Prošlo je 25 godina od “živih lomača” u Višegradu kada je spaljeno više od 140 ljudi

U Višegradu je danas obilježena 25. godišnjica stravičnih zločina počinjenih nad Bošnjacima ovog grada. U organizaciji udruženja “Žena – žrtva rata”, i ove godine zajedno su obilježene godišnjice “živih lomača” u naselju Bikavac i Pionirskoj ulici gdje je više od 140 djece, žena i staraca 1992. godine živo spaljeno, jaclja Anadolu Agency (AA).

Članovi porodica, rodbina i prijatelji, noseći transparente na kojima traže pravdu i istinu, prošetali su ulicama Višegrada i uputili se u Pionirsku i na Bikavac.

Najprije su se uputili i poklonili žrtvama u Pionirskoj ulici gdje je u kući Adema Omeragića 14. juna 1992. godine stradalo više od 70 žena, djece i staraca koji su živi zapaljeni.

Članovi porodica žrtava, brojni prijatelji, rodbina i predstavnici vlasti, odali su počast žrtvama polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe pred kućom u kojoj se zločin desio.

Riječ je uglavnom o Bošnjacima iz sela Koritnik koji su zarobljeni i zaključani u ovoj kući, a potom zapaljeni. Srpski vojnici predvođeni Milanom Lukićem u kuću su ubacili granatu, pucajući na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor. “Živu lomaču” u Pionirskoj je preživjelo osam osoba.

Nakon toga u Carevoj džamiji proučen je tevhid, a potom se kolona uputila do naselja Bikavac, gdje su na današnji dan prije 25 godina u kući Mehe Aljića pripadnici tadašnje vojske i policije RS zatvorili, a potom žive spalili više od 70 Bošnjaka, uglavnom žena, djece i staraca.

Kuća Mehe Alića danas je obnovljenja, a na mjestu zločina proučena je dova i položeno cvijeće te je otkrivena spomen-ploča koja svjedoči o zločinu na tom mjestu.

“Živu lomaču” na Bikavcu preživjela je jedino Zehra Turjačanin, koja je zadobila visok stepen opekotina. Ona je na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću opisala “kako je to kada te živog zapale”.

Danas je na zidu te kuće otkrivena spomen ploča s likom Zehre iz 1992., a koju je otkrio njen zet Esad Tufekčić, kome su tog dana na svirep način ubijeni članovi porodice, za čije stradanje je saznao nakon nekoliko dana.

“Iz ove kuće je prije 25 godina na svirep način spaljeno više od 70 osoba, pretežno majke sa maloljetnom djecom, među kojima je bila i moja cijela porodica – supruga, kćerka Elma od pet i po godina, sin od nepune dvije, punica, dvije svastike od kojih je jedna preživjela, rodica koja imala bebu od dva dana koje čak ni imena nije imalo, pa su joj naknadno dali da bi je upisali u knjigu umrlih i nestalih”, kazao je Tufekčić u izjavi za AA.

Prisjeća se da su tog dana, više od sedamdeset osoba, uglavnom mještana Bikavca, zločinci na silu zabarikadirali u kući, koju su potom zapalili.

“Apelovao bih na one koji znaju nešto o tome gdje su odvezeni posmrtni ostaci sa ove lokacije da na bilo koji način kažu i da rasterete sve nas koji tražimo svoje najmilije. Da bi im bila mirna savjest, trebali bi to uraditi”, kazao je Tufekčić i dodao da su oni koji su naredili da se počine zločini u Višegradu, zatražili i uklanjanje posmrtnih ostataka koje porodice žrtava ni poslije 25 godina nisu uspjele locirati.

Jedina mu je želja da pronađe ostatke svoje djece i supruge i na dostojanstven ih način ukopa.

“Samo da ih dostojanstveno ukopam, da znam mjesto i odem na mezarje, a ne da dolazim ovdje gdje je počinjen zločin, jer svaki moj dolazak skraćuje mi život i puno djeluje na mene”, kazao je Tufekčić.

Esad Tufekčić, kome su tog dana na svirep način ubijeni članovi porodice, za čije stradanje je saznao nakon nekoliko dana.

Za zločine na području Višegrada, uz ostale, osuđeni su Milan Lukić na doživotnu zatvorsku kaznu i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

“Oni su osuđeni, ali ipak naša kazna je veća. I mi smo osuđeni doživotno, jer mi dok smo živi patićemo isto”, rekao je Tufekčić, priznavši da se osjeća bespomoćno.

Vlasnik objekta Meho Aljić jedan sprat kuće ustupio je za opremanje spomen sobe koja će trajno podsjećati na višegradske žive lomače.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju 2012. godine spaljivanje civila u kući Mehe Aljića na Bikavcu proglasilo je zločinom protiv čovječnosti. Presuda Haškog tribunala utvrdila je da je ubijeno najmanje 60 civila, uglavnom starijih osoba žena i djece.