Predstavnik UNICEF-a za BiH: Netačne kampanje o vakcinaciji plaše roditelje

Zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine još uvijek ne prepoznaje djecu kao jednaku u svakoj kategoriji te ih isključuje iz procesa imunizacije i socijalne zaštite, tvrdi predstavnik Fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF) u BiH Ayman Abulaban, prenosi Anadolu Agency (AA).

Abulaban je na mjesto predstavnika UNICEF-a u BiH došao prije dvije godine s mjesta predstavnika UNICEF-a za Tursku, a njegova dugogodišnja karijera obilježena je promovisanjem i zaštitom dječijih prava. Nakon više od 20 godina duge karijere u UNICEF-u, on ovog mjeseca završava posljednji angažman i to na mjestu predstavnika UNICEF-a za Bosnu i Hercegovinu.

Sa tog stanovništa, u intervjuu za blog ZaSvakoDijete.ba rekao je da BiH čini puno više po pitanjima prava djeteta nego mnoge druge zemlje, ali je i to nedovoljno te da je dug put do “zlatnih standarda” u oblasti dječijih prava.

Jednim od najvećih problema naziva upravo proces imunizacije iz kojeg su, kako kaže, isključena brojna djeca. Upravo se imunizacija smatra jako važnom za zaštitu djece od bolesti vakcinacijom.

“Stopa imunizacije je na opasno niskom nivou, prema podacima MICS istraživanja iz 2011. godine 68 odsto djece je u potpunosti prošlo imunizaciju, a samo četiri odsto u Romskoj populaciji, dok bi po preporukama Svjetske zdravstvene organizacije ta stopa trebala biti 90 odsto. BiH je među četiri ‘crvene tačke u Evropi kad je u pitanju opasnost od pojave polia”, ističe Abulaban.

Iako je imunizacija, kako kaže, jedna od najvažnijih i najznačajnijih zdravstvenih tehnika koja je spasila milione dječijih života u posljednjih više od 100 godina, u BiH ovaj proces pogoršava više faktora

“Sadašnje pogoršanje stope imunizacije rezultat je dva faktora: jedan je nemogućnost sistema da obezbijedi dovoljne zalihe vakcina na vrijeme, a drugi je porast oklijevanja kod roditelja da vakcinišu djecu. Znači, imamo dva negativna faktora i trebamo adresirati oba. Jedan je jačati sistem, nabavku, osigurati kvalitetnu saradnju među različitim zdravstvenim vlastima u državi. Istovremeno trebamo eliminirati netačnu i potpuno štetnu kampanju koja plaši kod roditelja proizvodi strah od odvođenja njihovog djeteta na vakcinaciju. Takva kampanja je naučno neutemeljena i čak bih mogao reći zlonamjerna”, govori Abulaban.

Dodaje kako put koji vodi do “zlatnih standarda” u oblastima dječijih prava podrazumijeva uključivanje najranjivije populacije djece kao što su djeca Roma i djeca sa poteškoćama.

“Ako govorimo o pravu djeteta na zdravstvo, možemo primijetiti da zdravstveni sistem još ne obuhvata svu djecu. Imamo djecu, posebno iz marginaliziranih grupa i ruralnih područja, koja su isključena iz bitnih servisa kao što su imunizacija i socijalna zaštita. Kada govorimo o dječijoj zaštiti, sistem maloljetničkog pravosuđa se unapređuje, ali tu je još mnogo mjesta za poboljšanje”, tvrdi Abulaban.

Kada je riječ o obrazovanju djece u BiH, “velikim zabrinjavajućim problemom” naziva kvalitet obrazovanja. Dodaje kako su to zaključci koje je dobio nakon više razgovora sa mladim ljudima koji žive u BiH, a koji istovremeno razmišljaju o napuštanju domovine.

“Mnogi od njih sanjaju o napuštanju ove zemlje jer nemaju istinsku vjeru u budućnost. Ovo može biti rezultat nezaposlenosti mladih, što je također znak upozorenja o tome kakav je kvalitet obrazovanja i njegova relevantnost na tržištu rada. Relativno govoreći napretka ima, ali u apsolutnom smislu definitivno postoji veliki prostor za poboljšanje. Možemo li reći da su dječija prava u BiH ugrožena? Možemo reći da određenim aspekti dječijih trebaju biti bolje uređeni ili bolje adresirani. Nije kao u zemljama gdje imate sistemska kršenja prava djeteta, ali ovdje postoje nedostaci koji završe tako da određeni aspekti ostanu nerealizirani. Nisam sreo nikoga ko nema ispravan stav o pravima djeteta. Ono što treba ojačati jeste prelazak s te obavezanosti na djela”, zaključuje predstavni UNICEF-a za BiH.

Najslabija karika, prema njegovom mišljenju, nalazi se u u prevođenju javnih i političkih stavova i izjava u akciju, i poslije u praćenju efekata urađenog. Kako kaže, nije dovoljno da donosioci odluka i političari kažu kako misle da je nešto dobro već oni trebaju raditi na tome.

Podsjećajući na činjenicu da obuhvat predškolskim obrazovanjem u BiH iznosi negdje oko 13 odsto, Abulaban tvrdi da vjeruje da se ta stopa može povećati.

“To se može povećati, a upravo UNICEF obezbjeđuje ekspertizu i prenošenje iskustava iz drugih zemalja kako to uraditi. Morate imati sve aktere koji rade na tome. Vlasti u ovoj zemlji, na državnom nivou, lokalnom nivou, entitetskom, kantonalnom, svi trebaju staviti sve svoje resurse na raspolaganje – ljudske i financijske, kao i uključiti čitav sistem. Trebaju se više uključiti i nevladine organizacije i civilno društvo, privatni sektor također treba prepoznati svoj interes u podršci predškolskom odgoju. Porodice i roditelji trebaju povećati pritisak i pokazati da to žele kao jedno od prava njihovog djeteta. Dakle, ako svi ovi akteri ne rade istovremeno s istim ciljem, napredak će biti sporiji”.

Podsjećajući na globalnu izbjegličku krizu koja neizostavno djecu dovodi na po njih opasne predjele, Abulaban dodaje da je u tom smislu “svijet pao na ispitu”.

“Ne. Svijet ne čini dovoljno, u stvari ne čini čak ni malo da se to zaustavi. Nije samo dovoljno obezbijediti neke fondove… Bitno jeste obezbijediti infrastrukturu, skloništa, zaštitu i hranu, ali je deset puta bitnije zaustaviti izvor problema, a to je rat. Tu je svijet već pao ispit, i rekao bih da svjetske sile koje mogu imati uticaj na takve stvari, nažalost, još nisu odlučile da zajedno učine nešto konkretno i zaustave rat koji se nastavlja i jedino što preostaje je humanitarni rad”, tvrdi Abulaban.

Djeca u pokretu, odnosno u izbjegličkim rutama, suočeni su sa svakodnevnim životnim prijetnjama.

“Vidjeli ste da stotine njih umiru utapajući se u moru ili od bolesti. Zdravlje im je ugroženo, pothranjeni su, mnogo je bolesti koje ih prate, edukacija im je uskraćena, milioni djece gube pravo na obrazovanje, uskraćeno im je pravo na zaštitu, zlostavljana su, izrabljivana, neka čak i prodata ili prisiljena na seksualne usluge… Znači, čitav niz dječijih prava je ugrožen tokom tog puta van njihove zemlje. Ponavljam, nema boljeg rješenja od onoga da se popravi situacija u njihovim zemljama, da se rat zaustavi i ljudi vrate u svoje zemlje”.

Podsjećajući kako UNICEF ove godine obilježava 70. godišnjicu Abulaban dodaje kako je svijet bolji sa tom organizacijom koja staje uz svu djecu svijeta.

“Ono što UNICEF definitivno treba unaprijediti jeste rad na prevenciji, činiti svijet boljem u smislu obezbjeđivanja boljeg okruženja za svako dijete u kojem uopšte ne bi bilo kršenja dječijih prava. Za Konvenciju je bitno da svaku zemlju stavi pred njihove izazove, nedostatke, mane, probleme. Ali u mjeri u kojoj Konvencija pokazuje ideal, utoliko su velike varijacije među zemljama u njenom provođenju. Ali definitivno – doprinos UNICEF-a je zasigurno pozitivna stvar za svijet”, zaključuje Abulaban.