Prije 70 godina donijet je prvi Ustav BiH

Ustavotvorna skupština je 31. decembra 1946. jednoglasno usvojila Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, objavljen 8. januara 1947. godine

Prije 70. godina, 31. decembra 1946. godine, Ustavotvorna skupština Narodne Republike Bosne i Hercegovine jednoglasno je proglasila prvi ustav BiH. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine bio je objavljen nekoliko dana kasnije, 8. januara 1947. godine. Njime je Bosna i Hercegovina uređena kao narodna država republikanskog oblika.

Specifičnost demokratskog ustava

Profesor dr. Omer Ibrahimagić, bosanskohercegovački ustavnopravni teoretičar, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, sudija Ustavnog suda Jugoslavije, a potom Ustavnog suda Federacije BiH, u svojoj knjizi iz 1998. godine “Državnopravni razvitak Bosne i Hercegovine”, u dijelu koji se odnosi na period Narodne Republike BiH, navodi:

“Na sjednicama Ustavotvorne skupštine, održanim od 28. do 31. decembra 1946. donešen je Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, proglašen na sjednici od 31. decembra 1946. Ako se izuzme Uredba o bosanskom vilajetu koju je sankcionirao sultan u novembru 1864. i Statut (Ustav) za Bosnu i Hercegovinu koji je sankcionirao u februaru 1910. austrijski car i ugarski kralj Franjo Josif, tačno nakon 483 i po godine, od gubljenja državnosti 1463, bosansko suvereno narodno predstavničko tijelo, izabrano na slobodnim izborima, donijelo je Bosni i Hercegovini prvi ustav u njenoj historiji. U članu prvom Ustava uređeno je da je Narodna Republika Bosna i Hercegovina narodna država republikanskog oblika. Tom odredbom definitivno je uređen status BiH kao države. Član drugi Ustava uređuje da se Bosna i Hercegovina, koristeći se svojim pravom na samoopredjeljenje, ujedinila sa Srbijom, Hrvatskom, Slovenijom, Makedonijom i Crnom Gorom u saveznu državu FNRJ i prenijela na FNRJ samo ona prava koja su saveznoj državi data Ustavom FNRJ”.

O značaju i vrijednostima propisanim u prvom ustavu Republike Bosne i Hercegovine za Oslobođenje govori i profesor dr. Ćazim Sadiković, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH i dugogodišnji član Venecijanske komisije. Ustav od prije 70 godina, kaže Sadiković, uistinu je demokratski ustav i nije se razlikovao od ostalih demokratskih ustava s tim što je izrazio specifičnosti našeg, bosanskohercegovačkog društva i svega onog što je označavalo tadašnji trenutak.

– Samo godinu po završetku II svjetskog rata republika Bosna i Hercegovina je kao nezavisna država donijela svoj prvi ustav u svojoj višestoljetnoj historiji. Ustav koji je Ustavotvorna skupština usvojila i proglasila 31. decembra 1946. godine bio je uistinu pravi ustav parlamentarne demokratije. Suverenost nove države proizlazila je iz naroda u zajednici sa slobodnim i jednakim građanima Bosne i Hercegovine. Tom ustavu prethodila je Deklaracija o pravima građana Bosne i Hercegovine koja je usvojena u jeku II svjetskog rata, šest godina prije Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Savjeta Evrope.

Proces oslobođenja države BiH tekao je uporedo sa stvaranjem ukupne strukture moderne pravne i demokratske države. Otapanjem leda okupacije uskrsnula je država Bosna i Hercegovina sa svim svojim višenacionalnim društvom i u historijskim granicama. U procesu oživljavanja, emancipacije i afirmacije države BiH posebno mjesto ima bogat spisak ljudskih prava. Ustav NRBiH u tom dijelu pružio je sliku demokratskog i političkog uređenja države, stvorene na ruševinama starog poretka. Ovdje svakako poseban značaj ima izborno pravo kao osnovca svakog modernog demokratskog uređenja jedne zemlje. U tom smislu, Ustav je naglasio da će svi građani birači, muškog i ženskog pola, sve organe vlasti birati na osnovu općeg, jednakog i neposrednog prava glasa. U okviru klasičnih političkih građanskih prava navode se slobode okupljanja i udruživanja, slobode vjeroispovijesti, sloboda izražavanja i obrazovanja… Naravno, u tom kontekstu izražena je eksplicitno i implicitno i zabrana diskriminacije građana po bilo kojem osnovu. U sferi ekonomskih odnosa tadašnji ustav je garantirao imovinsku sigurnost građana kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu, čime se uz sve ostalo svim građanima BiH osigurava život u skladu sa savremenim shvatanjima socijalne pravde i dostojanstva čovjeka, kaže Sadiković.

Dodaje kako je “Ustav iz 1946. godine posvetio veliku pažnju očuvanju demokratskog poretka, što je bilo posebno aktuelno u vrijeme kada su još bile potrebe zaštite države od bilo kakvih fašističkih i drugih neprijateljskih tendencija koje su se mogle očekivati i poslije završetka Drugog svjetskog rata, a imamo ih i sada”.

A Dayton

On je povukao i paralelu prvog ustava sa sadašnjim ustavom Bosne i Hercegovine, donesenim kao aneks na Dejtonski mirovni sporazum 1995. godine.

– Ustav koji danas imamo u osnovi je suprotan svemu onome što je urađeno prije 70 godina, jer je zapravo isključio građanina kao nosioca suverenosti, isključio je narod kao osnovni izvor i cilj svake vlasti, pa i suverene vlasti. Isključio je bh. društvo kao višenacionalno društvo i isključio je mogućnost bilo kakvog aktivnog angažiranja države u ostvarenju svih ciljeva o kojima sam govorio. U Daytonu smo izgubili sve ovo što smo nekad stvorili, naravno i ono što smo stvorili u ustavu 1974. zajedno sa amandmanima iz 1990, napominje profesor.

Sadiković pojašnjava da smo u Dayton ušli kao moderna evropska demokratska država, sa svim demokratskim oznakama i ljudskim pravima i slobodama, pa čak i sa više njih u odnosu na evropske zemlje.

– Onda su uklonjene sve demokratske institucije, svi demokratski principi, počev od principa podjele vlasti do principa trostepenog uređenja države kao što je to osnovni evropski princip zaštite od unitarizma. Posebno je karakteristično da je uveden veliki stepen diskriminacije u svim oblastima, ali i blokada političkog i društvenog sistema, tako da je cijeli period poslije Daytona zapravo period propadanja države Bosne i Hercegovine, kaže Ćazim Sadiković, dodavši da je Ustav BiH namjerno preveden tako da se izbriše najvažnije svojstvo, instrument koji je mogao pomoći državi da se oporavi, a to je član 2. tačka 2. koji glasi da se u BiH izravno primjenjuje Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i da ima prioritet nad svakim drugim pravom.

Sadiković ističe da se sad nikoga ne može ubijediti da je to tako, ni profesore, ni medije, ni političare, ni studente…