Psihijatar UKC Tuzla Mevludin Hasanović o pandemiji: Ostaviti se teorija zavjera i nadriljekara

Mentalno zdravlje u vrijeme pandemije koronavirusa je teško sačuvati. Na to upozorava prof. dr. Mevludin Hasanović, šef Odjela socijalne psihijatrije na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, koji ističe kako građani moraju striktno poštovati upute struke i ostaviti se teorija zavjera i savjeta nadriljekara.

“Imamo nekoliko aspekata koronavirusa. Prvo, to je pandemija i ljudi nisu pripremljeni na takvo stanje, naročito savremene generacije koje su ogrezle u medijskom angažmanu na internetu, odnosno socijalnim mrežama. Oni misle da na taj način znaju sve što trebaju znati i ne oslanjaju se na stručne izvore koji su realni. Zbog toga se ponašaju neodgovorno, šire razne poluistine, neistine, istine, ali na neadekvatan način. Izgubili smo fokus koga treba slušati i nemamo mjeru u ponašanju kada su u pitanju upozorenja i obavezne mjere”, ističe prof. dr. Mevludin Hasanović u razgovoru za Anadolu Agency (AA). On smatra kako je pred medicinskom strukom veliki izazov u narednom periodu.

Opuštanje građana

Od države za primjer, kakva je BiH bila do kraja maja ove godine, dospjeli smo na “crnu listu”. Nije nam se dogodio italijanski i španski scenarij što je mnogima dalo argument da se mogu totalno opustiti.

“Glasovi struke se najmanje čuju. Nama se nije dogodio pomor kao u Italiji i Španiji i onda su ljudi skontali da od virusa nema ništa. Takvom ponašanju pogoduju vijesti o teroriji zavjere, o nekom zaprašivanju iz zraka i koječemu. Ljudi su ušli u stanje kolektivne nebrige. Striktna pravila se nepoštuju, a institucije i organi vlasti su dužni da nas dovedu u red”, smatra Hasanović.

U naučnom radu koji će uskoro biti objavljen u jednom indijskom časopisu, profesor Hasanović je s kolegama obradio temu “Organizacija psihijatrijske zaštite u BiH tokom pademije COVID-19”. Iskustva su različita…

“Moramo znati da su ljudi koji imaju psihijatrijske bolesti posebno vulnerabilni i oni su u društvu stigmatizirani ili su građani drugog reda. Iz Kine su nas upozorili da na ljude s takvim bolestima moramo obratiti pažnju kako ne bi postali izvor širenja koronavirusa ako bi se zarazili. I kod drugih ljudi se stvarao strah od mogućnosti zaraze. Imali smo problema s ljudima s PTSP-om, koji su u vrijeme izolacije ostajali sami u stanovima, padali u depresiju. Imali smo slučajeve da pale svoje stanove, da ih demoliraju, da pale tuđe automobile. Imali smo i manji broj pokušaja samoubistava. Sjetite se da smo na početku pandemije imali strah od oskudice osnovnih životnih namirnica i neimaštine, išli smo ‘bezglavo’ u kupovinu. Sada vidimo strah kod ljudi koji su oporavljeni od zaraze koronavirusom da će se ponovo zaraziti, jer nemaju pozitivnih antitijela, nemaju očekivani imunitet”, kaže Hasanović.

Kritični bračni odnosi

Tipičnih pojava mentalnih poremećaja povezanih sa COVID-19 infekcijom nije bilo. U vrijeme izolacije nije bilo onih kojima je bila potrebna pomoć za odvikavanje od kockanja i klađenja, jer kockarnice i kladionice nisu radile ili za odvikavanje od alkohola jer su kafane bile zatvorene. No, bilo je narušenih porodičnih prilika gdje su kritični bračni odnosi, ali i produbljivanja harmonije među partnerima koji se istinski vole.

“Izolacija je pokazala i kako bračni parovi funkcionišu. Bilo je slučajeva da muž i/ili žena imaju od ranije ljubavnike, da su konstantno na mobitelima i da zbog toga pucaju veze i brakovi. Tamo gdje se ljudi vole, a ranije su se slabije viđali, vrijeme izolacije je donijelo da se još više zbliže, da razgovaraju, da pomažu jedni drugima. Aktuelno, a i u buduće ogroman je problem što ljudi dobivaju otkaze. Trenutno ljudi koji su dobili otkaze troše resurse koje imaju na raspolaganju, a šta će biti poslije? Ljudima bez novca je ugrožena egzistencija. U drugim zemljama postoji podrška onima koji su ostali bez posla, a kod nas ne. U ratu smo imali slučaj da niko ne radi, da se svi snalazimo, a sada u pandemiji ljudi očekuju da imaju posao i da žive od svog rada, ali poslovi se gase”, kategoričan je naš sagovornik.

Vrlo je važno u vrijeme pandemije da ljudi rade ono što vole. Ako su imalo vjernici, prema riječima profesora Hasanovića, trebali bi se okrenuti molitvama i svojoj duhovnoj okrepi.

“Građani moraju vjerovati medicinskoj struci. Nama dođe čovjek iz Njemačke i kaže da što se tiče njega koronavirus ne postoji. Te večeri su bili protesti u Berlinu i vidjeli smo kako su to Nijemci riješili. Moramo znati da ima visoko rizičnih ljudi koje koronavirus dotuče. Virus zahvata najviše pluća, ali i sitne krvne sudove mozga, srca i drugih organa i zbog toga ljudi imaju osjećaj u tijelu kao da im neko čupa organe, kožu… Ako takav čovjek nije u kondiciji, padaju vitalne odbrane i on/ona umire… Osnova je da je tvoje zdravlje u mojim rukama, a moje zdravlje u tvojim. Ako budemo tako gledali na ovaj virus napravit ćemo najmanje štete. Napravimo oko sebe, u svojoj porodici, zdrav ambijent. Oni koji ne vjeruju neka čine dobra djela, neka se okrenu oko sebe i pomognu starima, nemoćnim, onim koji nemaju. Naravno svi moramo poštovati pravila, nositi masku, držati distancu, zaboraviti na grljenje i ljubljenje”, upozorava Hasanović.

Izvlačenje pouke

Hoće li svijet poslije koronavirusa biti isti ili neće pitanje je na koje niko ne može dati odgovor. Profesor Hasanović smatra kako ljudi, čovječanstvo iz ovog moraju izvući pouku.

“Postavimo sebi pitanje šta bi bilo da se dogodio i kod nas pomor kao u Italiji i Španiji, koliko bi nas ostalo. Ljudi imaju sposobnost da se snađu u novim situacijama, pa vjerujem da će se snaći i nakon ovoga. Kod nas je bio rat, ali nismo naučili mnogo. Ovo je specifična situacija. Mi nismo sanirali posljedice rata, a dogodila se korona. U ratu si mogao otići iz BiH u područja gdje je mir. Sada gdje god odete je korona. Rat je bio takav da vam je kuću mogla pogoditi granata i ubiti vas, a sada smo u svojim kućama zaštićeni. U ratu je bila neimaština, a sada imamo svega. Sve su to izazovi koji su pred nama, koji nose strah, stres i što se u konačnici odražava na psihičko stanje pojedinca, porodice i zajednice. Kroz historiju su čovječanstvo pogađale ovakve pošasti. Mi nismo doživjeli ono što su Italija, Španija, SAD, Brazil… i zbog toga moramo striktnije poštovati mjere koje su na snazi”, zaključuje prof. dr. Hasanović.