Prognoze nisu bajne: BiH stagnira i jedna je od najsiromašnijih evropskih država

„Moje poruke su apsolutno jasne i govore o tome da se konstantno ističe sve negativno o BiH, često bez argumenata i unatoč ekonomskim pokazateljima. Takva kampanja protiv BiH samo podstiče iseljavanje mladih ljudi, proizvodi beznadežnost i ima za cilj oslabiti ljude koji se bore za ovu zemlju“, napisat će ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković na društvenim mrežama, pokušavajući pojasniti svoje izjave koje je izrekla u intervjuu za Hayat TV.

O ministrici Turković i njenim izjavama  mediji su već pisali. Ovoga puta pažnju ćemo usmjeriti samo na njene citirane rečenice, piše Žurnal.

Dakle, ministrica Turković, između ostalog, kaže da se „konstantno ističe sve negativno o BiH (…) unatoč ekonomskim pokazateljima“. Šta nam to govore ekonomski pokazatelji?

BDP

Kako bismo izbjegli klišeizirane navode i izlizane fraze, u obzir ćemo uzeti samo konkretne, zvanične podatke dostupne na sajtu Svjetske banke, te druge relevantne izvore. Krenimo redom.

Analizirajući ekonomiju neke države, prvo od čega se polazi jeste BDP ili bruto društveni proizvod. To je, kako se definiše, indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara ili usluga proizvedenih u zemlji tokom godine, izraženo u novčanim jedinicama.

Najvažniji parametar je BDP po glavi stanovnika, a u obzir ćemo uzeti podatke iz 2020. godine. On je u BiH iznosio 6.079,738 američkih dolara, a ako ga uskladimo s paritetom kupovne moći (PKM), riječ je o 15.732,836 dolara.

Izuzimajući ekonomiste, ovako predstavljeni podaci nam ne govore mnogo. No, ako se uporedimo s drugim državama, dobijamo puno jasniju sliku.

U Evropskoj uniji najlošija je Bugarska s BDP-om po glavi stanovnika od 10.079,203, odnosno 24.619,951 dolara usklađen s PKM-om, a poređenja radi BDP po glavi stanovnika u Hrvatskoj iznosio je 14.134,163 (usklađen 29.133,989) dolara. S (naj)razvijenijim državama EU suludo je i porediti se.

Što se tiče BDP-a po glavi stanovnika u regionu, veći je srbijanski (7.720,511, usklađen 19.366,756 dolara) i crnogorski (7.677,152, usklađen 20.542,715 dolara). Od Sjeverne Makedonije imamo veći BDP po glavi stanovnika, ali ako ga uskladimo s PKM-om, on je u BiH manji. Generalno, lošije od nas su samo Albanija i Kosovo, a na čitavom evropskom tlu ispod nas su samo još Moldavija i Ukrajina.

Dakle, prema vjerovatno najvažnijem ekonomskom parametru BiH je među pet najsiromašnijih država Evrope. Prema BDP-u po glavi stanovnika, u 2020. godini bolje od nas su stajale i države poput Perua, Bocvane, Gabona, Ekvatorijalne Gvineje…

Kada govorimo o periodu nakon rata, kakav-takav napredak i ozbiljniji rast BDP-a BiH je imala do 2008. godine. Nakon toga, iako se bilježio simboličan rast niži od 4%, više je riječ o stagnaciji ekonomije. „Nama treba realni rast od minimalno pet do šest procenata godišnje, a sve ispod toga je stagnacija“, govorili su ranije ekonomski analitičari za Žurnal.

DIREKTNE STRANE INVESTICIJE

Loše stojimo i kada je riječ o direktnim stranim investicijama. U 2020. godini, prema zvaničnim podacima, BiH je imala oko 346 miliona eura vrijedne direktne strane investicije, a u posljednjih pet godina prosječan priliv direktnih stranih investicija iznosi blizu 380 miliona eura godišnje.

S druge strane, Srbija je 2019. godine imala rekordan priliv direktnih stranih investicija u iznosu od 3,8 milijardi eura, a i u pandemijskoj 2020. godini priliv je bio oko tri milijarde.

Ukupan priliv direktnih stranih investicija u Crnu Goru u 2020. godini iznosio je 663 miliona eura, što je značajno više nego u BiH, posebno ako se uzme u obzir da je Crna Gora i površinski i prema broju stanovniku manja država. Bolja od nas je i Albanija.

Ranije su ekonomski analitičari za Žurnal objasnili zašto nema više direktnih stranih investicija u BiH: „BiH nije interesantna stranim investitorima i ne dajem tu ocjenu paušalno. Ako se posmatraju direktne strane investicije u kontekstu regiona, vidimo da BiH značajno zaostaje za susjednim zemljama, naročito za npr. susjednom Srbijom. To su konkretni podaci. Zašto je to tako? Niz je razloga. Prije svega, unutrašnji problemi, zatim vanjska percepcija naše zemlje, jer mi moramo biti svjesni da investitori percipiraju BiH kao zemlju konflikta.“

Ako tome dodamo lošu baznu infrastrukturu u vidu nekvalitetnih saobraćajnica, odnosno nerazvijene mreže autoputeve, zastarjele željeznice…, potom korupciju, komplikovanu administraciju i slično, jasno je zašto nas investitori zaobilaze.

LOŠI OSNOVNI EKONOMSKI POKAZATELJI

BDP i direktne strane investicije, iako vjerovatno najvažniji, nisu jedini bitni ekonomski parametri. Npr. prosječna neto plata u BiH koja je nešto veća od 500 eura, i dalje je značajno manja nego u državama u koje masovno odlazi bh. stanovništvo. Pored toga, prosječna plaća je nešto veća i u Crnoj Gori i Srbiji.

Ne možemo se pohvaliti ni godišnjom stopom nezaposlenosti koja je u 2020. godini iznosila 15,9% i jedna je od najvećih na evropskom tlu.

Dalje, pokrivenost uvoza izvozom u 2020. godini iznosi tek 62,3%, a u 2019. i 2020. godini značajno je smanjena stopa rasta industrijske proizvodnje. Jedan od rijetkih parametara koji su bilježili značajan rast jesu depoziti stanovništva u komercijalnim bankama – od 2,6 milijardi eura 2008. godine, do više od 7 milijardi eura 2020. godine.

No, ono što posebno zabrinjava jeste negativan prirodni priraštaj. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u 2020. godini bilo je 27.255 živorođenih, te čak 44.427 umrlih.

ZAŠTO MLADI ODLAZE?

Osim negativnog prirodnog priraštaja, gorući problem jeste i odlazak stanovništva iz Bosne i Hercegovine. Prema određenim podacima, našu državu je samo tokom 2021. napustilo oko 170.000 osoba, dok je od 2013. godine pola miliona građana otišlo iz BiH!

Podsjetimo, ministrica Turković istakla je i kako „takva (negativna, op.a) kampanja protiv BiH samo podstiče iseljavanje mladih ljudi, proizvodi beznadežnost i ima za cilj oslabiti ljude koji se bore za ovu zemlju“.

A zašto, zapravo, odlaze mladi ljudi i šta to proizvodi beznadežnost?

Osvrnimo se na nekoliko istraživanja. U julu 2017. godine Centar za izborne studije i Fondacija Heinrich Böll objavljuju studiju „Masovni odlazak mladih iz BiH: potraga za poslom ili bijeg od stvarnosti?“ u kojoj ističu da „mladi ljudi napuštaju BiH prvenstveno zbog ekonomskih razloga“.

Na pitanje koji su razlozi napuštanja BiH svi ispitanici su odgovorili da je nezaposlenost osnovni razlog njihovog odlaska iz BiH ili neadekvatno zaposlenje koje nije u struci i ne podrazumijeva dovoljan izvor prihoda za osnovne egzistencijalne životne potrebe, kao i nefunkcionalan državni sistem, vladavina korupcije i nepotizma. Osim navedenog, ispitanici i ispitanice su istakli da su posao tražili u BiH po četiri, pet, pa čak i 15 godina, prvenstveno u struci, ali i mimo nje.

Zaključuje se kako odlaskom mladih ljudi BiH gubi obrazovan, politički osviješten mladi kadar, a da donosioci odluka ne rade ništa da ih pokušaju zadržati.

U „Studiji o mladima Bosna i Hercegovina 2018/2019“ koju je izdala Fondacija Friedrich Ebert, ispitanici, mlade osobe iz naše države, su kao osnovni razlog za napuštanje zemlje naveli unapređenje standarda života – preciznije, njih 47,6 posto je tako reklo. Dalje, 20,8 posto njih kao razlog navodi bolje mogućnosti za zaposlenje, 16% njih veće plaće, a 7,7 posto njih bolje obrazovanje.

Dakle, i ova studija je pokazala da mladi napuštaju BiH primarno zbog ekonomskih razloga.

Spomenimo i to da je Institut za razvoj mladih „KULT“ prošle godine predstavio preliminarne rezultate sveobuhvatnog istraživanja o mladima i omladinskom sektoru u BiH, a da podaci pokazuju da više od 50 posto mladih želi napustiti našu državu.

Istraživanje je pokazalo da mladi ljudi smatraju kako bi prioriteti bh. vlasti u narednih pet godina trebali biti zapošljavanje i obrazovanje, a zatim zdravstvena zaštita, sigurnost i upravljanje migracijama u kontekstu odlaska stanovništva iz naše zemlje.

Dakle, odlazak mladih i beznadežnost ne podstiče primarno negativna kampanja protiv BiH, nego realni problemi – nemogućnost ili loše mogućnosti pronalaska zaposlenja, male plaće, kriminal, korupcija, nepotizam, loše obrazovanje…

Na kraju, mi ćemo dati svoj zaključak koji je dijametralno suprotan od stavova ministrice Turković – mladi koji su odlučili ostati u BiH, ostaju uprkos ekonomskim pokazateljima, kriminalu, korupciji i svim drugim društvenim devijacijama.