Pušina tvrdi da nije od Vikića čuo za zarobljenike nego od Krivića i Dautbašića

Na suđenju za zločin u Velikom parku u Sarajevu, optuženi Jusuf Pušina izjavio je da ga optuženi Dragan Vikić nije nazvao nakon ubistva zarobljenika 22. aprila 1992. godine.

Svjedočeći u svoju korist, Pušina je kazao da Uprava za uniformisanu policiju nije bila nadređena Odredu specijalne policije. Dodao je da ova Uprava nije imala operativne nadležnosti, već da se bavila instrukcijama i kontrolom rada policijskih službi, prenosi detektor.ba.

Na pitanje Tužilaštva o izjavi iz istrage, u kojoj je ostavio mogućnost da ga je Vikić “možda privatno” obavijestio, iako nije imao osnova, Pušina je kazao da je to govorio hipotetički.

“Tvrdim da me nije obavijestio”, naveo je optuženi.

On je rekao da je 23. aprila tadašnji načelnik policije u opštini Novi Grad Malik Krivić tražio ministra u vezi sa zarobljavanjem vojnika na Dobrinji, ali da, kako ga nije našao, došao je u njegovu kancelariju.

Optuženi je kazao da je nazvao Asima Dautbašića iz Državne bezbjednosti i rekao mu da Krivić pita šta je sa zarobljenicima.

“Dobio sam odgovor da su razmijenjeni”, naveo je Pušina, ističući da su to bila njegova prva saznanja o zarobljenicima.

Pušina, kao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju, i Vikić, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optuženi su da nisu spriječili ni preduzeli mjere na kažnjavanju podređenih. S njima se sudi Nerminu Uzunoviću i Mladenu Čovčiću, koji su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Pušina je komentarisao tvrdnje Vikića da mu je na informaciju o zarobljenicima rekao da je u Kasindolskoj ubijeno 100 ljudi i uništena džamija. Optuženi je naveo da je provjeravao medijske izvještaje i policijske biltene te da je zaključio da tada na području Ilidže nije bila nijedna žrtva, a da džamija na tom mjestu nije ni postojala.

Optuženi je rekao da nisu tačni ni navodi Vikića da su se sreli na kolegiju 23. aprila, kao ni da mu je on pokazao na Nedžada Herendu kao ubicu. Pušina je kazao da 23. aprila nije bilo sjednice kolegija i da je ministar tada imao informaciju da su zarobljenici razmijenjeni.

Na pitanje branioca Nikice Gržića o navodima da je bio na smotri jedinice Jusufa Juke Prazine, Pušina je kazao da bi se na te tvrdnje nasmijao da nije pred sudom.

“Nit sam bio nit sam to odobrio”, rekao je optuženi.

Na pitanja Odbrane Vikića, Pušina je kazao da je komunicirao sa svim “slobodnim strijelcima”, pa i sa Prazinom, te da se nastojalo da ih se uvede u rezervni sastav radi kontrole i sanckionisanja.

On je na pitanja o nadležnostima nad Odredom kazao da su uprave za uniformisanu policiju i materijalno-tehnička sredstva imale nadležnost za opskrbu te jedinice, ali da je specijalna četa u okviru Odreda bila pod direktnom ingerencijom ministra.

Na pitanje da li je vršena istraga o ubistvu u Velikom parku, Pušina je kazao da jeste i da je Uprava za kriminalitet 25. aprila formirala radnu grupu na čelu sa šefom Odsjeka za kriminalitet Draganom Tomićem. Dodao je i da mu je poznato da je sudija izlazio na lice mjesta.

Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić dodatno je nastojala da razjasni navode Pušine iz istrage o mogućnosti da ga je Vikić nazvao nakon ubistava, ali je svjedok ostao pri svojoj tvrdnji.

“Cijenim njegov doprinos odbrani BiH isto kao što ne dam da neko ukalja moj obraz”, kazao je Pušina.

Na poziv Čovčićeve Odbrane saslušana je Sabina Čamo, koja je bila sekretarica u jedinici Jusufa Prazine. Ona je rekla da se sjeća kada su ubijeni zarobljenici u Velikom parku i da je te večeri došao Prazina i zabranio da vojnici izlaze iz baze. Prema njenim riječima, tada je u bazi bio i Čovčić, koji je bio došao nekoliko dana prije i nije imao ni naoružanje ni akreditaciju.

“Tako je kod Juke bilo. Dođeš u bazu i čekaš dok ne stekneš njegovo povjerenje”, kazala je Čamo.

Za 3. novembar zakazane su završne riječi Tužilaštva, nakon što Odbrana Vikića uvede svoj posljednji materijalni dokaz.