(ne)moguća misija
Put BiH ka EU bez desetak važnih ministarstava na državnom nivou
U procesu pristupanja EU od BiH se očekuje i određeni prijenos nadležnosti na državni nivo. No, za to nema saglasnosti iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), za koje je formiranje novih institucija na nivou BiH neprihvatljivo
“Ja sam upravo bio predlagač u državnom parlamentu prijedloga da Bosna i Hercegovina BiH dobije državno ministarstvo zdravstva. Nažalost, bez bilo kakvog ozbiljnog argumenta taj prijedlog je odbijen. Očigledno je da mi imamo i kontinuirane i namjerne opstrukcije u donošenju elementarnih državnih odluka. Čak je uveden i sistem odlučivanja konsenzusom i za neka čisto operativna i ekspertska pitanja čime je evidentno kreiran prostor za brojne manipulacije.”
Ovako političke blokade u funkcionisanju institucija BiH objašnjava delegat u Domu naroda Parlamenta BiH (jednog od dva doma Parlamenta BiH) Denis Bećirović za Radio Slobodna Evropa (RSE).
On podsjeća kako gotovo 300 zakona koji se vežu uz euroatlantski put BiH nije usvojeno u ovoj zakonodavnoj instituciji.
I dok druge zemlje u okruženju imaju funkcionalna državna ministarstva, u BiH, kaže Bećirović, ne postoji minimum spremnosti da se popravi ono što ne funkcioniše.
“U Domu naroda Parlamentarne skupštine svjedok sam, čak, i da su glasali protiv rasprave o iseljavanju stanovništva, glasaju protiv ministarstva zdravstva, odbijaju sve moguće prijedloge. Dakle, takva jedna politika totalne destrukcije je apsolutno štetna za sve ljude u BiH”, ocjenjuje on.
A kako na terenu izgleda sistem po kome trenutno funkcioniše BiH pokazalo se, ponovno, u vrijeme pandemije.
Naime, BiH zakasnila je da u okviru Sporazuma Evropske unije (EU) o zajedničkoj nabavci zdravstvenih protumjera, odnosno zajedničkog tendera zemalja EU, objavljenom sredinom jula, nabavi lijek remdesivir, za liječenje oboljelih od COVID-a 19.
Najprije je zahtjev za dostavu spiskova za neophodne lijekove stigao u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, 12. juna u poslijepodnevnim satima. Bio je petak. Onda je proslijeđen Ministarstvu civilnih poslova BiH koje je nadležno za koordiniranje zdravstvenih potreba u ovom slučaju.
Rok koji je EU dala BiH bio je 15. juni do podne. Ministarstvo civilnih poslova BiH je moralo da izvrši konsultacije sa nadležnim entitetskim ministarstvima zdravlja i sa Upravom za zdravlje u Brčko distriktu.
Onda, s obzirom da Ministarstvo zdravstva Federacije BiH, kada zaprimi takav zahtjev od Ministarstva civilnih poslova BiH to isto treba da uradi sa ministarstvima zdravlja kantona (10 kantona u Federaciji BiH), odgovori su stigli dan i po nakon roka, te je BiH zakasnila.
Funkcionalnost ovisi o političkoj volji
BiH nema ministarstvo za evropske integracije, životnu sredinu, turizam, telekomunikacije, zdravlje, obrazovanje, poljoprivredu, kulturu, unutrašnji poslove, javnu upravu.
Sva ova ministarstva imaju susjedne države – Srbija, Kosovo i Crna Gora.
U procesu pristupanja EU od BiH se očekuje i određeni prijenos nadležnosti na državni nivo. No, za to nema saglasnosti iz bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), za koje je formiranje novih institucija na nivou BiH neprihvatljivo.
Kao primjer može se izdvojiti zasjedanje Fiskalnog vijeća BiH održano 11. decembra, kada nije postignuta saglasnost o novom aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF).
Dva dana prije zasjedanja, ministrica finansija RS-a Zora Vidović rekla je da RS neće prihvatiti aranžman s MMF-om ukoliko bude ijedan zahtjev za prijenos nadležnosti, te nabrojala tri.
Prvi se odnosi na to da Centralna banka BiH preuzme registar računa svih fizičkih lica iz RS-a. Drugi zahtjev je u vezi sa certifikovanim potpisom, dok je treći osnivanje Fonda za finansijsku stabilnost, koji bi trebalo da djeluje u okviru Agencije za osiguranje depozita na nivou BiH.
Izgovori o zabrani prenosa nadležnosti koji se najčešće koriste kao argument RS-a da se neki iskorak napravi, morat će prestati, jer će BiH morati mijenjati ustavne nadležnosti, odnosno sam Ustav, u procesu pristupanja, kaže za RSE bivši šef Misije BiH pri EU, Osman Topčagić.
“Ima studija Venecijanske komisije Vijeća Evrope koja je ispitivala ustavne promjene u decentralizovanim državama u procesu pristupanja EU. Tamo je jedan od nalaza bio da je u jednom trenutku postojala potreba da se ovlaštenja sa nižih nivoa vlasti na centralnu vlast. Onda nakon pristupanja dosta tih ovlaštenja idu na EU. Poljoprivreda je jedan od takvih primjera, gdje Evropska komisija ima ovlaštenja. U fazi priprema za članstvo i pregovaranja potrebno je imati odgovarajući kapacitet u državi, osposobljenu instituciju i stručnjake da mogu dobro predstavljati interese, ali i ispunjavati obaveze koje se preuzmu”, ocjenjuje Topčagić.
Topčagić podsjeća i da je tokom faze kvalifikovanja za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji je BiH potpisala polovinom juna 2008. godine, moralo biti formirano više od 20 novih institucija. Takođe, napominje i kada se želi može se i unutar postojećih uvesti dodatno ovlaštenje.
EU traži, BiH ne ispunjava
EU od svake države traži da prilagodi svoju administraciju i jača njene sposobnosti kako bi mogla provoditi sve ono što se od nje traži, kaže za RSE glasnogovornica Direkcije za evropske integracije BiH, Martina Trogrlić.
“Komisija za 2020. traži jačanje Direkcije za EU integracije, jačanje administrativnih kapaciteta Uprave za neizravno oporezivanje (UIO), Agencije za javne nabavke i Ureda za razmatranje žalbi. Komisija traži da se osigura da Vijeće za državnu pomoć bude operativno i neovisno i da ima odgovarajuće finansije, a isto je navedeno i za regulatorna tijela u oblasti transporta. Jedan od zahtjeva je i da se izmijeni Zakon o ombudsmenima kako bi se to tijelo odredilo kao državni mehanizam za sprječavanje mučenja i lošeg postupanja, što je jedna od međunarodnih obaveza BiH”, navodi Trogrlić.
Nijedan od ovih ciljeva za 2020. godinu još nije ispunjen, iako je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine 15. oktobra, objavilo izjavu sva tri člana – Šefika Džaferovića, Željka Komšića i Milorada Dodika – u kojoj se ističe važnost ispunjavanja obaveza koje je utvrdila Evropska komisija u Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo o u EU, objavljeno u maju 2019. godine te Izvještaja o napretku ove zemlje od 6. oktobra ove godine.
“Predsjedništvo BiH, u skladu s ranije donesenom Izjavom Predsjedništva BiH o evropskim integracijama, usvojenom 12. decembra 2018. godine, te Zaključcima usvojenim 28. aprila 2020. godine, poziva sve institucije i nivoe vlasti u BiH da, u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima, u okviru Mehanizma koordinacije, od zajedničkog interesa svih u BiH, hitno pokrenu sve procedure neophodne za ispunjavanje zahtjeva Evropske komisije iz Mišljenja, ovogodišnjeg izvještaja, te dva ekonomska dokumenta”, stoji u izjavi.
Napredak u reformama je minimalan, a bosanskohercegovačke vlasti su za godinu i po (djelomično) ispunile tri, od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije, neophodnih za početak pregovora o članstvu.
Evropska komisija je u maju 2019. godine usvojila mišljenje o zahtjevu BiH za članstvo u EU u kojem nije preporučila dodjelu kandidatskog statusa, nego je navela 14 prioriteta u kojima BiH treba ostvariti napredak kako bi Vijeće EU-a moglo odlučiti o sljedećim koracima.
Prioriteti se odnose na vladavinu prava, borbu protiv korupcije i zaštitu prava svih građana.
“Jedan od ključnih prioriteta navedenih u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU je unapređenje institucionalnog okvira zemlje, uključujući i na ustavnom nivou, kako bi započela sa pripremama za preuzimanje punopravnih obaveza članstva”, navode za RSE iz Delegacije EU u BiH.
To podrazumijeva, između ostalog, “garantiranje nezavisnosti pravosuđa, uključujući VSTV-a [Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH] kao njegovog regulatornog tijela, te osiguravanje da su svi organi uprave zaduženi za provedbu pravne stečevine EU zasnovani isključivo na profesionalizmu i da se ukloni pravo veta u njihovom procesu donošenja odluka, u skladu s pravnom stečevinom EU”, navode iz Delegacije EU.
Mehanizam (ne)koordinacije
Mehanizam koordinacije, koji treba da koordinira institucije na različitim nivoima, postao je, kako smatra Topčagić, tijelo koje govori o tome da u BiH nema domaćina, te da u ovom kapacitetu ne može biti ozbiljan pregovarač.
“Sam mehanizam koordinacije odražava izostanak međusobnog povjerenja koje je, i tada kada je dogovaran, bilo prisutno. Svako je nastojao da bude u što više tih oblasti zastupljen i dobili smo kompleksan, glomazan mehanizam. Pitanje je koliko su svi u mehanizmu i kompetentni ali i zainteresirani za učešće u tom procesu”, navodi Topčagić.
I tokom godišnjeg sastanka Nadzornog odbora za Instrument pretpristupne pomoći (IPA), koji podržava BiH na putu integracije u EU, održanog 8. decembra, primijećen je ovaj problem.
Evropska komisija tada je poručila da se hitno mora dogovoriti održivo rješenje za pitanja interne koordinacije, kako BiH ne bi izgubila pristup budućim finansijskim sredstvima EU koji bi za naredni multifinansijski okvir (2021.-2027.) trebali iznositi 14,5 milijardi eura.
U ovakvim slučajevima politička opredijeljenost ne znači mnogo, kaže Topčagić, jer se praktično, ne radi na tome.
“Ono što je naglašeno, recimo u izvještaju Evropske komisije, je da BiH mora svoj stav da iznese brzo i precizno u situaciji kada želi da bude članica. Tamo je rečeno da državne institucije preuzmu i imaju tu nadležnost da mogu iznijeti i zastupati stav i primjenjivati ono što se odluči u EU, ali to je nešto što kod nas traži dogovor i mi o tome nemamo ni pravu diskusiju”, kaže on.
Istovremeno, EU insistira na tome da se u BiH snažno radi na vladavini prava.
“Naglašavamo da nadležne vlasti moraju hitno i odlučno djelovati kako bi vratile povjerenje javnosti u rad pravosudnih institucija i osigurale da se one vode sa integritetom i u javnom interesu”, stoji u stavu Delegacije EU u BiH, kao odgovor na upit koje institucije najviše treba jačati.
S obzirom na to da BiH već dugo potresaju afere u pravosuđu, ponajviše u VSTV-u, Delegacija EU tražila je da predsjednik ove institucije, Milan Tegeltija podnese ostavku, što je i učinio 16. decembra.
Vladavina prava jedan je od ključnih uslova prema kriterijima iz Kopenhagena koji su postavljeni na sastanku Evropskog vijeća 1993. godine.
Tu je jasno naznačeno kako za pristupanje EU zemlje moraju u okviru pravnog kriterija imati i sposobnost preuzimanja obaveza članstva, uključujući privrženost ciljevima političke, ekonomske i monetarne unije.