Pučke kuhinje franjevaca u Sarajevu: Pomoći svakom čovjeku, bez obzira na vjeru i naciju

Mnogo je onih koji u današnje vrijeme hranu traže po kontejnerima u Bosni i Hercegovini. Svakodnevno ih susrećemo i prolazimo pored njih. Neki skrivaju poglede; stid ih je. Uglavnom, riječ je o starijim osobama, ali, u posljednje vrijeme, tu su i mlađe osobe.

Mnogo je onih koji spas i obrok dostojan čovjeka traže i u narodnim kuhinjama. Ima ih u Sarajevu, ali i drugim gradovima u BiH.

Pučka kuhinja humanitarno-karitativne organizacije Kruha svetog Ante na Grbavici (Sarajevo) djeluje od 2000. godine. Jelovnik u kuhinji je prilagođen pripadnicima svih naroda. Kuhaju se obroci svih pet radnih dana u sedmici, a petkom je podjela suhe hrane za vikend.

Kruh sv. Ante je humanitarna ustanova Franjevačke Provincije Bosne Srebrene. Nastao je iz franjevačkog osjećaja prema čovjeku, iz brige za ljude u potrebama kako duhovnim, tako i materijalnim. Posjetili smo jednu od njih, onu u sarajevskom naselju Grbavica.

Fra Joso Oršolić, ravnatelj organizacije Kruh Svetog Ante, podsjetio je da se humanitarno-karitativna organizacija Kruh svetog Ante posebno razvila poslije rata u BiH.

“U humanitarno-karitativnoj organizaciji mi smo uspjeli razviti desetak projekata. Svaki dan između 1.500-2.000 ljudi je na našoj skrbi. Mi pokušavamo pomoći svakom čovjeku, bez obzira na vjeru, naciju i opredjeljenje, bez ikakve razlike. Za nas su svi ljudi, ljudi u potrebi”, pojasnio je fra Oršolić.

U organizaciji Kruh Svetog Ante ima oko 40 uposlenika.

“Pokušavamo učiniti ono što franjevačka provincija Bosna Srebrena čini desetljećima, praktično i stoljećima. Franjevci su u BiH pa i na cijelom prostoru, više od 700 godina”, podsjetio je fra Oršolić.

Njihova želja je, kako je kazao, da niko ne ode s njihovih vrata, a da mu nisu pomogli.

U pučkim kuhinjama veliki broj korisnika su djeca

O projektima organizacije Kruha svetog Ante govorila je i Sandra Zaimović, voditeljica socijalnih projekata.

“Kruh svetog Ante kroz sve svoje projekte pokušava da pomogne djecu, mlade, starije osobe, slabo pokretne, nepokretne, zapravo, sve one koji se nalaze u nekim teškim životnim situacijama”, pojasnila je Zaimović.

Imaju veliki broj projekata, ali jedan od najznačajnijih su pučke kuhinje.

“U našim kuhinjama, koje imamo tri – dvije u Sarajevu i jedna u Varešu, svakodnevno se prehranjuje 1.100 osoba. Svakodnevno dolaze da preuzmu topao obrok, a za vikend im pripremimo suhu hranu. S njima, a i kroz druge projekte, mi nekako kažemo da svakodnevno radimo sa između 1.200-1.500 korisnika i obuhvatamo ih na različite načine; kako kroz materijalno tako i psiho-socijalnu podršku”, istakla je Zaimović.

Poručila je da oni kroz sve projekte rade na miru i pomirenju.

“Kroz sve naše projekte radimo na miru i pomirenju. Zaista sam ponosna što sam dio jednog ovakvog tima, organizacije, koja pripada franjevcima, jednoj nacionalnosti, međutim, nikada nikome ne zatvaramo vrata, ne gledamo koje je nacionalnosti, vjere i samo gledamo da pomognemo”, izjavila je Zaimović.

Istakla je da većina korisnika na početku djeluje potišteno, prilikom dolaska u kuhinju, ali vremenom se to mijenja. Tu nalaze prijatelje i ljude koji su u sličnim situacijama.

“Jedni drugima postanu podrška. To im bude dio dana kada se druže jedni s drugima”, naglasila je Zaimović.

Vrijeme je darivanja, decembar, poseban mjesec za njih u Kruh svetog Ante.

“Kada se trudimo da uz pomoć i saradnjom s različitih vladinim i nevladinim organizacijama dođemo do svih kojima je pomoć potrebna”, pojasnila je Zaimović.

Među korisnicima je i veliki broj djece.

“Ove godine, u Sarajevu smo imali 120 korisnika i u Varešu 46. Nije to ni mali broj djece. Međutim, ipak su to najčešće starije osobe ili osobe srednje životne dobi, često s nekim duševnim smetnjama”, dodala je Zaimović.

Korisnici kuhinje su tu zbog hrane, ali i druženja

Dok smo u posjeti kuhinji na Grbavici, na vrata dolazi veliki broj korisnika. Mnogi su tu jer nisu u mogućnosti kupiti namirnice potrebne za pripremu obroka, ali ima i onih koji su tu jer nisu u stanju napraviti bilo kakvo jelo, iz zdravstvenih razloga.

“Bio sam profesor, živjelo se dok se bilo mlado. Sad sam star, bolest…”, počeo je priču penzionisani profesor Petar Dragičević.

Ovaj 85-godišnjak je tri godine korisnik kuhinje Kruh svetog Ante.

“Ne mogu kuhati, raditi. Ne mogu pisati rukama, ništa. Nije meni toliko potrebna hrana, više je što ovdje imam drugove. Nije mi tolika potreba, koliko je da dođem malo ovdje, prohodam. Volim da imam društvo”, rekao je Dragičević koji živi sam.

Kuhinja mnogo znači i Čalebiji Agić.

“Mnogo mi znači. Mnogo sam zahvalna tim ljudima. Dugo godina sam korisnik, deset, petnaest”, pojasnila je Agić.

Srećko Held (55) tri je godine korisnik kuhinje.

“Kuhinja mi mnogo znači. Niko me neće. Da nije kuhinje, teško da bih preživio. Hrana je ovdje koliko-toliko kvalitetna. Uposlenici su dobri prema nama – korisnicima kuhinje”, rekao je Held.