Povorke u vrijeme pandemije: Kako da budemo vidljivi uprkos zabranama?

U susret Međunarodnom danu borbe protiv homofobije, bifobije, transfobije i interfobije (IDAHOBIT), Bh. povorka ponosa u saradnji sa udruženjem Ošta Nula organizovala je regionalnu panel diskusiju “A šta Povorka ima s tim?”. Predstavnici/e iz šest država razmijenili/e su iskustvo u organizovanju povorki ponosa tokom pandemije virusa korona.

Bh. povorku ponosa predstavljala je Dajana Bakić, članica Organizacionog odbora (OO). Kako je istakla, imala je to zadovoljstvo i ponos da bude dio OO od prve Povorke ponosa, koja se desila 2019. godine. Za nju je to bio najznačajniji politički događaj te godine, istorijski momenat za BiH i LGBTIQ zajednicu i pokret.

„Imali smo pozitivne posljedice na živote zajednice, neke stvari su se pokrenule jer su učinjene vidljivim. Bili smo jako motivisani da nastavimo sa zauzimanjem javnog prostora, isticanjem problema i da živimo inkluzivnost koju je donijela Povorka. Zbog pandemije nam je bilo jako izazovno da radimo. Prolazili smo kroz jako teške procese individualno i kao tim“, kazala je Dajana Bakić.

Uvidjevši šta sve Povorka ponosa može, nastala su očekivanja da se nastavi istim tempom. Međutim, pandemija je sve promijenila i donijela brojne izazove.

„Svakodnevno su se mijenjale naredbe. Sve vrijeme smo očekivali da ćemo moći da je organizujemo kao protest, što ona i jeste. Osluškivali smo ono što se dešava u našem društvu, razgovarali sa zajednicom i saveznicima_cama. Onda smo odlučili da odgodimo Povorku, ali s obzirom na to da nam je bitno prisustvo u javnom prostoru, tokom cijele godine smo organizovali niz akcija u različitim zajednicama u BiH. Radili smo video kampanje gdje smo isticale probleme sa kojim se suočava LGBTIQ zajednica, a koji su intenzivirani tokom pandemije. Primorani smo da budemo u svoja četiri zida, iz kojih smo željeli da izađemo“, ističe ona.

Na kraju svih akcija u BiH, u Sarajevu je organizovana vožnja automobilima, uz isticanje LGBTIQ zastava. Ruta kretanja bila je zamišljena ruta protestnog marša za tu godinu.

„I tu smo se susreli sa diskriminacijom. Tražili smo od ministarstva saobraćaja KS i MUP-a KS dozvolu za korištenje rute. Iako nisu bili nadležni, Ministarstvo saobraćaja nam je zabranilo korištenje te rute. Žalili smo se Vladi kantona Sarajevo i prihvaćena je naša žalba“, kaže Dajana Bakić.

S obzirom na to da Bh. povorka ponosa nije registrovana organizacija već neformalna grupa građana_ki, ne postoje organizovani servisi ni resursi koji se mogu ponuditi članovima_cama LGBTIQ zajednice. Ipak, vrijeme pandemije je iskorišteno da se proširi mreža solidarnosti koju je Povorka izgradila i da se zajednici pomogne kroz različite kanale.

„Sve više ljudi se suočava sa beskućništvom. Trans osobe ne mogu kroz zdravstveni sistem da prolaze kroz proces prilagodbe pola, moraju da idu u Srbiju ili Hrvatsku. Trudili smo se da budemo solidarna platforma, gdje se mogu javiti za pomoć i podršku. Ako ne možemo da odgovorimo na te potrebe, onda da ih uputimo na institucije i organizacije koje mogu“, kaže ona.

Njegujući solidarnost kao antifašističko nasljeđe, Bh. povorka ponosa je u proteklom periodu obilježila nekoliko datuma značajnih za LGBTIQ zajednicu, ali i podržala druge borbe u BiH, poput protesta rudara. Jer LGBTIQ osobe nisu vezane samo za svoj rodni i seksualni identitet, one su i građani_ke bh. društva, sa istim problemima i izazovima. Još uvijek je neizvjesno da li će se ove godine Povorka ponosa desiti u fizičkom prostoru ili će to biti organizovanje alternativnog događaja. Ono što se dešava „iza kulisa“ jeste zagovaranje slobode okupljanja zajedno sa drugim organizacijama.

Koliko ljudi smije da dođe?

Kao najveći izazov pri organizaciji Zagreb prajda, Barbara Gregov ističe broj ljudi koji se može okupiti na javnom mjestu, odnosno dozvola javnih okupljanja uopšteno.

„Prema trenutnim mjerama u Hrvatskoj taj broj je 25, što definitivno onemogućava organizaciju Povorke. Problem je konstantno praćenje odluka stožera koje se donose svaka dva tjedna i to stanje pripravnosti, što onemogućuje lagodan rad. Organizacija Povorke je stresna i ima niz faktora, ali ovo je dodatno otežava, posebno administrativni dio“, govori ona.

Plan je bio organizovati skup u junu, ali se zbog trenutne situacije moraju preorjentisati na jul. To znači novo traženje dozvola i probleme administrativne prirode. Kao jedan od nedostataka rada u ovakvoj atmosferi ističe sastanke OO-a.

„Oni se dešavaju ali rjeđe, sastajemo se u manjim skupinama i dosta komunikacije je prebačeno online. To nije toliki problem samo po sebi, ali nedostaje ljudski momenat povezivanja grupe i politizacija kroz to druženje mladih koji su se ove godine prijavili u OO“, kaže Barbara Gregov.

Povorke će u Zagrebu definitivno biti, samo je pitanje kad tačno. Prošle godine su mjere dopuštale okupljanje hiljadu ljudi, pa je organizovana šetnja na izmijenjenoj, kraćoj ruti. Ističe da je cilje bio da se ljudi manje zadržavaju vani. Angažovan je veći broj redara, koji su pazili na poštovanje mjera.

„To je bio rujan i već su se organizovala dešavanja, nije to bio prvi javni skup nakon lockdowna. Zajednici je bilo razočarenje što se događaj odgađa, to je najveseliji dan u godini i navika je da je on u lipnju, to nam je bio veći problem od javnosti koja uvijek ima problema sa povorkom“, navodi ona.

U proteklom periodu uočili su niz problema sa kojima se zajednica u Hrvatskoj suočava. Pored ugroženog mentalnog zdravlja i otežanog pristupa medicinskim uslugama, javio se problem sa pravosuđem i novim usporavanjem upravnih sporova. Ipak, najveći problem je porast nasilja nad LGBTIQ zajednicom, i to vrlo brutalnog. U decembru je u zagrebačkom parku Maksimir jedan čovjek zapaljen, da bi nakon toga jedna osoba bila gurnuta pod tramvaj, jer su napadači mislili da se radi o gej muškarcu.

Deset šarenih prajdova u jednom

Ulažući dodatne napore i kreativnost, OO Ljubljana Povorke ponosa uspjela je tokom pandemije organizovati skup na ulici. On se desio u septembru, kada su epidemiološke mjere u Sloveniji dozvoljavale okupljanje samo 50 osoba.

„Uz pomoć kreativnosti smo stvorili ogromnu dugu. Nabavili smo mnogo kišobrana različitih boja i organizovali 10 grupa po 50 ljudi. Naši uslovi su propisivali da svi nose maske i drže distancu. Sve ljude smo morali da evidentiramo, što je bilo stresno i nosilo veliku odgovornost. Bilo je to 10 povorki u jednoj. Grupe su marširale jedna iza druge, sa razmakom. Svaka od njih je imala svog vođu, koji je vodio računa da sve bude u redu“, prisjeća se Katja Štefanec.

Dodatni stres donijelo je čekanje odobrenja policije, koje je stiglo 2-3 dana prije samog događaja. Nakon Povorke, članovi OO i zajednice su se pridruživali i drugim protestima, kako bi pokazali da trenutna situacija utiče na sve građane. Plan je da Povorka bude organizovana u junu ove godine, ali ukoliko se situacija sa pandemijom promijeni do tada, biće prinuđeni da je odgode.

Novi servisi za zajednicu

Nakon organizovanja prve Povorke na ulici 2019. godine, Skopje Prajd prošle godine je svoje aktivnosti prebacio u virtuelni prostor. Kako navodi Antonio Mihajlov, ona ne može da zamijeni fizičku Povorku, ali može da pomogne da se kreira sigurni prostor online.

„Ispostavilo se da ljudima iz zajednice to treba. Dobro je uvijek imati i neki digitalni Prajd, gdje će ljudi u svom skrivenom identitetu barem djelimično da osjete kako je biti dio tog događaja. Nismo se usudili da organizujemo fizičku Povorku prošle godine, a i bilo je suludo da organizujemo nešto što predstavlja rizik za sve. Ove godine su brojke nešto niže i krajem juna će biti lako da organizujemo“, kaže on.

Pandemija ih je navela da za potrebe LGBTIQ zajednice uspostave online kanal podrške, ali i nacionalnu telefonsku liniju za savjetovanje, kao i grupe psihoterapije i podrške.

„Fizička Povorka je bitna ne samo samo da se slobodno koristi pravo javnog okupljanja, već da se ostvare mikro svetovi komunikacije, podrške i empatije sa nama, aktivistima i ljudima iz zajednice. Kao i da se ostvari kontakt sa sobom. Taj događaj je namijenjen ljudima koji su van Parade prinuđeni da se skrivaju i budu neautentični u javnom prostoru. To je oslobađanje svih nametnutih normi. Bitno nam je za građenje kontakta sa zajednicom, ali i saveznicima koji su u nekom domenu prinuđeni da se kriju“, ističe Antonio Mihajlov.

Fokus na potrebama zajednice

Beograd Prajd je sve svoje resurse uložio u rad sa zajednicom. Organizacije koje ga čine su se 2020. godine dogovorile da svoje napore usmjere u jačanje psihološke i pravne podrške, kao i hvatanja u koštac sa problemom beskućništva.

„Direktno smo radili sa zajednicom tokom čitave godine. Prajd u Srbiji je platforma u kojoj učestvuju gotovo sve organizacije koje se bave LGBT ljudskim pravima. Pandemija je naročito pogodila nas koji smo diskriminisani po različitim osnovama, posebno trans ljude koji ne znaju šta da rade po pitanju hormonske terapije. Oni koji su se našli u procesu prilagođavanja pola su u velikom problemu. Sve svoje resurse smo usmjerili ka tome“, govori Dragoslava Barzut.

Pored toga, organizovan je i niz događaja, poput obilježavanja IDAHOBIT-a. Nadaju se da će u septembru da izađu na ulicu.

„Mi smo ovde pod različitim pritiscima, vodimo različite sudske postupke gde se borimo sa desnicom koja je izrazito jaka. LGBT pokret u Srbiji je dosta oslabljen, na nekim smo drugim mestima i borimo se na različitim frontovima da živote LGBT ljudi u Srbiji učinimo dostojanstvenijim“, naglašava ona.

Otpor ludilu

Queer Montenegro organizovao je 2019. godine najveću Povork uu Crnoj Gori. Tokom dana su marširali ulicama, da bi se naveče okupili na velikom koncertu u centru grada. Onda se desila pandemija i nemogućnost da se bilo šta planira zbog često mijenjanja epidemioloških mjera. I političke promjene su donijele neizvjesnost, jer su vlast preuzele stranke direktno podržane od strane SPC.

„Došli smo do toga da otpor mora biti poruka, da on mora biti nešto što ćemo pokazati na način na koji budemo mogli, da mi kao zajednica moramo da budemo glas razuma u tom ludilu. Da podsjetimo da nećemo da spuštamo glavu, da se sa našim ljudskim pravima neće praviti kompromisi“, govori Danijel Kalezić.

Program prošlogodišnje Povorke većinom se dešavao u online sferi. Pored toga, organizovana je vožnja automobilima, koja je bila iznenađenje da se ne bi okupilo previše ljudi.

„Bilo je bitno da održimo kontinuitet, ali i da dižemo vidljivost na druge načine. Inicirali smo osvjetljavanje objekata u bojama duge, poput zgrade predsjednika CG, MUP-a, most Milenijum u Podgorici, Američke i Britanske ambasade, zgradu Delegacija EU. Nismo stali. Nastavili smo da radimo sa zajednicom, OO je nastavio da radi i posle Prajda. Tokom cijelog maja imamo različite aktivnosti za IDAHOBIT, iako je bilo preteško i prekomplikovano“, kaže on.

Cijeli razgovor pogledajte ispod.