Prva polnoćka u Srebrenici

Vjernici župe Srca Isusova koja obuhvaća područja općina Srebrenica, Bratunac i Zvornik, iako malobrojni, intenzivno su se pripremali za proslavu i radost Božića. “To je dan kada je nebo sišlo na zemlju”, kako u svojoj propovjedi reče fra Joso Oršolić, upravitelj i župnik ove župe koji je nakon mnogo godina predvodio prvu ponoćku u Srebrenici.

“Prošle nedjelje sam ovdje rekao da u 30 godina koliko sam svećenik, ljepšeg i radosnijeg došašća dosad nisam imao”, izjavio je fra Joso Oršolić za Deutsche Welle nakon mise: “Ne zbog toga što nisam doživljavao, došašće je i na drugim mjestima lijepo i radosno, već što sam vidio na licima ovih vjernika ovdje, pa i ljudi koji možda ne dolaze u crkvu, da osjećaju malu promjenu ili osvježenje, da se nešto novo događa. I to mi je tako lijepo, izazovno i drago da ljudi doživljavaju da možemo jedni drugima biti izvor radosti, mira i pomirenja.”

“Ponoćka upravo u tome ima tajnu što se u toj noći slavi život. Svjetlost koja dolazi da spasi svijet. Krist koji dolazi u ovu našu tamu da rastjera tmine, da nas ohrabri da svaka ljudska dobrota, sve ono što činimo u ime božje, na slavu Bogu, ima svoju sadašnjost, a pogotovu budućnost, svoju vječnost i da je neuništiva. To treba i današnjem čovjeku kao što je trebalo i u ono vrijeme kada se Krist rodio, treba i danas u tajni vjere, a i u stvarnosti koja nam se događa jer jedno bez drugoga ne može”, rekao je za DW fra Joso Oršolić.

Vjernici oduševljeni

Elza Vinkešević kaže da se osjeća kao da ima krila: “Mislim da je ovo najsvečaniji Božić koji Srebrenica pamti, divno je sve, presretna sam. Živim u Bratuncu, ali rado dolazim ovdje da budem s ovim dobrim ljudima jer tu nalazim duhovni mir.”

Ljubica Lončarević ističe da je u ovim krajevima više od pedeset godina i da nešto ovakvo do sada nije doživjela: “Cijeli Advent, a posebno ponoćka, prvi put u Srebrenici, mislim da nikad do sada nije ovdje održana i ja sam presretna. Imamo divnog svećenika koji nas okuplja i sve nas je više i to me raduje.”

Ivan Milas je nastavnik zemljopisa u mirovini. Kao mladi prosvjetni radnik davno je iz Splita došao u Srebrenicu, radni vijek odradio u srebreničkim školama, oženio se i ostao živjeti u Srebrenici. O svojim osjećajima poslije prve mise polnoćke u Srebrenici kaže: “Osjećam se zaista lijepo i sretan sam što nam je prvi put omogućena sveta misa ponoćka. Živim ovdje dugo godina i do sada ponoćka nije nikada obavljana i zaista mi je bila i čast prisustvovati ovako lijepoj misi, a bilo nas je i dosta vjernika koji to poštujemo i slavimo rođenje Sina Božjega Isusa Krista.”

Katolkinja tek u 55-toj

Ana Marčeta je došla iz Skelana, udaljenih od Srebrenice oko 40 kilometara, da bi prvi put bila na ponoćki, ali prvi put ne samo zbog toga što se ova svečana misa nije ranije održavala u Srebrenici. Ana je donedavno mislila da je rođena u pravoslavnoj obitelji. Njezina priča je filmska: “Posljednjih nekoliko mjeseci redovno dolazim na svaku misu. Još uvijek sam malo zbunjena i pokušavam razumijeti neke stvari jer 55 godina nisam znala da mi je otac to što jest. Katolik. Kršten u katoličkoj crkvi. Prije nekoliko mjeseci sam pronašla njegove dokumente po kojima je on odrastao u sirotištu, bez roditelja. Nikad nije o tome htio pričati i u našoj kući se nikad ništa nije slavilo.”

Na naše pitanje kako se osjećala kada je to saznala, Ana kaže: “Ne znam, bila sam pomalo izgubljena. Počela sam ovdje dolaziti da bih na neki način razumjela njega i shvatila sam da je sve ono što nam je kao djeci govorio prava istina. Kada sam ovdje na misi, čini mi se ponekad da vidim njega kao malog dječaka koji je tu sa svojom majkom, nekako mi se stvori ta slika”, kazuje nam Ana i dodaje da ne zna kako bi sve preživjela ove, za nju dramatične životne trenutke, da nema ogromnu podršku muža Zlatana koji je također dijete iz mješovitog braka.

Anin muž, Zlatan Marčeta, dugogogodišnji predsjednik ribarskog društva kroz smijeh dodaje: “Meni odgovara ovo što se ona makar nakon 55 godina osjeća katolkinjom jer moja majka je Bošnjakinja, a otac Srbin i baš mi je drago da moji unučići mogu pričati kako imaju pravu bosansku krv pomiješanu iz sva tri naroda.” I prvi počinje pjesmu na božićnom veselju i gozbi koju su vjernici pripremili nakon prve ponoćke u Srebrenici kojom proslavljaju rođenje Isusa Krista.