Prijetnje, uvrede i medijski linč: Zatiranje slobode govora u Vučićevoj Srbiji

Redakcija dnevnog lista “Danas” dobila je poduži mejl u kojem se novinarima, kolumnistima i urednicima prijeti ubistvom. Mail sa rječitim naslovom “Beogradski Šarli Ebdo” stigao je na adresu glavnog urednika Dragoljuba Petrovića.

Anonimni pisac poslanice kaže kako je osjetio potrebu da obavesti urednika da redakciji preti “smrtna opasnost od strane pojedinih krajnje desno orijentisanih struktura koje obitavaju iz sjenke”.

Elementarna nepismenost i teška posvađanost sa maternjim jezikom ukazuju da je pošiljalac anonimni srpski patriota, budući da je kod nas rodoljublje odavno obrnuto srazmjerno sa poznavanjem srpskog jezika. Nemoguće je “obitavati iz sjenke”, može se samo obitavati u sjenci, ali to očigledno nije poznato samozvanom zaštitniku srpstva koji je spreman da ubije, ali ne i da uloži mali napor i nauči osnovna gramatička pravila sopstvenog jezika, piše Tomsilav Marković za Žurnal.

Spisak za odstrel

Anonimni delinkvent je nezadovoljan uređivačkom politikom lista, a pogotovo izvještavanjem o najnovijem vještačkom podizanju tenzija oko Kosova, ne sviđa mu se kako o tome izvještavaju “Danas”, N1 i Nova S, čini mu se da su se redakcije pomenutih medija stavile na stranu “albanskih separatista”, što je dovoljan razlog za masovni pokolj. Zato nepismeni anonimus predviđa da će salve metaka lomiti prozore i rikošetirati iznad novinarskih glava, da će im meci prolaziti kroz lobanje i poslati ih “u limbo”, i to kad se najmanje budu nadali.

Pisac poslanice ima nadnaravne sposobnosti, pa mu se javlja i šta će se dogoditi sa ubicama: nikada neće izaći pred lice pravde, “jer i oni neće preživjeti tako što će sami sebi presuditi ili pak poginuti u razmjeni vatre sa organima reda”. Trebalo bi “ni oni”, ali da ne cjepidlačimo, kad je čovjek krvoločan, anoniman i vidovit desi se da mu se omakne koja greška.

Sastavio je neznani autor i spisak za odstrel. Na vrhu spiska je novinarka i kolumnistkinja Snežana Čongradin, a potom slede “Teofil Pančić, Aleksej Kišjuhas, Nikola Samardžić, Nenad Kulačin, Marko Vidojković i ostali kolumnisti koji ne pišu za ‘Danas’ poput Dragana Bursaća, i radijskog voditelja Daška Milinovića koji su vaši istomišljenici vrijedni pomena“.  Anonimus je iznerviran mnogim stvarima koje je pročitao u tekstovima pomenutih autora, pa čak i nekim koje dotični nikada nisu napisali, na primjer nazivanje Srba “genocidnim narodom”.

Taj izraz ne koriste kritičari nacionalizma, oni koji pišu o ratnim zločinima, već ga rabi samo ona strana kojoj pripada i pisac prijetećeg pisma, ali koga briga za faktografiju kad treba ubijati domaće izdajnike.

Nova generacija srpskih nacionalista

Autor je naveo i ko će biti izvršioci budućeg masakra. To nisu mejnstrim desničari pod kontrolom Srpske napredne stranke, niti opštepoznate grupe poput Narodnih patrola, već desno orijentisane zajednice koje “nisu povezane ni sa jednom desničarskom organizacijom iz Srbije i Evrope, što ih čini nevidljivim za organe reda i obavještajne službe”.

Neznani junak je malo detaljnije opisao dotičnu mladu gospodu, ponovo se frljajući sjenkom i obitavanjem, što se grbo rodi gramatika ne ispravi: “Iz sjenke obitava nova generacija srpskih nacionalista koja je nepotkupljiva, nekorumpirana i nadasve časna”. A nema časnijeg postupka od upada u redakciju lista s čijom se uređivačkom politikom ne slažeš i pucanja po svemu što mrda, poglavito po novinarima.

Možda je časnije samo ubijanje staraca, žena i djece, trpanje njihovih leševa u hladnjače i sahranjivanje u masovne grobnice, kao što su radili slavni srpski heroji dok je nova generacija srpskih nacionalista bila u pelenama.

Anonimnog rodoljuba posebno je iznervirala sintagma “pravoslavni talibani” kojom su opisani učesnici litija, pa bi zato novinarima priredio teroristički napad, po ugledu na islamske fundamentaliste koji su u januaru 2015. godine ubili deset novinara lista “Šarli Ebdo”. To je već klasična projekcija koja se neprestano ponavlja u pretnjama samozvanih patriota. Ti nama da kažeš da smo ubice i da obožavamo ratne zločince? Sad ćemo da te ubijemo kako bismo ti pokazali da nismo ubice. Kad je ljudsko biće ovoliko vaspitno zapušteno, posvađano s logikom, pameću i maternjim jezikom, šta mu drugo preostaje osim nasilja.

Tabloidna poternica

Preteći mejl poslat je u nedjelju ujutro, a istog dana tabloid “Alo” objavio je tekst u formi poternice za Nikolom Samardžićem, profesorom istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Povod za linč bio je Samardžićev tvit koji glasi:

“Kurti sve popularniji u Srbiji van Kosova, nije do nacije, on vjeruje u svoju misiju dok Brnabić drži šipak i putovnicu u lijevom džepu”. To je poslužilo anonimnom tabloidnom pucaču da se ostrvi na Samardžića, a streljački tekst vrvi standardnim difamacijama tipa “potrčko crnogorskog diktatora Mila Đukanovića”, “podržava šiptare”, “poznat po svojim antisrpskim stavovima”, “sramni tvit”, “radi protiv srpskog naroda, kome i sam pripada, na njegovu žalost”.

U tekstu nema otvorenih prijetnji kao u onom anonimnom pismu, ali jasno je na šta anonimni kvazinovinar smera i kako treba postupati sa izdajnicima. Jasno je i da autor pretećeg mejla i tabloidni um dele isti šovinistički, totalitarni svetonazor koji ne trpi nikakvu slobodu mišljenja i govora, istina ga ne zanima, a priznaje samo autoritet palice i kalašnjikova. Takođe, obojica pripadaju istom umjetničkom pravcu znanom kao analfabetizam.

Zabranjeno citiranje

Par dana ranije, u petak 4. novembra, istraživački portal KRIK osuđen je po tužbi nekadašnjeg direktora Bezbjednosno-informativne agencije Bratislava Gašića, zbog izveštavanja sa suđenja kriminalnoj grupi Zorana Jotića Jotke. Sudija Nataša Petričević Milisavljević osudila je KRIK, jer su preneli citat iz prisluškivanog razgovora članova kriminalne grupe u kojem se kaže da je Gašić kod Jotića “na kazanu“.

Novinari KRIK-a povredili su čast i ugled Gašića tako što su doslovce naveli šta je rečeno u sudnici. Sudija nije dozvolila da se audio-snimci prisluškivanih telefonskih razgovora koji su puštani na suđenju Jotiću i transkript sa suđenja uvrste u dokaze.

Dakle, od sada je zabranjeno objavljivati citate u kojima se govori nepovoljno o članovima vladajuće kaste. U međuvremenu je Bratislav Gašić postao ministar policije, pa u budućnosti možemo očekivati još tešnju saradnju organa gonjenja i pravosuđa na suzbijanju slobode govora. A i ti novinari se načisto izbezobrazili, citiraju sve po redu, umjesto da lijepo proberu i objave samo pohvale, panegirike i ode naprednjačkoj bulumenti, kao što to čine poslušnici iz medija lojalnih Aleksandru Vučiću.

Progon neistomišljenika

Par dana ranije kolumnista Dragan Bursać dobio je otvorene prijetnje od izvjesne osobe koja se potpisala kao Nikola Petković. Dotični bi malo radio o glavi Bursaću, poručuje mu da ga i ovako samo čekaju, nije precizirao ko čini narečenu množinu, i ne obazire se na to što je kolumnista prijetnje uredno prijavio policiji.

Po svemu sudeći, riječ je o građaninu pokojne Republike Srbije, pa je sasvim logično što ne strepi od nadležnih organa. Što bi se čovjek plašio policije kad se na njenom čelu nalazi Bratislav Gašić, prekaljeni borac protiv slobodnog i nezavisnog novinarstva? A i sudovi su se izvještili u istoj disciplini, kao što smo vidjeli u slučaju portala KRIK.

Svi pomenuti događaji odvili su se za ciglo pet dana, od 2. do 6. novembra. Pretnje novinarima, progon neistomišljenika, zatiranje slobode govora postali su bukvalno naša svakodnevica. Navedeni niz nije čak ni sveobuhvatan, ko bi pobrojao sve nasrtaje vladajuće kaste na novinare i slobodnomisleće ljude u Skupštini, u televizijskim nastupima, na zvaničnim nalozima SNS-a, na konferencijama za štampu i sličnim prigodama. O masovnom teroru razularenih totalitaraca na društvenim mrežama da i ne govorim, da bi se to popisalo potrebna je omanja armija ljudi.

Targetiranje nepodobnih i nepokornih

Otkad je preuzeo apsolutnu vlast u Srbiji Aleksandar Vučić vodi ljutu borbu protiv slobodnih medija, drugačijeg mišljenja, kritički nastrojenih intelektualaca, protiv svakog ko bi radije da misli svojom nego predsjednikovom glavom. U tom progoniteljskom poslu izvještio se još kao Miloševićev ministar informisanja krajem devedesetih godina, pa je sad samo nastavio tamo gdje je stao, zloupotrebljavajući sve državne resurse koji su mu na raspolaganju.

Istrajnim difamiranjem i targetiranjem nepodobnih i nepokornih, Vučić i njegova posluga kreirali su društvenu atmosferu u kojoj su prijetnje novinarima sasvim normalna i uobičajena pojava, takoreći deo folklora.

Tako smo stigli do tačke kad je potpuno prirodno da se na istom zadatku nađu ministar policije, pravosudni organi, tabloidni poslenici i razni slobodni strijelci skloni klanju derznovenih pojedinaca koji ne pjevaju u zajedničkom zločinačkom horu. Svako se služi sredstvima kojima raspolaže: neko sudijskim čekićem, neko tužbom, neko crtanjem mete u tabloidu, a neko otvorenim najavama masovnog pokolja.

A svi su spojeni u udruženi zločinački poduhvat protiv slobode govora i mišljenja, protiv istine i činjenica, protiv ljudske ličnosti. Što je sasvim logično – totalitarni um nepogrešivo prepoznaju ko su mu smrtni neprijatelji.