Radnici Boksita u Srebrenici očajni: Nisu primili 17 plata, ne mogu ni ljekaru

Radnici preduzeća AD Rudnik boksita “Srebrenica” već tri i po godine proživljavaju pravu agoniju. Budući da je nastupio već decembar njima nije isplaćena 18. plata, a za sav ovaj period im nisu uplaćeni ni doprinosi što doslovno znači da su prepušteni sami sebi. Zdravstvenog osiguranja nemaju, a samim time ni novca kojim bi mogli osigurati sebi i svojim porodicama koliko-toliko dostojanstven život čovjeka koji normalno živi i radi u Bosni i Hercegovini. Direktor firme izbjegava susret s njima, većina radnika ni ne odlazi na posao jer im je tako rečeno, a iz resornog ministarstva su dobili samo uzaludna obećanja. Jedinu akciju su preuzeli sindikati pozvavši inspekciju koja je na terenu utvrdila propuste, ali uprkos tome, rješenje problema se ne nazire.

Pojašnjenja radi, Firma “Lein” većinski je vlasnik kompanije AD Rudnik boksita “Srebrenica”. Zahvaljujući koncesiji koju ima AD Rudnik boksita “Srebrenica” za iskopavanje rude boksita, “Lein” posluje i to bez problema dok u navedenom rudniku vlada kriza. S druge strane, firma “Lein”, odnosno Rudnik boksita iz Srebrenice, dugogodišnji su poslovni partneri kompanije “Alumina” u snabdijevanju rudom boksita, piše N1.

Firma broji 11 radnika

AD Rudnik boksita “Srebrenica” posluje dugi niz godina. Trenutno je u njemu zaposleno oko 11 radnika – jedan dio njih radi u administraciji, a drugi na kopu.

Četiri radnice od kojih su tri zaposlene u administraciji u direkciji firme, a jedna je higijeničarka,odlučile su se izboriti za svoja prava. Progovorile su o problemima s kojima se susreću, međutim, uprkos svoj volji i borbi, nažalost, ne vide nikakve pomake.

“I ranije je bilo problema, ali nikada kao sada”

Uposlenica N.S. (identitet poznat redakciji N1) u ovom preduzeću radi više od 17 godina kao referentica zaštite na radu. Iako je i ranije bilo određenih problema, kako nam je ispričala, firma nikada nije bila u ovakvoj krizi.

“Nama su plate uvijek kasnile, ne primimo je dva mjeseca pa treći primimo ili ne primimo mjesec pa onda naredni da i taj se problem godinama vukao. Prije dvije i po godine plate su počele da sve više kasne pa je to na kraju došlo i na 12 plata, sada je evo na pragu i 18. plata da kasni. Posljednju platu koju smo primili bila je u martu ove godine za maj prošle godine. Od tada nismo primili nijednu marku. Nas četiri žene se borimo s tim, međutim, podršku od kolega sa kopa nemamo”, kazala je.

Kako ističe, Mladen Radić, direktor ove firme je njoj i njenim kolegicama u direkciji rekao da ne dolaze na posao već da budu u dežuri i “pojave se” na radnom mjestu kada bude potrebno. Kaže da ga je ona posljednja vidjela u januaru ove godine.

“Od tada nam se možda jednom ili dva puta javio nakon što smo mu slali poruke. Obično neće da se javi i da dođe da nam objasni situaciju, da nam kaže šta da radimo, kako da postupimo. Čak nam je odobrio i rekao da dežuramo i da dolazimo na posao samo po potrebi zbog toga što nemamo primanja. Međutim, mi nemamo napismeno tu odluku, nikad nije ostavio pismeni trag. Ne možemo ništa ni poduzeti ima radnika koji su prije 10 ili 12 godina tužili firmu dobili su tu tužbu, ali im nikada ništa nije isplaćeno. Naš račun kao AD Rudnik boksita ‘Srebrenica’ je blokiran možda prije pet-šest godina i više. Mi smo plate posljednjih godina primali preko firme Lein što se može dokumentovati podacima iz banke”, pojasnila je dodajući da su na njih kao randike svi zaboravili:

“Uopće nam se niko ne obraća kao da nismo radnici ove firme. Nemamo ni zdravstveno osiguranje, djeca mi plaćaju liječenje, u Sarajevu imam pravo na liječenje i to samo bolničko kao pacijent povratnik. A ovdje samo kada kažem ‘dobar dan’ doktoru ja platim 30 KM jer plaćam punu cijenu. Da mi djeca ne rade ne bismo se mogli ni liječiti. Suprug mi je penzioner i onkološki pacijent, a i ja sam bolesna. I da suprug radi jedna plata je danas ništa, a svi mi na posao idemo zbog te plate ni zbog čega drugog. Kada bih sada samovoljno napustila posao ne bih mogla ništa ostvariti. Ne mogu ostvariti prava na birou ni socijalnu zaštitu jer sam samovoljno napustila posao, a nisu nam uplaćeni ni doprinosi tri godine i pet mjeseci. U PIO-u sam provjerila i zvanični podatak je da 41 mjesec nisu uplaćeni doprinosi”, istakla je sagovornica N1.

Kako ističe, radnici samo žele da im se ostvare njihova prava.

“Mi faktički tražimo da nam se zakonski isplate naša primanja i doprinosi. Ako smo tehnološki višak radne snage neka nam onda daju zakonski otkaz i pošalju na biro. Ne zanima nas ništa drugo niti bilo šta drugo tražimo. Zašto nam djeca moraju izdavajati novac kada prime platu i pomagati nam. Oni ne moraju oni to žele i to rade, ali to nije jednostavno nama kao roditeljima. Najlakše je uzeti radnu knjižicu, ali ništa ne dobijam jer mi nije uvezan ni radni staž, nije plaćano zdravstveno osiguranje, ne znam ni da li ću moći ostvariti penziju. Obraćali smo se i Petru Đokiću, on je ministar rudarstva i energetike RS. Otišao je u Bratunac i mi smo otišle i imale smo nekoliko minuta da razgovaramo s njim. Rekao nam je pomoći, međutim, nikad konkretan odgovor nismo dobile od njega”, ispričala je radnica N.S.

Radni staž nije uvezan, upitne i penzije

Njena kolegica D.K. je u ovoj firmi zaposlena 27 godina, tačnije, od 1997. godine također u administraciji. Kako je ispričala za N1, trenutno su joj 54 i za nekih pet godina bi mogla ostvariti i pravo na penziju, međutim, problem je u tome što im radni staž nije uvezan prekidom uplate doprinosa.

“Bile bismo sretne da možemo da radimo i čekamo penziju. Jučer sam sa svojim kolegicama bila u PIO-u Srebrenica gdje nam je rečeno da nam doprinosi nisu uplaćeni tri godine i pet mjeseci. Firma mi duguje 17 plata i posljednju sam primila 27. marta ove za maj prošle godine. Zdravstveno osiguranje nemamo, ne možemo ovjeriti knjižice. Pored 17 plata duguju mi isto toliko i toplih obroka. To je zaista teška situacija za nas radnice. Svi imamo djecu i porodicu da nam pomognu, ali mi smo ipak žene koje idemo na posao i sretne bismo bile da imamo svoja primanja i da ne moramo čekati od djece da nam moraju kupiti i hranu i platiti i obaveze, još ako neka od nas ima zdravstveni problem onda i sami možete zamisliti koliko je to sve teško. Ako moram otići doktoru moram platiti punu cijenu kao da i nisam zaposlena jer nemam osiguranje. I isto tako kada mi zatrebaju, moram kupiti tablete, a ko ima danas da je potpuno zdrav?”, upitala je razočarana radnica.

“Doveli su nas do toga da nemamo dostojanstven život”

Od 1988., punih 36 godina u ovom preduzeću zaposlena je i M.N. na poziciji sekretarice. Iako je sada velika kriza, sjeća se da je bilo i lijepih vremena u ovoj firmi.

“Strašno je sve ono što nam se dešava. Pamtim lijepa vremena u ovoj firmi, bilo je dobro radnicima, primali smo redovno plate, sve smo imali. Posljednjih pet-šest godina učestalo nam kasne plate i doprinosi, ali posljednjih tri godine i pet mjeseci nam nisu nikako uplaćeni niti smo primali plate. Ove godine smo u martu primili jednu platu za prošlu godinu i također nam kasne plate za cijelu ovu i iz prošle godine sedam plata. Ja sada sa 36 godina radnog staža ne mogu nigdje, ne mogu na biro da primam barem nešto jer mi nisu uplaćeni doprinosi, ne mogu se liječiti nemam knjižicu moram sve da platim. Ostala sam bez ičega. I u firmi se vodimo da radimo, a ne primamo ništa, nikakvu ni socijalnu pomoć. Nemamo se kome obratiti i ne znamo šta ćemo. Nisam dobrog zdravlja pijem za pritisak i srce tablete i sve kupujem doktoru i ne idem odem jednom na pregled i oni mi napišu terapiju i kupujem tablete kako ne bih dodatno plaćala preglede. Doveli su nas do toga da na kraju nemamo ni dostojanstven život. Imam porodicu da mi nije supruga i dvoje djece ne bih mogla kupiti ni tablete”, istakla je sagovornica N1.

S druge strane, uposlenica D.K. nije imala vremena ni na trenutke zapamtiti lijepe periode u ovoj firmi, barem kada je riječ o pravima radnika, budući da je ona na poziciju higijeničarke zaposlena prije tri godine. Za to vrijeme nije primila nijednu platu, nema zdravstvenog osiguranja, a zaposlena je i u jeku najvećih problema u ovoj firmi.

“Doslovno kako sam došla u firmu nisam ništa ni primila, ništa mi nije uplaćeno i to je strašno da ne može biti strašnije. Meni je 41 godina i udata sam u Srebrenicu u kojoj živim 16 godina. Radila sam u jednoj prodavnici i na taj posao se nisam vratila nakon što sam se porodila. Kada su malo porasla djeca onda sam počela raditi kao higijeničarka u firmi AD Rudnik boksita ‘Srebrenica’. Nažalost tri godine radim, nemam 17 plata, a nepravedno je i to što su me zaposlili iako su znali da je firma u krizi. Imam dvoje manje djece, suprug mi radi u drugom rudniku i tu je na sreću redovna plata i od toga živimo. Teško je sa jednom platom živjeti, razmišljate gdje ćete svaku marku potrošiti. Da imam ikakvu šansu za bolji posao napustila bih ovu firmu, ali nažalost nije takva situacija”, naglasila je.

O svemu upoznat resorni sindikat, zatražena inspekcijska kontrola

O ovoj situaciji su upoznati i nadležni sindikati, a koji su pozvali poresku i inspekciju rada Inspektorata Republike Srpske i prijavili im navedeni problem. Radenko Smiljanić, predsjednik Granskog sindikata metalske industrije i rudarstva Republike Srpske za N1 je rekao da su ih radnici nešto kasnije obavijestili o agoniji koju prolaze, ali da su, kada su saznali, kao sindikat poduzeli što je bilo u njihovoj moći.

“Malo smo kasno dobili informaciju o ovoj situaciji od radnika i kada smo čuli za to odmah smo reagovali. Pozvali smo poresku i inspekciju rada. Inspekcija rada je prije 15 dana izlazila na teren, urađen je zapisnik i dali su nalog da se odmah tri plate isplate radnicima i da se o daljoj isplati dogovore sa sindikatom, ali da to bude u zakonskoj obavezi onako kako to radnika sljeduje. U međuvremenu sam se čuo sa direktorom firme koji je rekao da je u fazi rješavanja da se isplate te tri plate i da kasnije rješava redovnu isplatu. Međutim, u fazi je rješavanja, a dobio sam informaciju da još nije isplaćena nijedna plata od te tri plate. Neću ništa raditi bez sindikalne organizacije u firmi, čut ću se s njima i dogovoriti se šta da radimo – da li da dajemo još prostora direktoru ili da reagujemo na drugi način i da uključimo kompletan Savez sindikata RS i da prozovemo sve redom na sjednici Skupštine RS kako bi reagovali resorni ministri. Poslan je dakle zahtjev tim inspekcijama i razgovarao sam sa direktorom koji mi je rekao da će tu situaciju riješiti u 10 do 15 dana, ali evo prošlo je 15 dana to još ništa nije riješeno. Sačekat ćemo još ovu sedmicu da vidimo šta će biti, ali trebao je to dosad riješiti, ali očigledno je da nema načina, ali vidjet ćemo možda se iznenadimo. Ovdje imamo situaciju u kojoj 17 plata nije isplaćeno to je van pameti. Ako nadležni ovo dopuštaju onda ne znam šta reći”, naveo je Smiljanić.

Interesovalo nas je kako je dosad ova firma poslovala, a da nije otišla pod stečaj budući da je nimalo zavidnoj poziciji? Smiljanić je dao svoje objašnjenje.

“Tu je prije bila ranija uprava ‘Alumine’ u Zvorniku i oni su glavni kupci rude boksita iz Srebrenice. I tada je bio nekvalitetan boksit, ali je nekako ta ranija uprava to ‘gurala’. I tada se išlo na štetu ‘Alumine’, ali da AD Rudnik boksita ‘Srebrenica’ opstane u životu. Međutim, kada je ušla nova uprava ‘Pavgord’ u ‘Aluminu’, budući da je riječ o privatnoj firmi, oni ne žele ‘skakati sebi u stomak’ i traže kvalitet boksita onakav kakav i treba biti. Pošto u rudniku to ne mogu ispoštovati onda kalkulišu i onda kada nemaju novca i ne mogu isporučiti boksit onda idu na štetu radnika pa im ponešto isplate u kovertu i tako se sve odvijalo. Onda su i radnici šutjeli nisu htjeli dizati paniku oko toga i onda ja prije mjesec saznam da im kasni 17 plata. Nisam mogao vjerovati, to je strašno. Kada je riječ o neisplaćivanju plata radnicima, mogu vrlo lako reći da rudnik ne posluje dobro i da je u teškoj situaciji, ali bilo je vremena kada je rudnik dobro poslovao i mogla su se imati sredstva za radnike. U suštini, poslodavac trenutno nema konkretnog razloga samo navode da su u teškoj situaciji, da isporučuju malu količinu boksita i da ne znaju šta da rade. Ne znaju ni kako dalje da posluju i u kom pravcu da idu. Nadaju se da će naći neki kvalitetniji boksit koji će zadovoljiti zahtjeve Pavgorda i Alumine. Kada taj boksit isporuče onda će poravnati sve što su dužni”, pojasnio je.

Ministar Đokić obećao pomoć – sve ostalo na datoj riječi

I Smiljanić je istakao da je resorni ministar Petar Đokić obećao da će riješiti ovaj problem, ali da je sve na kraju ostalo samo na datoj riječi. Osim toga, upitno je i u kom smjeru će ići firma AD Rudnik boksita “Srebrenica”.

“Mislim da je direktor u dilemi da li uopće da radi firma ili ne radi. Ukoliko bi se došlo do toga da firma bude likvidirana – zatvorena, onda bi država trebala preuzeti na sebe ‘teret’ radnika što podrazumijeva njihov dalji status, uvezivanje radnog staža, stvaranje mogućnosti za penziju, isplate zaostalih iznosa novca i ostalo. Postoje resorna ministarstva koja trebaju omogućiti radnicima da im prava koja su stekli dosad budu riješena”, mišljenja je Smiljanić.

Na teren izašla samo inspekcija rada

Predsjednik sindikata firme AD Rudnik boksita “Srebrenica” Rade Grujičić nam je rekao da su sindikati uputili dopise inspekcijama, ali da je na teren izašla inspekcija rada, ali ne i poreska.

“Trenutno nema nikakvih naznaka da će se ovo stanje promijeniti. Sindikat je uputio dopise inspektoratima. Mislim da je na teren izlazila inspekcija rada, ali druga, poreska, nije. Inspektor rada je naložio u dopisu da se isplate tri plate, ali to nije učinjeno. Sindikat je uradio u ovoj situaciji ono što je bilo u njegovoj moći dalje je sve do države. Mi smo mala firma sa 11 radnika, izgleda da smo svi nebitni u ovoj državi i da niko nema koristi ni volje da nam pomogne. Posjetio nas je resorni ministar Petar Đokić, obavijestili su ga o ovoj situaciji, međutim, nema nikakvog pomaka. Znam da smo ove dvije-tri godine radili i poslovali, bilo je problema, ali je bilo i proizvodnje dovoljno da ne bude ovih ovakvih kašnjenja. Nemamo zdravstvenog osiguranja, ja konkretno plaćam i kupujem insulin i bilo kakve druge tablete koje su mi potrebne. Doktor mi ne može prepisati ni recept jer su digitalne knjižice”, kazao je Grujičić.

Istakao je i to da u firmi radi već 29 godina kao smjenski poslovođa.

“Bilo je kriza u firmi, ali nikada ovako. Kasnile su plate, ali nikada ovako, kasni nam 17 plata, a budući da je već prvi u mjesecu prošao kasni nam već 18. plata. Država je uradila za sebe, promijenila je zakon o zdravstvu ne primorava poslodavce da uplaćuju radnicima doprinose tako da čovjek da sada boluje od bilo kakve bolesti ne može se liječiti jer mora platiti, a i neke lijekove ne može ni kupiti jer nisu u slobodnoj prodaji, a doktor ne može propisati ni recept tako da je osuđen na smrt. A ja da odem raditi na posao danas mi treba minimalno 10 KM da bih kupio hranu. Zamislite, od 26. marta kada nam je posljednji put uplaćena plata, idem na posao, kupujem hranu, a ništa ne dobijam. Ne samo da sam u minusu već plaćam da radim, umjesto da bude obrnuto – da sam plaćen što radim. Radio sam do kraja mjeseca da ću dolaziti, ali više od 1. decembra ne idem na posao jer zaista ne mogu više. Žao mi je kolega pa onda i samog mene, tu sam proveo 29 godina to mi je druga kuća”, naveo je Grujičić i dodao:

“Kao predsjednik sindikata sam sve uradio, nema insitucije koja je nadležna, a koja nije obaviještena za ovo, ja drugo ne mogu ništa. Ovdje je direktno kriva država jer ona ne provodi svoje zakone. Ministar Đokić nas izbjegava, a kolegicama je rekao da je on tu nemoćan. Zamislite ako je on kao resorni ministar nemoćan šta onda mi radnici možemo. I čudi me da poreska inspekcija nije izlazila na teren ja da imam firmu i da na ovakav način poslujem izašli bi na teren da je zatvore i da mi napišu kaznu”.

Direktor firme tvrdi da se rješava problem, od Đokića odgovor nije stigao

Shodno svemu navedenom, važno je istaći da je, prema zapisniku inspekcijskog nalaza u koji su novinari N1 imali uvid, navedeno, između ostalog da je 7. novembra ove godine obavljena inspekcijska kontrola. Izjave je dala jedna od uposlenica koja je opisala činjenično stanje, a direktor firme Mladen Radić je obećao da će dostaviti sve potrebne dokumente i prisustvovati narednoj inspekcijskoj kontroli budući da je ova bila prekinuta jer on nije bio u prostorijama preduzeća jer je njegova kancelarija u Zvorniku.

Naredna inspekcija je obavljena 11. novembra ove godine i donesena je odluka, između ostalog, da direktor Radić uposlenicima isplati odmah tri plate.

Međutim, prema dosadašnjim izjavama uposlenih jasno je da to još nije ispunjeno te da se još “tapka u mjestu”.

Tragom navedenih informacija i u nadi da ćemo saznati konačno zbog čega se radnici bore sa navedenim problemima kontaktirali smo direktora ovog preduzeća već spomenutog Mladena Radića.

Radić je na to pitanje N1 rekao da je uzrok tom problemu bilo klizište koje se desilo u periodu između augusta i septembra ove godine.

“Radi se na tome da se popravi trenutno stanje, ključni problem je bio sa klizištem na samom kopu, nije bilo proizvodnje i zato je došlo do ovoga. Ali to smo uspjeli sanirati i vraćamo se u normalan rad i u narednom periodu ćemo pokušati sanirati sve probleme pa tako i ovaj sa radnicima”, rekao je Radić.

Međutim, novinari N1 su ga napomenuli da problemi radnika ne traju tri ili četiri mjeseca od kada se desilo klizište već tri i po godine koliko nisu zdravstveno osigurani niti su primili plate. Na to su dobili poprilično površan i moglo bi se reći i uvredljiv odgovor nakon svega onoga što ljudi koji rade u firmi na čijem je čelu prolaze.

“Rudarstvo je takvo dešavaju se ti ispadi i to su ti nekakvi redovni nepredviđeni problemi”, rekao je Radić.

Nakon što je dodao da se čini sve da se riješe navedeni problemi novinari su pitali i hoće li isplatiti tri plate po nalogu inspekcije?

“Nisam dobio još nalog inspekcije o isplati plata i kada ga dobijem onda ću ga moći komentarisati i postupiti onako kako inspekcija od mene traži. U narednom periodu od pola godine do godinu nastojat ćemo riješiti ostale probleme”, rekao je Radić iako iz sindikata tvrde da mu je rok za isplatu plata već istekao.

Novinari su kontakt zatražili i od Petra Đokića, ministra energetike i rudarstva RS koji je u nekoliko navrata pomenut u tekstu kao osoba koja je dala obećanje da će pomoći radnicima jer je kao nadležna osoba to i u mogućnosti, međutim, odgovora na njihove pozive, ali ni poruke nije bilo.

Iako je pročitao poruku Đokić nije odgovorio pa čak ni da kaže da je nemoćan bilo šta učiniti u ovakvoj situaciji kao što je to jednom poručio radnicima koji su mu se obratili za pomoć.

Onim istim radnicima koji se do posljednjeg atoma snage bore za egzistenciju i dostojanstven život.