije BiH susjednoj Hrvatskoj.

“Hrvatska je prva koja je poslala jednu parlamentarnu delegaciju u goste, to je ustvari bilo neposredno po smirivanju situacije, po primirju. Tada je već bio potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Normalno, da je prvi koji nas je trebao zvati u uzvratnu posjetu bila Hrvatska. I onda smo mi otišli u delegaciji. Ja sam u toj delegaciji bio da popunim broj. Ključni su, naravno, bili vladajući i bitan je bio predsjednik Skupštine RBiH Miro Lazović, koji je bio SDP-ovac. Nedostajalo je Bosanaca, odnosno ostalih, falilo je reformista i tako sam došao ja u tu grupu. To mi je bio prvi međunarodni izlet u ime BiH. Duboko me je dojmio. I pokazao je da, naravno, politika je mnogo složenija stvar nego što to piše u novinama”, priča Rajner.

– Gosti Franje Tuđmana –

Delegacija BiH posjetila je tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, ali bili su gosti i Sabora i saborskog odbora, posjetili premijera…

“Pošto je to bila prva posjeta, i mi smo bili djeca, bez obzira na godine. Ima jedna simaptična epizoda iz toga. Trebali smo da položimo vijence na Medvedgradu, na Sljemenu, neznanom vojniku. Vođa naše delegacije, predsjednik i predstavnik najvažnije stranke SDA, Edhem Bičakčić imao je protivljenje, odnosno rekao da neće da položi vijenac hrvatskom vojniku. Onda ja uzmam sebi u zaslugu za dobru ideju. Pošto je u delegaciji bio jedan poslanik iz Bihaća, a Bihać zaista može da zahvali puno Hrvatskoj vojsci, onda smo mi poslali njega da u ime Bošnjaka položi vijenac. Mariofil Ljubić prihvatio je da to učini u ime Hrvata, a ja sam predložio, odnosno rekao Miri Lazoviću, hoćeš li da ja položim umjesto tebe, jer ipak, si Srbin. Ne rekao je, on je ostao dosljedan sebi tako da su vijenac položili jedan Biščanin, predsjednik Skupštine RBiH i predsjednik Parlamenta FBiH. Bičakčić je izbjegao to. Sve je to bilo vruće-hladno”, sjeća se Rajner.

S jedne strane, kaže, bili su oficijelno kao delegacija BiH izuzetno gostoljubivo primljeni, izuzetno dobro smješteni, pogotovo, kako kaže Rajner, “mi koji dolazimo iz gladi”. Bilo je, veli, još tih smiješnih događaja kada se nađu za večerom gdje im se, navodi, “oči prolamaju, a svi gladni”, do razgovora koji su bili kurtoazni, mada ne često ni pretjerano.

“Bila je jedna epizoda koja mi se urezala u sjećanje. Bili smo baš kod predsjednika Franje Tuđmana na Pantovčaku. Lijepo nas je primio, svita oko njega. Sjeli smo za veliki sto. Tuđman je sjeo na čelo stola, a ja sam po svom mjestu koje mi je pripalo, sjeo na začelje. I počela je priča, a Tuđman je, inače, volio da priča. Onda je počelo da se priča o humanom preseljenju. Znate šta je humano preseljenje? Navodili su se primjeri Grčke i Turske kako su poslije Prvog svjetskog rata razmijenili stanovništvo. To je postalo malo već pretjerano, neprimjereno. Onda sam ja morao nešto bezveze da lupim samo da prekinem priču. Onda sam ja spomenuo pakistansko-indijsko humano preseljenje u kome je 15 miliona ljudi stradalo, izgubilo glavu. To nema veze sa bosanskom situacijom, ali je bilo dovoljno da prekine tu priču i trebalo je prekinuti. Ali, sve u svemu, to je bila jedna optimistična delegacija, na optimističnom putu i dobro je prošlo”, veli Rajner.

– Srbija i Hrvatska nevoljni garanti –

Rajner je govorio i o tome da li Hrvatska i Srbija, kao potpisinice Dejtonskog mirovnog sporazuma, ispunjavaju tu ulogu ili se i dalje miješaju u unutrašnje stvari BiH, odnosno kako gleda na odnose Hrvatske i Srbije spram BiH.

“Mislim da moramo biti pravedni. Garanti Dejtonskog sporazuma nisu samo Hrvatska i Srbija, nego i SAD i Rusija. Puno garanata ima. I koliko ne volimo da nam se Rusi miješaju, toliko jedva čekamo da se Amerikanci umiješaju. A, ustvari je inicijativa kod nas. Da su Srbija i Hrvatska nevoljni garanti, to je jasno. Oni su natjerani da budu garanti. Da oni i dalje, s našeg stanovišta, imaju nefer interese, to je normalno, očekivano, na kraju krajeva, zbog toga su bili ratovi. Mislim da bismo sami trebali da rješavamo svoje pitanje. Jer, onda je lako dobiti podršku ostalih garanata. Ako budemo očekivali od njih da garantuju samo ono što se nekome od nas sviđa, uvijek će biti ovako. Inicijativa mora biti naša. A, mi je nemamo”, ustvrdio je Rajner.

S obzirom na to da je u Skupštini RBiH Rajner bio zastupnik u ime Saveza Reformskih snaga u čijem Klubu zastupnika je ranije djelovao i Milorad Dodik, aktuelni predsjednik RS-a i SNSD-a, koji je nastao odvajanjem od eeformista, on je govorio o Dodiku nekada i sada, odnosno šta se to u njemu promijenilo od tada do sada.

“Ne znam koliko je Milorad Dodik protiv Bosne i Hercegovine, ali ja samo znam da je Milorad Dodik za vlast. I sve će uraditi da ostane na vlasti. Milorad Dodik je predratni biznismen i to od onih biznismena koji su prvi startali, prvi krenuli, normalno na najbezobrazniji mogući način, koliko je to zakon dozvoljavao ili žmirio na to. On se tu profilisao. Na kraju krajeva, nemojte zaboraviti da je Milorad Dodik pristao na Aprilski paket. To je bio ključni momenat. Kada je to propalo, Milorad Dodik je shvatio da mu jedino nacionalizam garantuje vlast. Ja i dalje ne mislim da je on nacionalista. Ja mislim da je on samo bezobrazno pragmatičan i da će biti nacionalista sve dok mu se to isplati. E, sada, dokle mu se isplati nije samo do Srba, nego do cijele je Bosne”, navodi Rajner.

– Živimo u prošlosti –

Igor Rajner kaže za sebe da ostaje Bosanac u borbi za Bosnu.

“Tako je. Istina, penzioner, ali u borbi za BiH.”

Politikom, stava je, bavit će se što manje, zato što, kaže, apsolutno misli da je vrijeme za mlade ljude koji nisu opterećeni ni ratom, ni predratnom situacijom, nego su svjesni okolnosti u kojima žive. I što više, kaže Rajner, napravimo mjesta mladim ljudima, pogotovo mladim ženama, više šanse imamo. Dokle god, cijeni, “stari pokušavaju voditi banku, a propali smo, ništa nećemo uraditi”. Rajner smatra da će nacionalizam i nacionalne politike dominirati u zavisnosti od nas, a smatra da isuviše živimo u prošlosti.

“Da, definitivno je tako. Uvijek je tako dokle god ne raščistimo, odnosno ne prevaziđemo te podjele. One se ne mogu poništiti, one se ne mogu zakonom zabraniti. Mislili smo da je bratstvo i jedinstvo definitvna stvar dok nismo vidjeli kako je proklamovano. Stvari se moraju iživjeti da bi prošle. A, i to je pitanje kada će se desiti. Engleska je jako važna evropska zemlja koja ništa ne bi uradila bez Škotske, Irske i Velsa. Tek kada su postali Velika Britanija zaista su postali veliki. Čim su upali u krizu sjetili su se da su Škoti, Irci, Velšani i Englezi. Mi moramo biti svjesni da je to zakonitost nekakva društvena i dokle god ne prevaziđemo problem nacija, nacije će uvijek biti kočnica i usporavat će nas u tom razvoju”, smatra Rajner.

Govorio je i o tome da li su mladi u BiH spremni da prevaziđu nacionalne podjele.

“Niko nije spreman dok ne izađe na test. Sada ako postavite alternativu hoćemo li opet ratovati ili ćemo se nekako dogovoriti, mi ne znamo da li su mladi spremni. Mi ne možemo to znati. Ali, znamo dobro da oni koji su jednom pali na ispitu, teško da će ga drugi put položiti. Mi moramo dati priliku novim ljudima da polažu taj ispit. A, unaprijed ako smo optimisti, vjerovat ćemo u njih, ako nismo, ko nam je kriv. Ali, uvijek se našlo neko rješenje ako se tražilo. Ako se uvijek odgovaralo na stare probleme nikuda se nije otišlo”, navodi Rajner.

S Rajnerom smo razgovarali i o tome prijeti li nam u BiH oružani sukob o čemu se često govori u posljednje vrijeme kod političara.

“Ja nisam vjerovao ni 1991, pa se desilo. Ne mogu reći da ne vjerujem, moram vjerovati. Međutim, dobro su prokomentarisali svi, pripremaju se izbori. Mi smo uvijek spremni da napravimo od muhe medvjeda samo da bismo animirali svoje biračko tijelo. I ja ne gledam drugačije nego iz tih razloga na ovo što se dešava posljednjih dana. To je sigurno to. Političari će uvijek manipulisati glasačkom bazom. To je priroda politike. Ali, sukob kao što je bio devedesetih, odnosno onaj od ‘92. do ‘95. više tehnički nije moguć. Ljudima je dosta rata. Ne vjerujem da bi to bilo dovoljno da uđemo u sukobe. To je jednostavno uzburkivanje pred izbore”, navodi Rajner.

– Put u EU će relaksirati odnose u BiH-

Građani, kaže Rajner, jako dobro znaju ko je odgovoran za aktuelno stanje. Ako pogledate ko je kriv, kaže Rajner, za snijeg, za sušu, ljudi će reći – to su političari.

“Dakle, građani znaju da su manipulisani. Ono što građani ne znaju, kako riješiti te priče? A, ne može im ga ponuditi niko osim političari. Među političarima se mora stvoriti klasa, grupa, zovimo ih kako hoćete, ljudi koji su spremni da ponude rješenja, normalno, prihvatljiva svim stranama, odgovarajuće rješenje. Toga, nažalost, nema. To je problem što robujemo starim šemama, što se stalno cijepaju partije, usitnjavaju, a ne objedinjavaju se oko neke ideje i rješenja koja bi mogla izvući. A, ta ideja je jednostavna. Nemojmo pritisnuti nacionalno, omogućimo da se iskaže nacionalno i prevaziđimo ga. Kada nešto sazrije i ispuni se, ono više nije opasno. Dokle god je ugroženo i pritisnuto, ono je opasno”, smatra Rajner.

Rajner je govorio i o tome hoće li evropska perspekitiva i NATO savez relaksirati odnose u BiH.

“Još više vjerujem da će put ka tome relaksirati. Ulazak u EU je svojevrsni antiklimaks. Dođete do neke tačke i sada trebate dalje. Ali, taj put, dok idete, je onaj pravi i onaj zdravi. Što se mene tiče, hajdemo još deset godina ulaziti u EU, ali hajdemo ulaziti. Jer, to je ono što će stimulisati dobro. Kada jedanput uđemo bit ćemo, ne daj Bože, druga Mađarska ili Hrvatska. Više neće biti tako dobro. Ali, dok ulazimo, dok prilagođavamo zakone biznisu, logici, dok pravimo sistem, mrežu zakona, dotle smo dobri. Mi, nažalost, to ne pravimo. Ova zemlja je u zakonodavnom smislu u nekim stvarima gora od Starog Egipta. Statistika Starog Egipta je bila neuporedivo bolja nego naša, a bili su prije 4.000-5.000 godina. Dakle, elementarne stvari, čije je vlasništvo, čije je šta, šta je uopšte šta mi nemamo. Mi gradimo državu na osnovu pretpostavki i loših pokazatelja”, navodi Rajner.

Kao primjer navodi kako ni u FBiH ni u BiH ne postoji novi, odnosno prilagođen situaciji zakon o grobljima.

“Neku su kantoni prepisali hrvatski zakon, samo neki, zapravo jedan. A, RS, FBiH, devet od 10 kantona nemaju zakon o grobljima, a situacija se u odnosu na vjerske zajednice dramatično promijenila. Toga se sjetimo tek kada nam neko umre i kada dođu troškovi. A, to nas se kao ne tiče. Međutim, uređena zemlja je zemlja zato što je sve uređeno. Mi to nismo uredili niti uređujemo, nego se sporimo oko stvari koje su možda vruće, ali su nevažne”, poručio je u intervjuu za Anadolu Agency Igor Rajner, zastupnik u Skupštini RBiH u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine.

Igor Rajner je od 1997. do 2010. bio zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, a potom i savjetnik premijera Tuzlanskog kantona.