Protesti građana u Gornjem Kamengradu: “Narod je sud i zakon, koncesija neće proći”

Borba mještana Gornjeg Kamengrada kod Sanskog Mosta, počela je kao i svaka borba za zaštitu životne sredine. Blokada saobraćajnica jedini je način na koji mještani za sada mogu da brane ponovno otvaranje rudnika uglja, koji je osamdesetih godina zapečatila bivša država zbog klizišta. Tada je desetak kuća potpuno zatrpano, desetine srušeno, a zbog opasnosti da se ugroze životi nekoliko hiljada ljudi, rudnik je zatvoren.

40 godina kasnije, privatna kompanija iz Širokog Brijega „Lager d.o.o”, dobila je koncesiju za eksploataciju rude na prostoru od preko hiljadu hektara, u šta spada i stari rudnik. S obzirom da je nekoliko kilometara dalje u mjestu Fajtovci, prema nekim procjenanam eksplatacija rude pri kraju, Lager želi da pokrene stari rudnik koji je zapečaćen, piše Deutsche Welle.

Koncesija izdata prije sedam godina

„To je zaustavljeno osamdesetih godina, odlukom bivše države, zapečaćeno. Tada je krenulo cijelo brdo i zatrpalo kuće, stanovništvo raselilo. Tu su jake podzemne vode i klizišta i ne znam kome je palo na pamet da ovo radi“, kaže Mirso Kaltak, član Opštinskog vijeća Sanski Most, upozorivši da će, ukoliko se dozvoli otvaranje rudnika, hiljade života na toj lokaciji i okolini, biti ugroženo.

Na pamet je palo Opštinskom vijeću Sanski Most 2016, koje je podržalo taj prijedlog, na osnovu kojeg je kompaniji Lager iz Širokog Brijega Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije u Mostaru izdalo koncesiju na preko hiljadu hektara, na potezu Zlauše-Fajtovci-Gornji Kamengrad. Na tom lokalitetu se prema prijeratnim istraživanjima nalazi preko tri miliona tona uglja. Od tada do danas firma Lager ekploatiše mrki ugalj na lokaciji Fajtovci, zbog čega je zagađen gorni vodotok rijeke Blihe i njen vodopad, koji je proglašen zaštićenim spomenikom prirode i dio je Parka prirode koji obuhvata površinu preko 50 kvadratnih kilometara.

Na zvaničnoj internet stranici kompanije Lager, piše da se ova grupacija bavi isključivo prodajom građevinske opreme i rudarskih strojeva, kao i prikolica i poluprikolica. Međutim, nisu bili prisuti na protestima koje organizuju građani ove regije, ali su se sastali sa predstavnicima opštine Sanski Most, koji su prenijeli njihova obećanja da neće ništa raditi na silu. Načelnik opštine Sanski Most Faris Hasanbegović, uvjerava mještane da se ništa neće raditi mimo njihove volje.

Načelnik dao garancije za Lager

„Ne znam koja bi firma na silu pokušala da uđe i počne da kopa, jer bi onda izgubili i ono podrške koju imaju do sada. Mi ne znamo da li oni imaju pravo da to rade, iako imaju koncesiju”, kaže Hasanbegović, poručivši da će stati uz mještane u svakom trenutku.

„Sve i da federalni inspektori utvrde da Lager ima pravo da uđe u rudnik, mještani imaju pravo da štite svoju imovinu. Ne moraju više da stražare i čuvaju, obećanje sam dobio da niko neće na silu ulaziti“, kaže Hasanbegović, ističući da nije zadovoljan ni saniranjem posljedica zagađenja rijeke Blihe, iznad koje ista kompanija već vrši iskop mrkog uglja.

„Kažnjavala je i naša inspekcija ali nismo zadovoljni. Očekujemo da se uradi više, jer kazne od pet hiljada maraka, koliko naši inspektori mogu da izdaju, ne znači ništa“.

Mizerija za budžet od koncesije

Sa druge strane opština gubi ogroman novac od trenutne eksploatacije uglja, jer novac ide privatnoj kompaniji, koja za koncesionu naknadu po toni uglja plaća 0,80 maraka i taj iznos se dijeli na kanton i opštinu Sanski Most. To u praksi znači da za kamion uglja od 35 tona, u budžet lolakne vlasti uđe 28 maraka.

„Nekada odvezu i po 300 kamiona dnevno sa srbijanskim registarskim oznakama. Za kamione Elektroprivrede Srbije postoji i parking na kojem je u svakom trenutku desetine kamiona koji čekaju na utovar“, kaže vijećnik Mirso Kaltak, napominjući da je kompletna putna infrastruktura devastirana a da niko ne ulaže u obnovu.

„Ja sam gledao račun svojim očima, 3800 eura za kamion uglja od 35 tona, koji ide za Srbiju. Pitao sam načelnika koliko mi dobijamo, on je nešto umotao. A šef Lagera kaže da oni ulažu ogromne pare. E sada da li tu ima privatnog nekog ulaganja kao što je kod nas ono, IMT ugrađivanje `ima i mene tu`…ima sigurno”, tvrdi Kaltak.

U borbu su se uključile i nevladine organizacije za zaštitu životne sredine, odakle poručuju da je sve rađeno nakaradno, kao i u svim slučajevima u BiH koji se odnose na pitanje zaštitite životne sredine. Nažalost, sistem je takav da omogućava pojedincima da rade šta hoće, kaže Dragan Ostić iz Centra za životnu sredinu Banjaluka.

Privatnik ili javni interes

„Lager je dobio ekološku dozvolu na način na koji se ne dobija. Ali da stvar bude gora. U periodu od isteka važenja te dozvole pa do dana kada su morali pribaviti novu, resorno ministarstvo je donijelo odluku da takva dozvola više nije potrebna“, kaže Ostić, navodeći da to samo govori koliko se u ovakvim postupcima stvari rijetko okreću u korist građana.

Bez obzira na koncesiju, problem je zemljište na prostoru prijeratnog rudnika mrkog uglja „Kamengrad”, koje je dijelom u privatnom vlasništvu. Zbog toga i ne postoji dokumentacija za otvaranje rudnika koja bi mogla biti validna, jer su parcele u gruntovnici upisane na privatna lica. Mještani poručuju da neće odustati od zaštite makar im to zadnje bilo jer, posebno stariji ne žele da proživljavaju ono što se desilo prije 40 godina.

„Mi ne damo kopati i to je to. To je bila kataklizma prije 40 godina. Oni samo ako taknu, to ode sve. Ja sam bio u jednoj od kuća koja je tada klizala. Prenosili smo i kosti jer je klizište izvrnulo i groblja. Mi smo i onda bili ostavljeni, a mogu misliti kako bi nam sada okrenuli leđa“, kaže Jusuf Hodžić iz Gornjeg Kamengrada koji završava

„Nećete nas otjerati odavde, borićemo se do kraja”.