Raif Dizdarević: Danas nema ZAVNOBiH-a u BiH, Srbija i Hrvatska se grubo miješaju

Mislim da je tačna ocjena koja se više puta ponavlja, da u istoriji Bosne i Hercegovine nema niti jednog događaja koji bi bio po značaju ravan onome što je bio ZAVNOBiH, poručio je u ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) nekadašnji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i BiH te ministar vanjskih poslova Jugoslavije Raif Dizdarević.

“Prvi put u istoriji je došlo da Bosanci i Hercegovci, to jest narodi Bosne i Hercegovine, svojom voljom odlučuju o svojoj sudbini, obnavljaju državnost, grade državnost, opet, svojom voljom. I to slobodni, prema svojim interesima, također, prvi put u istoriji. A, kada je riječ o principima na kojim je ustanovljen i organizovan ZAVNOBiH i principima na kojima su održana sva tri zasjedanja, svako od tih zasjedanja ima jednu posebnu dionicu u istorijskom značaju ZAVNOBiH-a”, poručio je Dizdarević.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a je, kaže Dizdarević, obnovilo državnost. Prvi put su istinski predstavnici naroda BiH odlučivali o sudbini Bosne i Hercegovine, o njenoj samostalnosti, obnovi njene državnosti i uspostavljanju principa na kojima će se razvijati pripreme za slobodnu Bosnu i Hercegovinu.

“Ako je na prvom zajedanju ZAVNOBiH-a osnovni princip bio obnova državnosti Bosne i Hercegovine na principima slobode, ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini, ravnopravnosti Bosne i Hercegovine sa drugima, drugo zajedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu je bilo i naslovljeni dnevni red je bio izgradnja državnosti Bosne i Hercegovine. Opet, prvi put u istoriji BiH je sama sebe gradila. Značaj ovog drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a je u tome što je on ustvari donio čitav niz odluka od kojih su neke imale, čak bih rekao, ustavno-pravni značaj. Prvi ZAVNOBiH je od vrhovnog predstavničkog i političkog tijela narodnooslobodilačke borbe ovaj put postao najviši zakonodavni i izvršni organ i jedini predstavnik suvereniteta Bosne i Hercegovine”, ističe Dizdarević.

Historijske odluke ZAVNOBiH-a

Tu je, naglašava, donesen niz odluka o organizaciji narodne vlasti, o organizovanju samog ZAVNOBiH-a kao najvišeg organa zakonodavne vlasti. Formiran je, navodi, zakonodavni odbor koji je pripremao zakone i uredbe.

“Taj zakonodavni odbor je istovremeno nadgledao i starao se o zakonskom ponašanju svih organa vlasti. Donesen je čitav niz odluka kojima se vrši i organizuje državna vlast od seoskih narodnooslobodilačkih odbora do ZAVNOBiH-a. Dakle, gradi se jedna piramida buduće državne vlasti. Tamo je jedan od najznačajnijih dokumenata koji je usvojen na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, a to je Deklaracija o pravima građana u Bosni i Hercegovini koja se rodila kao izraz svijesti i opredjeljenja i sazrijevanja Narodnooslobodilačke borbe. Dakle, akt o pravima građana, prvi koji se u to vrijeme pojavio. Pojavio se u Bosni i Hercegovini koja je bila u ratu, koja je bila osiromašena, razorena. To je bio izraz svijesti i opredjeljenja kakva treba da bude budućnost Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj federaciji”, ističe Dizdarević.

Tamo su, kaže, proklamovana sva ljudska prava koja će kasnije, nakon nekoliko godina, postati i naći svoje mjesto u univerzalnoj deklaraciji Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima.

“Dakle, sve to se dešavalo ovdje negdje, u Sanskom Mostu, u Bosni i Hercegovini, koja je ratovala, rodila se jedna civilizacijska ideja, rodilo se nešto što nije lokalno, što je univerzalno. Kada se pođe od tih prava, prvo pravo je ravnopravnost svih u svemu, pa je onda sloboda savjesti, sloboda vjeroispovijesti, sloboda zbora, dogovora i udruživanja, sloboda štampe, jednakost pred zakonom, pravo učešća žena u svim domenima društvenog djelovanja, ne samo u politici,, do čak jedne odredbe koja kaže da treba osigurati dostojanstvo građana Bosne i Hercegovine”, smatra Dizdarević.

Dizdarević je govorio i o tome zašto u posljednje vrijeme prisutna sve učestalija negiranja ZAVNOBiH-a i njegovih temelja.

“Ako se gleda razlog tome, onda on leži u činjenici da ovaj režim ne prihvata ZAVNOBiH. Jer, ako bi prihvatio principe ZAVNOBiH-a i ostvarenja ZAVNOBiH-a, on bi morao da nestane. Jer, ZAVNOBiH-a ovdje nema kada je riječ o ovom režimu i stanju u koje je dovedena Bosna i Hercegovina. Kada se gledaju osnovni principi ZAVNOBiH-a, prvi i osnovni princip je ravnopravnost svih, svugdje i u svemu. Drugo je princip zajedništva. Čitava struktura, arhitektura odluka ZAVNOBiH-a je zasnovana na zajedništvu kao jedinom mogućem rješenju koje vodi napretku u jednakosti i jednakopravnosti. Dakle, ima ovaj dio prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a da Bosna i Hercegovina, da narodni BiH žele da ona ne bude ni srpska, ni muslimanska ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska. Ovo ‘ne’ znači da je Bosna i Hercegovina nedjeljiva, jedinstvena, jednakopravna u svemu. A, ono ‘i’ znači da je Bosna i Hercegovina svugdje i u svim svojim dijelovima nedjeljiva i ona pripada svima i niko ne može da je dijeli niti da se u njoj separiše. Šta je od toga sada prisutno?”, pita Dizdarević.

Kada se govori o ravnopravnosti, ovdje u BiH je to više parola nego što je stvarnost, smatra on.

“Ovdje mi u Bosni i Hercegovini imamo nekakvu, da tako kažem, sakatu ravnopravnost. Negdje je malo ima, negdje je malo nema. Negdje je ima malo više, negdje malo manje. Sve zavisi koja nacionalistička stranka pokriva koji prostor. Kada se govori o zajedništvu, zajedništva nema. Jer, čitava organizacija režima kojim upravljaju nacionalističke stranke zasnovana je na dijeljenju Bosne i Hercegovine. I, čak, na nacionalnu teritorijalizaciju što je, naravno, stanje u kojem se nalazimo, pa ne možemo za više od godinu dana da formiramo vladu BiH, da radi Parlament BiH. Sve se završava time da se na kraju dođe do nekog kompromisa, a što je Bosna i Hercegovina pretrpila u godini i par mjeseci ogromnu štetu, materijalnu, društvenu, svakovrsnu – nikome ništa. Slavi se kompromis, dobro je da je do njega došlo, ali ko je odgovoran za svu tu štetu koju smo pretrpili i koju plaćaju građani Bosne i Hercegovine”, kaže Dizdarević.

Trude se da se što manje zna o ZAVNOBiH-u

Iznio je i svoj stav o tome šta je potrebno učiniti kako bi se BiH i njeni narodi vratili na temelje ZAVNOBiH-a.

“ZAVNOBiH-a sada u Bosni i Hercegovini nema. Ovdje postoji jedan režim koji je potpuno suprotan onome što je utemeljenje Bosne i Hercegovine urađeno na principima ZAVNOBiH-a. Režim se jako trudi da se što manje zna o ZAVNOBiH-u. Jer, što se više o ZAVNOBiH-u zna to više kod ljudi podstiče razmišljanje – pa kada je moglo u onim uslovima da dođe do ZAVNOBiH-a, pa valjda bi i u ovim uslovima moglo da se uradi nešto da ne budemo donji, da ne živimo u nazatku i da izlazimo iz jednog stanja učmale inertnosti, apatije, skoro bi rekao beznađa”, kaže Dizdarević.

Prva stvar je, navodi, da je učinjen jedan veliki napor prošle godine povodom 75. godišnjice održavanja ZAVNOBiH-a da se on vrati u društvenu svijest, da mu se da istorijski značaj i ukaže na vrijednosti ZAVNOBiH-a.

“Da ljudi znaju šta je bio ZAVNOBiH, kako je nastao i šta je na njemu sagrađeno i izgrađeno. Naravno, to nije samo, da tako kažem, neko sjećanje nego je to i podsticaj konačno ljudima da razmišljaju šta bi se moglo učiniti. Ja mislim da je Bosni i Hercegovini i svim vidovima političkog organizovanja ovdje potrebno daleko više smjelosti, daleko više hrabrosti, daleko više odlučnosti, daleko više kreativnosti. Mi živimo stvarno u nekoj, kako da kažem, inertnosti. Vodeće snage ovog režima ne nude nikakve projekte napretka. A, snage koje postoje i koje se protive ovome, one su razjedinjene. Mislim da je došlo vrijeme neke vrste narodnog fronta koji bi značio ujedinjavanje akciono svih u borbi za promjene koje vode ka izlasku iz ovog stanja i koje vode napretku. Hoću da kažem, ništa neće nikome ovdje pasti sa neba. Stvari će se mijenjati onoliko koliko se mi u društvu organizujemo i koliko budemo jedinstveni u angažovanju da se stvari mijenjaju. Ovakva razjedinjenost, razdrobljenost tih snaga je samo u korist režima”, stava je Dizdarević.

Kaže da vjeruje u opstanak Bosne i Hercegovine iz razloga što je BiH opstala bez obzira na sve što je u svojoj istoriji prošla Bosna i Hercegovina.

“Dakle, u Bosni i Hercegovini postoji neka energija kada je riječ o njenom postojanju kao jedne cjeline u kojoj su ljudi živjeli zajedno vijekovima. Ta snaga može u jednom istorijskom trenutku da bude potisnuta, ali ne može da bude uništena. Vjerujem da će generacije koje dolaze morati mijenjati stanje. One će prvo donijeti jedno znanje koje treba ovoj Bosni i Hercegovini i u kojoj je mjeri ono prisutno i koliko ga ima potisnut će sadašnje loše stanje. Ovdje nema kriterija sposobnosti, dokazane vrijednosti. Ovdje se traži poslušnost oligarhijskim vrhovima nacionalističkih stranaka. Te generacije će naravno i moderno misliti, te generacije neće biti zarobljene prošlošću kao dužnici, a osim toga, sada u Bosni i Hercegovini postoji veliko nezadovoljstvo ljudi. S kim god se priča, s kim god se pokrene neki razgovor, nailazi se na ljude koji su razočarani, koji su maltene unesrećeni, na ljude koji nemaju ono što je materijalno od slobode do materijalnog položaja, od ravnopravnosti do zajedništva”, kaže Dizdarević.

Ni četrdeset godina poslije nije dostignuto stanje iz 1980.

Naglašava da samo udružene snage mogu da naprave neke promjene. I taj temelj ZAVNOBiH-a, ističe, koji se zove zajedništvo je pokazao da na tom zajedništvu, na jednoj najširoj platformi antifašizma, je bilo moguće napraviti sve ono što se napravilo u Jugoslaviji od 1945. do 1990. godine.

“I sve što se događalo u Bosni i Hercegovini poslije toga je urušavanje onoga što je postojalo. Mi smo 1980. godine imali u BiH dostignuti nivo od milion zaposlenih. Od te 1980. godine je prošlo 40 godina, a mi u BiH još uvijek nemamo, odnosno nismo dostigli ono što smo imali. Nemamo milion zaposlenih, nego negdje oko 800 hiljada. Sada kada se ide od jednog do drugog pokazatelje vidjet će se da smo svugdje izgubili ono što smo imali i da smo ustvari po svim ljestvicama i pokazateljima na dnu kada se upoređujemo sa evropskim zemljama”, kaže Dizdarević.

Govorio je i o tome da li se i u kojoj mjeri lobira za interese BiH u svijetu, te u kakvim smo odnosima sa susjedima, prvenstveno Srbijom i Hrvatskom.

“Ovdje je pravo pitanje imamo li mi strategiju spoljne politike Bosne i Hercegovine. Ili mi živimo od danas do sutra u poziciji nekoga ko stalno reaguje na nešto što neko drugi nudi ili nam čini. Mi imamo loše odnose sa susjedima. Mi imamo grubo miješanje u unutrašenje odnose u Bosni i Hercegovini. Vidi se na kakav ružan način se ispoljava taj paternalizam prema Bosni i Hercegovini i iz Hrvatske i iz Srbije različitim načinima, ali istim ciljem. Ako niste opredijeljeni i organizovani da branite svoje interese vani, ako ste u jednom stanju da stalno reagujete, a ne predlažete, ne kreirate, ne nudite, ne pregovarate. postoji suma pitanja u odnosima i sa Hrvatskom i sa Srbijom koja su neriješena. Nema pregovora. A, mi smo onda stalno u poziciji u BiH da moramo da reagujemo na ono što nam se uvozi i sa jedne i sa druge strane. Dakle, u tom pogledu se, također, ovaj režim pokazao jako lošim, jako nesposobnim, i dok on traje, daj Bože da se nešto pomakne”, stava je Dizdarević.