Protesti i nasmiješeni političari: Doviđenja do naredne žrtve

Bosanskohercegovački političari još jednom su pokazali kako svaku tragediju, pa i ovu posljednju nakon trostrukog ubistva u Gradačcu proisteklog, koriste za sopstvenu promociju.

Njihova reakcija na revolt dijela javnosti u Bosni i Hercegovini bili su patetični izlivi suosjećanja na društvenim mrežama ili pozivi da reaguje vlast kojoj i sami pripadaju. Preko društvenih mreža ili zvaničnih saopštenja, što je u posljednje vrijeme jedno te isto, međusobno komuniciraju i nadmeću se ko je pokazao više ili manje empatije, gdje su bili i šta radili u trenucima ubistva i ko je i kako trebao reagovati, piše Amarildo Gutić za Žurnal.

Dolaze nasmiješeni na proteste građana, bez i riječi samokritike ili kritike, naročito ako su oni ili njihovi partijski drugovi bili osuđivani, optuživani ili osumnjičeni za nasilje, uglavnom prema ženama, prevashodno suprugama.

Staša Košarac nasilnik, tukao suprugu koja je o tome opširno svjedočila. Ipak, on može biti državni ministar, nasilje ne smeta njegovom SNSD-u, a ni glasačima.

Kenan Magoda je prijavljen od supruge za nasilništvo. “Nema dokaza” – kažu partijski drugovi iz SDP-a. Nema ni smetnje za fotelju kantonalnog ministra.

Ramo Isak. Osuđivan zbog nasilništva. Brisana mu je kazna iz evidencije. Dovoljno za funkciju federalnog ministra unutrašnjih poslova.

Hamdija Abdić zvani Tigar. Osuđivan zbog nasilništva. Ništa sporno za SDA, “čovjek je odslužio kaznu” i po kriterijima Sanje Vlaisavljević, rehabilitovan je. Može za poslanika federalnog parlamenta.

Deset godina je proteklo kako je Bosna i Hercegovina ratificirala Konvenciju Vijeća Evope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, ali još uvijek nema femicida kao termina u zakodavstvu koji bi omogućio strožije kazne za takva djela.

Sjećate li se Miraleme Mehmedović? Krajem prošle godine ubio ju je suprug.

Sjećate li se Edine Odobašić? Ubio ju je suprug u oktobru prošle godine.

Sjećate li se Snežane Trkulja? Prije dvije godine ubio ju je suprug.

Sjećate li se Rave Fejzić? Prije četiri godine udavio ju je njen nevjenčani suprug.

Prije Nizame Hećimović ubijeno je 56 žena. Nepoznata je brojka onih koje su bile pretučene ili psihički zlostavljane.

Nema zakonskih odredbi jer ih se ti isti političari i njihove stranke sjete samo kada bude ubijena žena. I kada treba javnosti pokazati kako su tobože šokirani, uznemireni i nezadovoljni što institucije „ne rade svoj posao“. Institucije čijih su oni dio.

U stvari biće zakona, evo obećavaju u istupima na protestima i twitter statusima.

Biće ga baš kao što je bilo i novca za sigurne kuće, kada su državni poslanici iz HDZ-a i SNSD-a blokirali taj proces. Za neke je nasilje nad ženama tek obično koškanje.

I tako, slušaćemo još nekoliko dana jadikovke političara nad sudbinom žena žrtava nasilja, slušaćemo obećanja kako će učiniti sve da promijene stanje u društvu kojeg su u većoj ili manjoj mjeri njihove stranke i dovele u ovakvo stanje, pratićemo uzajamne optužbe i pravdanje policije, tužilaštava i sudova ko je zakazao u sistemu prijave i sankcionisanja nasilnika koji se potom iskazuju kao hladnokrve ubice.

Izlazićemo na proteste, zašto ne reći malobrojne, i tražiti reakciju nadležnih. I ponovo glasati za iste.

I tako, doviđenja do narednih izbora, doviđenja do naredne žrtve.