Puljek-Shank i Kontić: Rat mijenja aktivizam

O utiscima koje su imali kao treneri na radionicama za novinare, aktiviste i predstavnike vlasti iz Ukrajine i Rusije, neposredno nakon izbijanja sukoba 2014. godine, govore Randall Puljek-Shank i Boro Kontić.

Prostor za mirovni aktivizam u Ukrajini trenutno je ograničen, kao što je to bio slučaj tokom ratova na području bivše Jugoslavije, smatra politolog i mirovni aktivista Randall Puljek-Shank, piše Diskriminacija.ba.

“Ovaj rat je definitivno izmijenio i nastavit će mijenjati naš region i mirovni aktivizam. Nadam se da će pokrenuti proces priključivanja Evropskoj uniji koji je u zastoju već dugo, i dovesti do principijelnije pozicije Evropske unije i SAD-a zasnovane na vrijednostima. To bi moglo pružiti bolju osnovu za aktivizam ovdje.”

Puljek-Shank, Amerikanac koji više od 20 godina živi u Bosni i Hercegovini, prvi put posjetio je Ukrajinu 2009. godine. Nakon oružanog sukoba 2014. godine, postaje uključeniji u dešavanja u toj zemlji. S Ukrajincima je tada podijelio iskustva iz Bosne i Hercegovine o rješavanju sukoba, hibridnim sudovima, tranzicijskoj pravdi i zapošljavanju raseljenih osoba.

“To je bilo optimistično vrijeme gdje su ljudi bili ponosni na Euromajdan proteste i uspjeh u mijenjanju vlade, ali, isto tako, bilo je mnogo raseljenih osoba i podjele u ukrajniskom društvu su bile veoma vidljive i jake. Sjećam se da su Ukrajinci bili iznenađeni da je naša višestruka tranzicija u BiH trajala toliko dugo i bili su odlučni da njihovo iskustvo bude drugačije.”

Tokom sukoba u Ukrajini 2014. godine, krenule su različite evropske inicijative kako bi se ublažile posljedice sukoba, objašnjava Boro Kontić, direktor Mediacentra iz Sarajeva. Na poziv OSCE predstavnika za slobodu medija, Kontić je tada pozvan u Beč da o svom iskustvu ratnog reportera i principima profesionalnog novinarstva govori pred grupom ruskih i ukrajnskih novinara.

„Mislim da je bila 2015. godina. OSCE je, godinu ranije, organizovao prve susrete ukrajinskih i ruskih novinara i moj dolazak je bio u okviru nastavka tih susreta. Sve je izgledalo prijateljski uključujući i prve izjave novinara za službene stranice OSCE-a. Khrystina Synychkiv, izvršna urednica TAK – TV kanala iz Ukrajine iskazala je svoju radost što je srela svoje kolege iz Rusije: ‘Vjerujem da ćemo našu saradnju podići na viši nivo’. Njena koleginica iz Rusije, Liliya Timieva voditeljica TV Shchyolkovo odmah je uočila da su na prvom susretu sa kolegama iz Ukrajine shvatili da imaju puno zajedničkih stvari: ‘U istoj smo profesiji i imamo puno tema za razgovor. Trebali bi nastaviti našu saradnju i ostvariti kontakte kao ljudi.”, prisjeća se Kontić.

Tokom radionice, Kontić je novinarima i novinarkama prikazao nekoliko filmova koje Mediacentar koristi za obuke, te sa njima podijelio svoje viđenje profesionalnih novinarskih principa.

„Govorio sam i o svom iskustvu reportera tokom opsade Sarajeva poželivši im da im se to nikada ne desi. Ali najviše im se svidjelo kada sam rekao da novinar može biti patriota. Onda sam dodao da ne smije lagati i manipulisati činjenicama. I da je najveći patriota upravo kada kritički govori o potezima ‘svoje’ politike.“

Nedugo nakon susreta u Beču grupa mlađih ruskih i ukrajinskih novinara došla je u Sarajevo. Mediacentar im je tada bio domaćin, a rezultat radionice je bio dokumentarni film o Sarajevu koji su ruski i ukrajinski novinari zajedno napravili.

Puljek-Shank kaže da je danas u kontaktu s osobama koje je upoznao tokom mirovnih radionica. Mnogi od njih sada su raseljene osobe i izbjeglice.

“To je užasno jer znam mnogo ljudi iz područja na kojima se borbe odigravaju i ima malo načina da im se pomogne. Znam i iz iskustva iz Bosne i Hercegovine koliko je rat užasan i koliko dugo će se osjetiti njegove posljedice.”