Prlićev advokat o samoubistvu Praljka: On nije bio romantična budala

Haški advokat osuđenog osuđenog za ratne zločine Jadranka Prlića, Michael G. Karnavas, na svom je blogu objavio je tekst pod naslovom “Časni prkos generala Slobodana Praljka” , u kojem se izjasnio o činu Praljka koji je, nakon što mu je potvrđena kazna zatvora u trajanju od 20 godina, popio otrov te umro.

– Razmišljajući o zadnjim trenucima generala Praljka, vjerujem da si je zbog principa oduzeo život – ne iz straha, niti iz ljutnje, niti depresije, ili očaja, a sigurno ne iz bilo kojeg drugog razloga koji tjera ljude da samoubistvom traže mir – napisao je Karnavas.

Potom je nastavio kako “Praljak nije bio romantična budala, on nije gajio iluzije da će njegova presuda biti poništena”.

– Svaki objektivni promatrač došao bi do istog zaključka. Ja svakako jesam. U najboljem slučaju, Žalbeno vijeće bi moglo smanjiti kazne, ali osude bi uglavnom ostale kakve jesu, iako prema mom mišljenju dokazi ne podržavaju činjenične nalaze i pravne zaključke Raspravnog vijeća. To posebno vrijedi za tvrdnju u optužnici o sveobuhvatnom udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem ponovne uspostave Banovine Hrvatske u granicama iz 1939. godine, kako bi se ona ili spojila s Hrvatskom ili bi bila neovisna država unutar Bosne i Hercegovine (BiH) usko povezana s Hrvatskom, te da je taj UZP uključivao trajno uklanjanje i etničko čišćenje bosanskih muslimana i ostalih ne-Hrvata iz tih područja – napisao je Karnavas.

Praljak, piše Karnavas, nije gajio iracionalnu nadu poput ostalih osoba u žalbenom postupku, niti je slušao glasine ili vjerovao zakulisnim makinacijama, prijateljstvima i navodnim naporima da se sudija usmjeri u povoljnom pravcu.

– Praljak je bio racionalan, inteligentan i pragmatičan. Njegova je misao bila izoštrena prirodnim naukama, iako je bio jednako verziran u društvenim i humanističkim naukama: filozofiji, sociologiji, historiji, književnosti, kazalištu i kinematografiji. Iako pretpostavljam da se Praljak nadao i da je možda očekivao da će na MKSJ-u imati pravično suđenje, trebalo mu je postati bjelodano, prije dolaska u Zatvorsku jedinicu UN-a, ili nedugo nakon toga, da su osude za većinu navodnih zločina unaprijed određeno – piše, između ostalog, Karnavas.