Radnike tjeraju da im obezbijede sigurne glasove: “Nikad nije bilo kao sad”

Zaposleni u institucijama, javnim preduzećima i lokalnim zajednicama izloženi su sve većim pritiscima političkih aktivista i nadređenih koji ih vrlo često ucjenama i prijetnjama tjeraju na prikupljanje tzv. sigurnih glasova za određenog kandidata ili političku partiju, pišu Nezavisne novine.

Zbog svega ovoga nije isključeno da se Sindikat uprave Republike Srpske obrati Vijeću Evrope.

Kako je pojašnjeno iz nekoliko izvora, sigurni glasovi podrazumijevaju spisak s imenima i prezimenima, brojem telefona, a nerijetko i brojem lične karte onih koji će glasati za određenog kandidata.

“Nikad nije bilo kao sad. I prije je bilo toga, ali daleko manje i uglavnom se svodilo na neku vrstu lobiranja za glasove. Bilo je pritisaka, ali ne ovoliko. Sada to postaje brutalno, a ne preza se ni od ucjena ili prijetnji. Uglavnom politički aktivisti koji su zaposleni i nadređeni zaposlene tjeraju na spisak pa i da nađu još pet, 10 ili 20 rođaka i prijatelja koji će sigurno glasati za neku stranku ili kandidata”, ispričao je izvor “Nezavisnih” iz jedne javne ustanove.

Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS, potvrdio je za “Nezavisne” da svakodnevno od radnika zaprimaju prijave o različitim političkim pritiscima na svojim radnim mjestima i iz godine u godinu to je sve učestalije i brutalnije, i to od svih političkih partija u Republici Srpskoj.

“Politički pritisci se u organima uprave i jedinicima lokalne samouprave obično dešavaju iza zatvorenih vrata od neposrednih rukovodilaca ili ljudi zaduženih za te prljave poslove. Praksa je da se takvi razgovori obavljaju ‘jedan na jedan’, kako bi se onemogućilo dokazivanje ovih pojava. Metode pritisaka su različite i kreću se od prijetnji i ucjena da ćete ostati bez posla, preko lažnih obećanja za napredovanje u službi do lošijeg ocjenjivanja njihovog rada, namjernog izopštavanja iz procesa donošenja odluka, diskriminacije, omalovažavanje rada, kao i pokretanje i vođenje disciplinskih postupaka protiv onih koji ne žele da se povinuju njihovim pritiscima”, rekao je Marić za “Nezavisne”.

Naglašava da nema razlike u političkoj presiji u organima uprave, jedinicama lokalne samouprave i privrednim društvima, jedino što se opreznije pristupa u višim oblicima organizovanja.

“Djelovanje političara i njihovih aktivista treba da se odvija u prostorijama njihovih stranaka i da svojim programima pridobiju naklonost birača, a nikako presijom, zastrašivanjem i ucjenama. Sindikat uprave RS spreman je žestoko da se odupre ovoj pošasti, kako bismo sačuvali mentalno zdravlje radnika i zaustavili odlazak mladih”, rekao je Marić.

I Tanja Topić, politička analitičarka, kaže da je nepisano pravilo i nikakav izuzetak ucjena i politički pritisak jer je postalo normalno zahtijevati glas da biste zadržali radno mjesto, isto kao što su i zaposleni primorani ići na stranačke skupove.

“Ljudi nemaju izbora. Kome se mogu žaliti? Nikome. Nadležne institucije kao MUP i tužilaštvo zatvaraju oči pred tom pojavom, ne zamjerajući se strankama u čije ime rade. Pojedinci uglavnom i ne smiju prijavljivati ove slučajeve jer znaju da su tu bitku izgubili unaprijed”, kazala je Topićeva.