Protestna šetnja Tuzlaka za žrtve genocida

Veliki broj Tuzlaka odazvao se današnjoj mirnoj šetnji ulicama Tuzle u znak sjećanja na žrtve genocida počinjenog u Srebrenici, u julu 1995. godine. Protestna šetnja pod nazivom “Srebrenica 8.732” krenula je ispred Bosanskog kulturnog centra, a organizatori, neformalna grupa građana, istaknuli su da će preći 8.732 metra, odnosno po jedan metar za svaku žrtvu.

“Naša djeca i djeca naše djece i tako dok postoji svijet moraju znati šta se desilo u Srebrenici. Šta je radila Evropa dok su koljači vršili egzekucije, koliko je zločinaca procesuirano i koliko ih je osuđeno? Ni nakon 20 godina nisu ukopane sve žrtve ovog zločina, jer zločincima nije bilo dovoljno što su strijeljali i zaklali, nego su u svom naumu htjeli da i kosti žrtava isčeznu. Valjda su mislili da ako nema tragova, nema ni zločina. Zločin se ne briše gumicom, niti hemijskim sredstvima za čišćenje, on ostaje, a mrlja na narodu ne sapire se nikada. Ostat će činjenica zabilježena u svim historijskim knjigama da su u 20. vijeku srpske snage na prostoru Srebrenice počinile genocid. Bijeli nišani koji prekrivaju Budak kao snijeg ostat će da nas zauvijek opominju i bole”, izjavio je Siniša Udovičić, tuzlanski glumac, obraćajući se prisutnim učesnicima šetnje.

Udovičić je kazao i to da će se možda nakon 50 godina naći neki “mudrac iz reda srpskog naroda koji će rehabilitovati ove zločince, kao što to ovih dana rade sa đeneralom Dražom Mihajlovićem, ali naša djeca treba da znaju istinu i da se bore da se to nikada ne desi”.

Tokom šetnje za sjećanje srebreničkih žrtava poručeno je da je Srebrenica 1995. godine bila sama na svijetu.

“Bila je napuštena, zaboravljena i prepuštena na nemilost vojnicima Vojske Republike Srpske. I danas, 20 godina poslije, Srebrenica je najvećim dijelom sama, a žive su majke Srebrenice koje se bore kako to samo majke mogu. Dok su nas prije 20 godina krvnički ubijali, danas hapse žrtvu koja nije pristala da bude 8.373. ili 8.374. po redu. Ali, zaboravljaju da ne mogu uhapsiti naše korake koje danas pravimo. Svjedočimo da ima Bosne i bosanskog jezika. Ima Bosne i Srebrenice u njoj. Živi i nije mrtva”, zaključio je Udovičić.