Problem koji jednako pogađa stanovnike Sarajeva, Banje Luke i Mostara

Tri medija iz Sarajeva, Banje Luke i Mostara nekoliko mjeseci prije oktobarskih lokalnih izbora proveli su anketu među svojim sugrađanima s pitanjem šta je potrebno svakom od ovih gradova da postanu bolja mjesta za život. Pokazalo se da su problemi koji ih more slični i da se neki od ključnih odnose na saobraćajnu infrastrukturu, urbanizam, održavanje čistoće i zelenila…

Novinari Fokusa, Buke i Bljeska potom su ukazali na glavne nedostatke u nadi da će vlast imati dovoljno sluha za glas građana te da će se ova pitanja naći u prioritetima za predstojeći mandat.

No, vratimo se saobraćaju i gužvama koje su svakodnevni izvor frustracija kako vozačima tako i korisnicima javnog prijevoza. U vrijeme sarajevske saobraćajne špice vožnja do radnog mjesta, škole i slično obično traje duže od sata, pa onda još toliko u povratku. Alternative nema, jer i na alternativnim pravcima situacija je identična.

Je li rješenje u kružnim tokovima

I u Banjoj Luci saobraćajne gužve postaju sve ozbiljnije. Vožnja je sve sporija, a vozači sve manje strpljivi. Iako je nesporno da u gradu ima mnogo više automobila nego prije tri, deset ili dvadeset godina, mnogi građani smatraju da to nije glavni problem.

Prema njihovom mišljenju, gužve nastaju jer jednosmjerni saobraćaj i novi kružni tokovi nisu donijeli poboljšanja, nego su dodatno povećali haos na ključnim raskrsnicama i ulicama. Nedostaju obilaznice, nove ulice i efikasan gradski prijevoz, a sve dodatno komplicira neplanska izgradnja velikih stambenih kompleksa.

Iako manji teritorijalno, ali i po broju stanovnika, ni Mostar nije pošteđen. Arhitekta Jesenko Krpo naglašava da živimo u specifičnoj i neurednoj sredini te da se politička nesređenost prenosi s viših nivoa na najmanje, s države na obični život.

– Nemamo dobro riješen saobraćaj, konstantno se povećava. Povećava se broj vozila, kasnimo s rješavanjem obilaznica, parkinga i javnog prometa. S gradskim zelenilom je još gore stanje. Uništavamo ga svakodnevno, što prekomjernom gradnjom što lošim odnosom prema zelenilu, a ne dopunjavamo i ne obnavljamo ga. Nedostaje jasna i dobra dugoročna i kratkoročna strategija razvoja na svim nivoima, od države do mjesne zajednice ili čak do običnog kućnog savjeta – kaže Krpo.

Ovo je bila izborna godina, a takve su poznate po ekspanziji radova na svemu i svačemu, pa tako i cestama. Neke se grade iznova, na starim se postavlja svjež asfalt, mijenjaju se ivičnjaci, popravljaju pješačke staze… Pohvalno, ali ne i dovoljno jer neophodno je intenzivirati i konačno završiti i one druge projekte za koje treba daleko više vremena od predizbornog.

Cesta na koju se čeka 40 godina

Vlasti već dugo obećavaju moderne saobraćajnice kroz Sarajevo i, istini za volju, nešto je i urađeno. Međutim, potpuna realizacija decenijskih projekata idalje je na čekanju. Primjera radi, Južna longitudinala. Jedna od najvažnijih saobraćajnica čijom bi se izgradnjom znatno rasteretio saobraćaj. Samim time, ubrzao bi se i trolejbuski prijevoz, a tamo gdje je bolji javni saobraćaj, manja je potreba za individualnim vozilima.

Nažalost, na nastavak gradnje dijela Južne longitudinale čeka se već sedam godina, a zapelo je na području općine Novo Sarajevo u naselju Grbavica. Saobraćaj je rasterećen na dijelovima gdje postoje četiri trake, ali onda neminovno opet nastaju “čepovi” na dijelovima gdje dvije trake nestaju. Najveća kočnica izgradnje saobraćajnica, prema riječima direktora Direkcije za puteve KS Selmira Kovača, jesu neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Od 2017. godine trajao je sudski postupak zbog sporne nekretnine na ovom dijelu.

Još jedna gradska saobraćajnica u izgradnji je dugi niz godina. Radovi na Prvoj transverzali počeli su prije rata 90-ih, a Urbanističkim planom Grada Sarajeva planirana je još 1985. godine kada je bilo nemjerljivo manje automobila i gužve na cestama. Niko ne može predvidjeti kada će biti završena, pa građanima ne ostaje ništa drugo nego da se naoružaju strpljenjem kada iz centra grada krenu put Vogošće ili obrnuto.
Istovremeno, stari-novi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković smatra da su gužve tokom „špice“ sasvim uobičajene za bilo koji grad, te da je jedino rješenje za njihovo smanjenje “da postanemo selo”.

Ocijenio je da su promjene u saobraćaju, nazvane saobraćajna revolucija, uključujući jednosmjerne ulice, instalaciju pametnih semafora i razvoj novih kružnih tokova, već doprinijele poboljšanju situacije u tom gradu.

Operacija uspjela, pacijent u teškom stanju

Istovremeno, Milenko Jaćimović, predsjednik Udruženja za unapređenje sigurnosti saobraćaja Republike Srpske za Buku kaže da će gužve prestati tek izgradnjom gradske obilaznice i novih poprečnih veza između istočnog i zapadnog tranzita. Također, naglašava, potrebno je izgraditi dovoljno parking prostora u prve tri gradske zone i nastaviti izgradnju transverzala i kružnih tokova.

-Sadašnje stanje saobraćajne revolucije, kako je neko naziva, vidim kao da smo na bolesniku pokrenuli operaciju na svim organima u isto vrijeme. U gradu je trenutno registrovano oko 90.000 vozila, a svake godine se registruje novih oko 2.000 vozila. Nažalost, stanje putne mreže i njeno usklađivanje nije pratilo ovaj trend povećanja broja vozila, tako da trenutno imamo saobraćajno zagušenje koje traje deset sati u toku dana – navodi Jaćimović.

Umjetnica Maja Rubinić za Bljesak je komentarisala situaciju u Mostaru. Upozorila je da saobraćajnica na izlazu iz grada nije dobro rješenje uprkos tvrdnjama nadležnih.

– Ovdje može doći do ozbiljnih saobraćajnih gužvi i zastoja, frustracija vozača, a potom i do povećanja rizika od nesreća. Uz to, može negativno utjecati na povezanost grada s okolnim područjima – kazala je Rubinić.

Jedna od opasnih saobraćajnica u Banjoj Luci, koja je već odnijela nekoliko života, jeste dionica Istočnog tranzita. Nakon protesta građana i zahtjeva nadležnim institucijama da se poboljša sigurnost i obuzda prebrza vožnja, na mjestu nesreće postavljen je radar.

S druge strane, na više sarajevskih raskrsnica semafori nisu u potpunoj funkciji već mjesecima. Tačnije, ne pale se neka od svjetala pa vozači, recimo, ne vide da se trebaju zaustaviti jer crveno ne radi. Isto tako ni pješaci ne znaju kada je sigurno da pređu saobraćajnicu. A znamo koliko su opasni bahati trkači čak i kada je signalizacija u funkciji te koliko je nedužnih osoba stradalo posljednjih godina. Još jedna opasnost građanima nije trebala i morala je biti izbjegnuta.

Izbori su bili prilika da biramo

Stručnjak za saobraćaj, univerzitetski profesor Osman Lindov, u izjavi za Fokus pojasnio je zašto su raskrsnice opasne i koliko je značajna adekvatna signalizacija.

– To su opasna mjesta u saobraćaju zbog miješanja različitih tokova saobraćaja, vozila, pješaka, biciklista i drugih. Iz navedenih razloga posebna pažnja mora se posvetiti regulisanju saobraćaja i kretanja na takvim mjestima. Sistemi regulisanja su različiti, a odabir zavisi i od stepena opasnosti raskrsnice. U gradskim sredinama, zbog prevelikih rizika i velikih tokova pješaka i vozila, koristi se svjetlosna signalizacija koja je najsigurniji vid regulacije – kaže Lindov za Fokus.

Naglašava da održavanje semafora zahtijeva posebnu pažnju jer svaki sekund ispadanja tih sistema predstavlja veliku opasnost. Nažalost, nadležni nisu bili u stanju na vrijeme provesti javnu nabavku za usluge održavanja. Ali za njih, svakako, sankcija nema. Osim na izborima. A da li su i u kojoj mjeri birači iskoristili tu mogućnost, pitanje je.