Protestantske crkve danas obilježavaju 500 godina reformacije

Protestantske crkve danas, 31. oktobra, obilježavaju veliki jubilej, 500 godina reformacije, a pripadnici Evanđeoske crkve u Bosni i Hercegovini, koja pripada ovoj baštini, kažu da svojim humanitarnim radom i ljubavlju prema državi pokušavaju donijeti reforme u samom bh. društvu.

Pastor sarajevske Evanđeoske crkve na Dolac Malti i član odbora za obilježavanje 500 godina Reformacije Saša Nikolinović za Fenu govori o samoj reformaciji, ali i statusu ove Crkve u BiH.

– Ovo je veliki jubilej za sve protestantske crkve i crkve reformacijske baštine kojima pripada i Evanđeoska crkva. Također, ovo je i evropski i svjetski jubilej, jer je protestantska Reformacija uticala na razvoj evropske i svjetske historije – kazao je on.

Navodi da je pokret Reformacije pokret koji je želio reformirati Katoličku crkvu, koja je bila u to vrijeme jedina priznata crkva.

– Reformatori su tvrdili da je Crkva tog vremena odlutala od izvornog naučavanja Svetoga Pisma. Bili su čvrstog uvjerenja da su nemoral i korupcija proželi crkvu na svim njenim nivoima. To se moglo vidjeti od samog vrha crkve tj. nemoralnih papa, koji su zloupotrebljavali svoj autoritet, pa do običnih ljudi, koji nisu imali direktan pristup Božjoj riječi (Bibliji) koja je bila dostupna uglavnom Crkvi na latinskom jeziku. Vjera se svodila na slaganje sa crkvom u svim njenim izjavama o Bogu, čovjeku, Crkvi, svecima, moralnosti itd. Između vjernika i biblije stajali su crkveni učitelji, papa, biskupi i svećenici koji su sebi prisvojili pravo izlaganja i tumačenja Božije Riječi (S. Jambrek). 31. oktobra 1517. godine, augustinski redovnik i profesor teologije na Univerzitetu u Wittenbergu, Martin Luther iz Njemačke, prikucao je svojih 95 teza, napisanih na papiru, na vrata tamošnje katedrale – kazao je on.

Nikolinović priča da su vrata katedrale služila i kao oglasna ploča svoga vremena.

– Tekst ovih teza, u svojoj suštini, sadrži ozbiljnu kritiku određenih praksi, tada jedine priznate Crkve i papinskoga autoriteta. Na ovakav potez, Luthera je potakla njegova lična potraga za istinom. Dok je čitao Bibliju, posebice pismo apostola Pavla Rimljanima, on se susreo sa stihovima koji su ga potakli da dublje istraži teološki koncept „opravdanja vjerom“. U svojim istraživanjima je otkrio Boga ljubavi i milosti nasuprot okrutnom i gnjevnom Bogu kakvim ga je Crkva prikazivala u to vrijeme. Pisao je da se „nanovo rodio“ ili da su se „vrata neba otvorila za njega“. Kroz čitanje i istraživanje Biblije, Luther je na prvom mjestu doživio ličnu reformaciju, prije nego što će pokušati reformirati Crkvu. U svojih 95 teza, Luther se posebnom želio obračunati sa praksom prodavanja oproštajnica (indulgencija), koje su, deklaracija opraštanja kazne za počinjene grijehe od Crkve. U svojim istraživanjima je otkrio Boga ljubavi i milosti nasuprot okrutnom i gnjevnom Bogu kakvim ga je Crkva prikazivala u to vrijeme – kazao je on.

Nikolinović navodi da su Luther i njegove ideje su na ovaj način dobile mnoge pristaše.

– Iako, nakon što je pročitao 95 teza, papa Leo X izjavio je „Saksonski redovnik mora da je pijan!“ Kada su mnogi pokušaji da se Luther ušutka, papa je u papinskoj buli Exurge Domine 1520. naredio spaljivanje Lutherovih knjiga i dao njemu i njegovim pristašama šest dana da se odreknu novih ideja i učenja. Na nekim mjestima je organizovano javno spaljivanje Lutherovih knjiga a na drugim su to odbili učiniti. Po primitku bule Luther ju je javno spalio zajedno sa knjigama za koje je mislio da propagiraju onu ‘papinsku nauku’ koja nije u skladu sa izvornim učenjem Biblije. On je 1521. godine odlučio da se pojavi na državnom saboru Rimskog carstva u Wormsu kojim je predsjedavao imperator Karlo V. Nakon optužbi i poziva da se javno odrekne svojih ideja i učenja, Luther je slavno izjavio: „Osim ako ne budem osvjedočen autoritetom Pisma (Biblije) ili čistim zdravim razumom – moja savjest je, i biće, svezana autoritetom Božje Riječi. Ne mogu i neću se ničega odreći jer je nesigurno za kršćanina da ide protiv svoje savjesti. Na tome stojim i drugačije ne mogu! Neka mi Bog pomogne. Amen“ – kazao je.

Nikolinović dalje naglašava da je Reformacija pokret koji je proizašao iz ovih događaja, stvorila je grupu protestantskih crkava koje su same sobom upravljale na temelju autoriteta Svetog Pisma a ne autoriteta čovjeka, tj. pape.

– Promijenjena je i Katolička crkva kroz proces Protureformacije, što je bio odgovor na protestantsku Reformaciju. Martin Luther je za nekoliko godina preveo Bibliju sa latinskog na njemački jezik i potakao masovno obrazovanje i opismenjavanje naroda. Reformacija je postala temelj za novo promišljanje vjerskih sloboda ali i drugih ‘sloboda’ u društvu. Nekoliko vjekova kasnije, najistaknutiji borci za ukidanje trgovine robljem i ukidanje robovlasništva uopšte osvjedočeni su kršćani i pripadnici crkava protestantske tradicije. Martin Luther King Jr. istaknuti vođa Pokreta za ljudska prava Amerike bio je baptistički pastor. Reformacija je nesumnjivo jedan od nekoliko najvažnijih pokreta u istoriji našeg kontinenta, koji treba izučavati, o kojem se treba govoriti i kojem dugujemo svoje bogato europsko i civilizacijsko nasljeđe. Ali Reformacija nije ostala pokret sa uticajem samo unutar zidova Crkve. Dostojanstvo i prava čovjeka ali i njegova odgovornost u društvu je dignuta na jedan novi i ozbiljniji nivo. Nekoliko vjekova kasnije najistaknutiji borci za ukidanje trgovine robljem i ukidanje robovlasništva uopšte osvjedočeni su kršćani i pripadnici crkava protestantske tradicije. Kao posljedica prevoda Biblije, došlo je do masovnog opismenjavanja i standardizacije jezika u europskim zemljama – rekao je Nikolinović.

Priča da je crkva koja se nalazi na Dolac Malti dio Evanđeoske crkve u Bosni i Hercegovini koja se sastoji od 12 lokalnih crkava u deset gradova BiH.

– Naše crkve karakteriše ljubav prema Bogu, ljubav prema Bibliji za koju smatramo da je Božja Riječ koja sadrži dio njegove objave ljudima. Vjerujemo da je vrhunac objave Božje utjelovljenje u osobi Isusa Krista. Smatramo da čovjek može imati ličan i blizak odnos sa Bogom i taj odnos njegujemo. Nismo nacionalna crkva i kod nas možete naći vjernike iz svih nacionalnih pozadina koje žive u našoj zemlji. Kroz mnoge humanitarne akcije, prema svojim mogućnostima, od rata pa do danas pomažemo građane koji su u najtežem položaju – kazao je on.

Tvrdi da je najteži aspekt života manjinskih vjerskih zajednica što su neprimijećene u društvu.

– Nemamo skoro nikakvu podršku od državnih struktura. Veoma smo malo zastupljeni u medijskom prostoru i za taj prostor nekada se moramo grčevito boriti. Ne participiramo u međureligijskome vijeću, niti smo, pa makar i kao gosti, pozivani na njihove sastanke i aktivnosti. Mislim da naš doprinos društvu može biti puno bolji ukoliko nam se pruži više prilike za to – zaključio je Nikolinović.