samo naprijed
Primjer Tuzlanke Azra Lukavačkić ohrabrenje djeci oboljeloj od malignih bolesti
Ova hrabra Tuzlanka danas je dio Mreže djece oboljele od raka, a aktivno volontira i u Udruženju “Srce za djecu oboljelu od raka“ i njihov primjer predanog rada za oboljele mališane i mlade uvijek ističe u javnosti
Tuzlanka Azra Lukavačkić, studentica završne godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koja je prije 12 godina izborila svoju najveću životnu bitku kada je pobijedila karcinom limfnih čvorova, danas aktivno pomaže oboljelim mališanima i mladima kroz Mrežu djece oboljele od raka te Udruženje “Srce za djecu oboljelu od raka“.
Azrin život se kada je imala 13 godina promijenio u samo jednom danu kada je otišla liječniku zbog otekline na vratu. Danima je tješila sama sebe da neće dopustiti da je bolest nadvlada.
– Iako sam imala tek 13 godina, pored svih iskušenja i nepoznanica koje su me pratile niti u jednom trenutku nisam dozvolila da me bolest obeshrabri i savlada. Čvrsto sam vjerovala da ću uspjeti te da ću se vratiti mojim svakodnevnim aktivnostima i nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Razlog tome bila je i spoznaja da nisam sama te da su istu ili sličnu bitku prošli ili prolaze i druga djeca. Hvala Bogu izašla sam kao pobjednica – kaže u razgovoru za Fenu Azra Lukavačkić.
Tada je bila odlična učenica i aktivna sportistkinja s brojnim osvojenim medaljama u karateu. Nada da će ponovno početi trenirati i vratiti se sportu, bila je dodatni motiv i snaga da istraje u liječenju.
– Neizostavno je bilo da tokom liječenja zaostajem za svojim vršnjacima u pređenom školskom gradivu i da je postojala određena doza straha kako se ponovo vratiti tim obavezama i nadoknaditi propušteno, kao i strah kako će me ostali prihvatiti zbog npr. gubitka kose, umanjene sposobnosti pamćenja i tjelesnih sposobnosti. Uprkos svemu tome, taj strah je na svu sreću uspješno nadvladan podrškom, suosjećanjem i razumijevanjem moje porodice i prijatelja, kao i nastavnika i direktora škole – ističe ona.
Njezina borba s opakom bolešću trajala je godinu dana, a danas je Azra u potpunosti zdrava osoba. Njezin primjer ohrabrenje je mnogoj djeci oboljeloj od malignih bolesti.
Veliki utjecaj na njenu životnu odluku da postane ljekar je imalo to što je kroz svoje iskustvo uvidjela da je to, kako kaže, najhumanija profesija i najbolji odabir za nju.
-To su mi dokazali i moji ljekari. Kada se svemu tome doda radost i osmijeh koji pokazuje zdravo i izliječeno dijete, onda nemam sumnje da ću težiti ka usavršavanju iz oblasti pedijatrije. Mislim da je nešto najljepše pomagati djeci i gledati njihovo odrastanje – navela je Lukavačkić, koja je trenutno apsolventica Medicinskog fakulteta u Tuzli.
Posljednjih godina uslovi za liječenje djece oboljele od raka su mnogo bolji, a podrška koju pruža cjelokupna zajednica je mnogo veća nego prije deset ili petnaest godina.
– Veoma je važno da svi subjekti društva ulože jednake napore kako bi borbu djece i roditelja s opakim bolestima učinili lakšom i uspješnijom, a naročito da u tome više učestvuju institucije – poručila je.
Ova hrabra Tuzlanka danas je dio Mreže djece oboljele od raka, a aktivno volontira i u Udruženju “Srce za djecu oboljelu od raka“ i njihov primjer predanog rada za oboljele mališane i mlade uvijek ističe u javnosti.
– Udruženje ‘Srce za djecu oboljelu od raka’ aktivno djeluje na području Federacije BiH. Aktivnost udruženja se ogleda u pomoći hematoonkološkim odjeljenjima pedijatrijskih klinika u Sarajevu i Tuzli, kao što su nabavka nedostatnih neophodnih lijekova, zatim svih kako prehrambenih tako i higijenskih potrepština u cilju podizanja standarda zdravstvene njege naših malih pacijenata. Samom realizacijom projekta Roditeljske kuće u Sarajevu, a nadam se uskoro i u Tuzli, liječenje djece i u tom segmentu zadovoljava čak najviše evropske standarde. Kao još jedan neizostavan segment liječenja je i psihosocijalna pomoć koju pružaju psiholozi iz ovog udruženja – naglasila je Lukavačkić.
Poručila je svoj djeci i njihovim roditeljima da budu jedni drugima najveća podrška, da pozitivno razmišljaju i nastoje održati pozitivan duh, jer su oni najveći heroji cjelokupne društvene zajednice.