Psiholog Remzija Šetić: Naš društveni ambijent značajno potiče nasilje

Nakon tragične smrti dječaka Mahira Rakovca, koji je 14. decembra prošle godine skočio u smrt sa osmog sprata zgrade u sarajevskom naselju Dobrinja, za koga njegovi roditelji tvrde da je bio žrtva vršnjačkog nasilja, u Bosni i Hercegovini pokrenuta su mnoga pitanja o tome koji su faktori rizika iz domena vaspitanja i uslova odrastanja, u kojoj mjeri doprinose nastanku i ispoljavanju vršnjačkog nasilja u obrazovnim institucijama i koliko je ova vrsta ponašanja odraz cjelokupne situacije u društvu.

U Bosni i Hercegovini, koja se unazad 25 godina susreće s različitim oblicima nasilja, ne reaguje se adekvatno na takav oblik ponašanja, tvrdi psiholog Remzija Šetić, koji je predsjednik Upravnog obora Društva psihologa Federacije BiH.

Šetić ističe da na takav oblik ponašanja društvo ne reaguje adekvatno, društveno nego, naprotiv, često ga legitimizira i prihvata kao legitiman način rješavanja problema.

Šetić upozorava da danas, uslijed globalnih trendova, postoji pojačano nasilje u cijelom svijetu, a da moderni načini komuniciranja mogu još više potaknuti takav oblik ponašanja.

“Društveni ambijent u kojem se nalazimo je takav da značajno potiče nasilje, odnosno pravovremeno ne ragujemo na takve promjene. Porodica kao osnovna ćelija društva, značajno je promijenjena. Imamo veliki broj slučajeva nasilja unutar porodice, koji se neminovno reflektuju i na djecu, a dalje i na društvo”, ističe Šetić.

Dodaje da jedna opća društvena bezobzirnoost i potreba da se radi samo na svojim potrebama dovodi do nasilja, odnosno ugrožavanja drugih.

Kada su u pitanju prediktivni faktori koji dovode do vršnjačkog nasilja, Šetić tvrdi da oni ne moraju biti materijalnog karaktera, jer počinioci nasilja, ali i žrtve, dolaze iz raličitih društvenih slojeva i ekonomskih statusa.

– Ključan je povjerljiv odnos –

Šetić savjetuje roditeljima da obrate pažnju na eventualne promjene kada je u pitanju ponašanje njihovog djeteta, posebno ukoliko one traju neobično dugo.

“Ako je vaše dijete pretjerano agresivno, isfrustrirano, burno reaguje ili se pretjerano povuklo, ne govori, zamišljeno je, odsutno, ne spava, promijenilo je način ishrane radikalno ili vam se prečesto žali na tjelesne tegobe, koje neuobičajeno dugo traju za vaše dijete, ako uočite da vaše dijete neuobičajeno dugo ispoljava neke od ovih stvari, trebate odreagovati”, poručio je Šetić.

Ističe kako zbog toga ne mora da znači da je dijete nužno žrtva nasilja, ali je očigledno da se u životu djeteta dešava nešto na šta roditelji trebaju odreagovati.

“Treba reagovati uspostavom povjerenja. Potreban je povjerljiv odnos između roditelja i djeteta. Dijete treba sve ispričati svom roditelju, ne postoji zabranjena tema. Na ono što dijete iznosi ne treba davati kritiku ili gotove savjete. Treba pustiti da dijete ispriča ono što mu se dešava, što doživljava i što prolazi kroz njegovu glavu u vidu misli. A, onda se treba uključiti i pravovremeno reagovati – tražiti pomoć stručnjaka”, savjetuje Šetić.

Nastavnicima poručuje da trebaju više posvetiti pažnju opservaciji svoje djece, eventualnim promjenama u ponašanju, posebno u učenju – koliko su se djeca promijenila. U školama je, kako kaže, neophodan pojačan nadzor nad djecom, kao i da danas djecu gotovo nikako ne treba pustiti bez nadzora.

– Na vršnjačko nasilje odgovaraju mnoge institucije –

Ukoliko se utvrdi da je dijete žrtva naselja, Šetić apeluje da se to treba prijaviti, jer kako kaže, nema rješavanja problema zataškavanjem, zastrašivanjem ili nekom drugom metodom.

“Moramo razvijati društveni sistem gdje će svako biti pravovremeno i adekvatno sankcionisan zbog svog ponašanja i da se onima koji su počinioci toga pruži adekvatna podrška da promijene svoje ponašanje, odnosno proces resocijalizacije”, tvrdi psiholog Šetić i dodaje u BiH postoji značajan broj izvrsnih psihologa i stručnjaka kojima se svi mogu obratiti.

Tvrdi da se žrtva lako obeshrabri da izvrši prijavu, zato što žrtva često osjeća dobar dio krivice, osjeća da je drugi neće razumjeti pogotovo kada se radi o djeci i ističe da na ovaj problem treba gledati kao društveni i da se nasiljem trebamo baviti općenito i svi podjednako.

“Stručnjaci se jako puno suočavaju s takvim slučajevima. Međutim, jako često nailaze na jako ograničene mogućnosti djelovanja. Više nam treba profesionalaca u svim institucijama. Ovo nije samo vršnjačko nasilje, nije problem obrazovnih institucija, ovo je interdisciplinarni problem na koji treba odgovoriti i socijalna zaštita, zdravstvo, obrazovanje, pa onda i sve druge institucije u smislu sigurnosti”, tvrdi Šetić.

– Ne trebamo živjeti u iluziji neranjivosti –

Šetić otkriva da stručnjaci koji rade s ljudima jedan na jedan, otkrivaju više oblika nasilja koji su se dešavali prije mnogo više godina i da se ljudi zbog toga kasnije suočavaju s ozbiljnijim psihičkim poteškoćama.

“Trebamo puno govoriti o tome, da ljude osvijestimo da je to jedan ozbiljan problem, da ne živimo u iluziji neranjivosti, jer mi imamo jako izraženo iluziju neranjivosti. Mislimo da se te stvari mogu nekom drugom desiti, a ne nama. Kada tako pristupimo problemu onda ćemo postati dovoljno senzibilizirani da prepoznamo slučajeve nasilja u svom okruženju i da na to adekvatno reagujemo”, poručio je.

Dodaje da u svemu ovome ne treba pretjerivati i upozorava da trebamo biti svjestan da postoji nešto što je, kako je nazvao, dječiji nestašluk.

“Gdje je ta granica, mi još društveno nismo odredili. Trebamo u tome biti malo precizniji “, kazao je Šetić.

– BiH nema preciznih podataka o slučajevima nasilja –

Istovremeno je pozvao i roditelje da reaguju kada primijete kod svoje djece da se ponašaju pretjerano brutalno u bilo kojem obliku.

“Da li je to izuzetna brutalnost prema svojoj braći, sestrama, životinjama, namještaju ili se dijete pretjerano interesuje za neke sadržaje koji su izuzetno agresivnog karaktera, treba odreagovati na to i tražiti stručnu pomoć. U slučajevima kada se otkrije da su djeca počinioci nasilja, tada treba adekvatne sankcije pokrenuti”, poručio je Šetić.

Na kraju je kazao da u Bosni i Hercegovini, zbog nedovoljnog broja prijavljenih slučajeva nasilja, skoro da ne postoji zvanična statistika i da kao društvo ne možemo govoriti o bilo kakvim pokazateljima jer, kazao je, “nemamo nikakvog ozbiljnog praćenja, progama, istraživanja koji bi mogli dati neke precizne podatke”.

Najavio je da će Upravni odbor Društva psihologa Federacije BiH i Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo uskoro izaći sa konkretnim prijedlozima za rješavanje ovog društvenog problema.