Prva presuda za diskriminaciju nad LGBT osobama kao tračak nade

Dvije godine nakon što je na svom Facebook profilu tadašnja kantonalna zastupnica Samra Ćosović-Hajdarević napisala kako LGBT osobe treba izolovati i skloniti iz društva, sud u Sarajevu je zaključio kako je kao istaknuta političarka diskriminisala ovu manjinsku grupu, piše Balkanska istraživačka mreža BiH (BIRN BiH).

Prema riječima grupe aktivista koji su pokrenuli tužbu, to je prva presuda za diskriminaciju nad LGBT osobama u BiH.

Darko Pandurević, rukovoditelj programa i zagovaranja u Sarajevskom otvorenom centru (SOC), kaže kako se aktivisti nadaju da će prvostepena presuda biti potvrđena i tako početi vraćati povjerenje LGBT osoba u pravosuđe jer su posljedice diskriminacije stvarne.

Efekti diskriminacije su potvrđeni kroz istraživanja i dokumentovani, i govor mržnje se odražava na lezbejke, gej, biseksulane, transrodne ili interspolne osobe.

“Kriju svoj identitet od šire javnosti, izbjegavaju određena javna mjesta, izbjegavaju uopšte da izlaze u javnost, izbjegavaju javni prijevoz…”, govori Pandurević.

On pojašnjava kako je do tužbe došlo nakon što je Ćosović-Hajdarević u aprilu 2019. godine reagovala na najavu obilježavanja i organizovanja prve Povorke ponosa.

Pandurević kaže kako je Ćosović-Hajdarević ne slažući se sa organizacijom i održavanjem jednog takvog skupa iznijela određene opaske i zapažanja putem svojih društvenih mreža. U slobodnom i demokratskom društvu sloboda izražavanja i neslaganje sa bilo kojim pitanjem je dobrodošlo i poželjno – da dijelite negativan stav, da kritikujete bilo koju pojavu je nešto što je apsolutno prihvatljivo, navodi Pandurević.

“Ono što nije prihvatljivo je što je ona upravo uradila, a to je pozivanje na izolaciju, segregaciju i uklanjanje iz društva LGBT osoba, odnosno organizatora Povorke ponosa”, kaže Pandurević.

Prema prvostepenoj presudi uvrđeno je da je Ćosović-Hajdarević na javnom Facebook profilu napisala: “… Njih 15 je dovoljno da pokrenu inicijativu za povorku i organizaciju širom regije te tzv. povorke ponosa koje imaju za cilj da upropaste državu i njen narod. Svako ima pravo na život kakav želi, tako što imamo i mi svoje pravo da biramo s kim želimo da živimo. Želim da se ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva. Neka idu negdje drugo i prave sebi grad, državu, zakone i svoja prava koja im niko neće osporavati. Ali ovdje ne!”

Sud je utvrdio da je ovom objavom ona povrijedila pravo na jednako postupanje u odnosu na članove LGBTI zajednice na osnovu njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika.

Pandurević pojašnjava da je SOC-u bilo jasno, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, da imaju slučaj, ali da se radilo i o očitom govoru mržnje što je i motivisalo ovu organizaciju da pokrene tužbu.

“To je omogućeno jednom veoma značajnom izmjenom zakona iz 2015. godine koja kaže da organizacije koje se bave zaštitom određenih ljudskih prava, određenih društvenih skupina imaju mogućnost da pokrenu takozvanu kolektivnu tužbu”, govori on.

Također pojašnjava kako to ne znači da se više osoba udružilo da podigne jednu tužbu, nego da je SOC, kao prepoznata organizacija koja se bavi ljudskim pravima LGBT osoba, u njihovo ime pokrenula ovu tužbu.

Hitna procedura trajala dvije godine

Odluku o tužbi SOC je čekao dvije i po godine, kaže Pandurević, te dodaje da, prema zakonu, ovakvi postupci bi se trebali tretirati po hitnoj proceduri. To govori, smatra on, i o određenim izazovima bh. pravosuđa i “tromošću koja postoji”.

On naglašava važnost ove presude jer je nakon više od 12 godina od donošenja Zakona o zabrani diskriminacije prvi put LGBT zajednica prepoznata kao meta diskriminacije.

“S jedne strane stvaramo sudsku praksu, presedente, odnosno jasne pravne standarde i okvire koji govore šta je diskriminacija, u ovom slučaju šta je diskriminacija nad LGBT osobama, šta je govor mržnje – jer iako je ovo zapravo pozivanje na diskriminaciju za ono što je tuženo, ovo je zapravo jedan oblik govora mržnje”, kaže on.

Također dodaje da će ova presuda značiti svakoj LGBT osobi pojedinačno i može stvoriti nedostajući osjećaj satisfakcije i pravde.

Prema prvostepenoj presudi, Ćosović-Hajdarević je zabranjeno svako dalje poduzimanje istih ili sličnih radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje prema članovima LGBTI zajednice.

Njoj se, prema presudi, nalaže da o vlastitom trošku objavi presudu u medijima koji se distribuiraju u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, te da SOC-u nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.744 maraka u roku od 30 dana.

Sud je odbacio zahtjev kojim je traženo da joj se naloži da uputi javno izvinjenje putem medija članovima LGBTI zajednice zbog povrede dostojanstva koju je izazvala njena objava, a s ciljem uklanjanja diskriminacije.

U obrazloženju presude je navedeno, između ostalog, kako Zakon o zabrani diskriminacije ne predviđa davanje bilo kakve izjave, dok “obavezivanje na izvinjenje nedvojbeno predstavlja kršenje prava na vlastito mišljenje, jer u tom slučaju je neko prisiljen reći nešto u što ne vjeruje”.

Također je utvrđeno da je izjava Ćosović-Hajdarević bila u suprotnosti sa standardima Facebooka o govoru mržnje, te da je bila uklonjena, a njena stranica blokirana. Njena izjava, kako se dalje navodi u nepravosnažnoj presudi, izazvala je velike reakcije u društvu, “naročito jer je riječ o zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo koja obnaša javnu funkciju zbog čega su sa izjavom upoznati brojni građani”.

Sud je utvrdio i da su neposredno nakon izjave u Sarajevu u nekoliko slučajeva napadnute LGBT osobe.

“Tužena jeste svojim djelovanjem prema osobama različite seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika dovela do njihovog različitog tretmana u odnosu na osobe koje nisu pripadnici LGBTI zajednice, te svojom izjavom podstakla na napade, uznemiravanje njihovog dostojanstva, dovela do stvaranja neprijateljskog okruženja, te podstakla druge na činjenje napada i diskriminacije kao i širenje homofobije”, stoji u presudi.

U presudi se navodi kako je Ćosović-Hajdarević u završnom izlaganju istakla, između ostalog, da svaki građanin je imao legitimno pravo da javno iznese svoje mišljenje o predmetnom događaju bez obzira da li će takva izjava šokirati nekoga, pri tome detaljno obrazlažući pravo na javno mišljenje i pozivajući se na ustavna prava – slobodu izražavanja, misli, savjesti i vjeroispovijesti. Također je navela da bi usvajanjem tužbe došlo do kršenja njenog prava na slobodno izražavanje, govor i stav.

Težina riječi javnih osoba

Općinski sud je zaključio da njena izjava ne potpada pod zaštitu prava na slobodu izražavanja s obzirom da se radi o govoru mržnje, te da je jasno da kao nosilac javne funkcije “produbljuje homofobiju, te podstrekava na zločine iz mržnje”.

“Naravno da je poruka koju izjavi jedna javna osoba koja je na određenoj političkoj funkciji ima daleko veću publiku. Njene ili njegove riječi se dalje čuju nego da to kaže jedan prosječan građanin”, ističe Pandurević.

Ćosović-Hajdarević nije željela komentarisati prvostepenu presudu navodeći da još uvijek nije dobila dozvolu svog advokata da to učini. BIRN BiH je zatražio i od Stranke Demokratske Akcije (SAD) da prokomentariše ovu presudu, no iz stranke nisu ništa odgovorili.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odobra za ljudska prava, kaže da kada iz političkih stranaka mediji, civilno društvo i građani ne odbiju odgovor to pokazuje “da su to otuđeni centri moći koji su iznad zakona, stava i građana” i da oni ne vide potrebu da o svojoj bahatosti i kršenju zakona imaju šta da govore ili se pravdaju.

“Nedjela koja čine političari je previše. U bilo kojoj demokratskoj zemlji osoba koja bi na takav način se odnosila prema manjinama bilo kojim i koja bi bila presuđena sudom bi završila svoju političku karijeru. Ili koja bi odbila da javnosti da neke informacije”, kaže on.

Pandurević pojašnjava i da djelovanje poput onoga nekadašnje kantonalne zastupnice ima jako konkretne efekte na članove LGBT zajednice na način da osoba krije svoj identitet od šire javnosti, izbjegava određena javna mjesta, izbjegava uopšte da izlazi u javnost, izbjegava javni prijevoz i da jednostavno ograničava svoj svakodnevni život.

“Zapravo u takvim situacijama često osoba sama sebe limitira, ograničava svoje dostojanstvo i mogućnosti da se izrazi u određenom društvu i to su zapravo apsolutno ogromni i katastrofalni efekti za svakog pojedinca ili pojedinku”, kaže on.

Pandurević se osvrnuo i na to da se možda nekome može učiniti da efekti ove presude nisu dovoljni, ali da sama činjenica ako sud donese odluku da je neko postupanje diskriminatorno, pogotovo ako se radi o javnoj ličnosti, da to nosi određenu pravnu, političku i društvenu odgovornost i osjećaj da “jasno znamo koje su to granice slobode govora, gdje počinje govor mržnje kada govorimo o LGBT osobama”.

Svaka LGBT osoba, prema njegovom mišljenju, ovu presudu može smatrati svojom pobjedom, s obzirom na podatke SOC-a koji kažu da svaka treća LGBT osoba u BiH je bila žrtva diskriminacije zbog svojih zaštićenih karakteristika.

Ako se tome doda, kako pojašnjava, veoma nisko povjerenje u pravosuđe, u državne institucije za traženje zaštite, kao i straha, između ostalog, od viktimizacije i stigmatizacije, ova presuda pogotovo ima poseban značaj.

“Šalje jednu vrlo jasnu poruku i daje zapravo tračak nade da su upravo te institucije koje svi zajedno treba da gradimo i pospješujemo tu upravo zbog svih svojih građana”, kaže Pandurević.

Presuda za diskriminaciju nad LGBT osobama je nepravosnažna i na nju postoji pravo žalbe Kantonalnom sudu u Sarajevu.